David Bolinsky animira stanicu

Medicinski animator David Bolinsky predstavlja tri minutnu začuđujuću animaciju koja prikazuje bujan život unutar stanice.

Ja sam medicinski ilustrator,

i dolazim iz malo drugačije perspektive.

Za vrijeme odrastanja, promatrao sam,

istinu i ljepotu u umjetnosti

i istinu i ljepotu u znanosti.

I dok su oboje čudesne same po sebi --

oboje sadrže i svoja čudesa --

istina i ljepota kao ideali koje možemo promatrati pomoću znanosti

i matematike su kao savršeni Sijamski blizanci

s kojima bi znanstvenik želio izlaziti.

(Smijeh)

Ovo su izrazi istine kroz čudesa,

tj. stvari vrijedne štovanja.

To su ideali koji su moćni, koji su nesvodljivi,

koji su jedinstveni, koji su korisni --

ponekad, često tek nakon mnogo vremena.

Možete pustiti neke od slika sad,

jer ne želim da samo mene gledate na ekranu.

Istina i ljepota su stvari

koje su često zamućene ljudima izvan znanosti.

To su stvari koje opisuju ljepotu na način

koji je često pristupačan samo ako razumijete jezik

i sintaksu osobe koja proučava

temu u kojoj su istina i ljepota izražene.

Ako pogledate matematiku, E=mc na kvadrat,

ako pogledate kozmološku konstantu,

tamo gdje je antropički ideal, gdje vidite da je život morao evoluirati

iz brojeva koji opisuju svemir --

to su stvari koje je stvarno teško razumijeti.

A ono što sam ja pokušao napraviti

otkad sam izučio medicinsku ilustraciju --

otkad me otac koji je bio kipar i moj vizualni mentor,

naučio animaciji --

želio sam pronaći način da pomognem ljudima

da razumiju istinu i ljepotu u biološkim znanostima

pomoću animacije, korištenjem slika i pričanjem priča.

Tako da se stvari koje nisu nužno ljudima očite

mogu prikazati, naučiti i razumijeti.

Studenti su danas često uronjeni u okolinu

u kojoj uče teme koje imaju istinu i ljepotu

sadržane u sebi, ali način na koje ih uče je segmentiran i

toliko detaljan da istina i ljepota

nisu uvijek očite.

To je poput onog starog recepta za pileću juhu,

u kojem kuhate pile sve dok okus ne nestane.

Mi to ne želimo učiniti svojim studentima.

Zato imamo mogućnost stvarno otvoriti obrazovanje.

Primio sam telefonski poziv od Roberta Luea s Harvarda,

iz Zavoda za molekularnu i staničnu biologiju,

prije nekoliko godina. Pitao me da li bi moj tim i ja

bili zainteresirani i voljni stvarno promjeniti

način medicinskog i znanstvenog obrazovanja na Harvardu.

Stoga, krenuli smo s projektom koji bi istražio stanicu,

koji bi istražio istinu i ljepotu sadržanu

u molekularnoj i staničnoj biologiji

tako da bi studenti mogli shvatiti veću sliku

na koju bi mogli nadovezati sve te činjenice.

Mogli bi imati mentalnu sliku stanice

kao veliki, živi, strašno složeni grad

kojeg nastanjuju mikro-strojevi.

Ti mikro-strojevi su ti koji su u srcu života.

Ti mikro-strojevi,

koji su zavist nanotehnologa iz cijelog svijeta,

su samo-upravljajući, moćni, precizni, točni uređaji

koji su napravljeni od lanaca aminokiselina.

Ti mikro-strojevi pogone kretanje stanice,

pogone replikaciju stanice, pogone naša srca,

pogone naše umove.

Zato, ono što smo željeli shvatiti jest

kako pretvoriti ovu priču u animaciju

koja bi bila osnova za BioVisions na Harvardu,

koji je web stranica na Harvardu

namjenjena za studente molekularne i stanične biologije

koja bi -- uz sve tekstualne informacije,

uz svu didaktiku --

spojila sve vizualno, tako da bi ovi studenti

imali internu sliku onoga što stanica zapravo jest

u svoj svojoj istini i ljepoti, te imali mogućnost učenja

sa tom slikom u glavi, kako bi im potaknuli maštu,

kako bi im potaknuli strasti

i kako bi oni mogli nastaviti

i koristiti ove slike u svojim umovima za nova otkrića

i kako bi mogli saznati kako život zapravo radi.

I tako smo započeli sa razmatranjem kako su sve ove molekule spojene.

Radili smo s temom, koja je u osnovi, imate te makrofage

koji putuju kapilarom,

dodiruju površinu kapilarnog zida,

dobijaju informacije od stanica

koje su na kapilarnom zidu, te informacije im govore

da postoji upala negdje vani,

gdje oni ne mogu vidjeti i osjetiti.

Ali dobiju informaciju koja uzrokuje da stanu,

uzrokuju da shvate da moraju djelovati

na svoje pojedine dijelove kako bi promjenili svoj oblik,

i pokušali izaći iz tih kapilara te shvatili što se događa.

Stoga, ovi molekularni motori -- morali smo raditi

sa znanstvenicima na Harvardu i podatkovnim modelima

atomski preciznih molekula

i saznati kako se one kreću i što zapravo rade.

I saznati kako to učiniti na način

koji bi davao vjernu predodžbu stvarnih događaja,

ali ne tako preciznu predodžbu te kompaktne gužve u stanici

koja bi spriječila stvaranje te mentalne slike.

I zato, ono što ću vam pokazati je trominutna,

sažeta verzija prvog dijela filma

koji smo napravili. To je projekt koji još traje

i koji će trajati još četiri ili pet godina.

Želim da pogledate ovo

i vidite puteve koje stanica proizvodi --

mali hodajući strojevi, zovu se kinezini --

uzimaju ogromne terete

koji bi bili izazov i mravu s obzirom na relativnu veličinu.

Pokrenite film, molim.

Ali ovi strojevi koji napajaju unutrašnjost stanice

su zapravo stvarno zadivljujući i oni su zapravo osnova svog života.

Zato što svi ti strojevi interaktiraju međusobno.

Prenose informacije jedan drugom,

uzrokuju različite stvari da se dogode u stanici.

I stanica će zapravo proizvesti one dijelove koje treba

u hodu, iz informacija

koje dobiva iz nukleusa od molekula koje čitaju gene.

Niti jedan oblik života, od najmanjeg pa do svih nas ovdje,

ne bi bio moguć bez ovih malih mikro-strojeva.

Zapravo, bez ovih malih strojeva,

posjećenost konferencije, Chris, bila bi iznimno mala.

(Smijeh)

(Glazba)

Ovo je poštar dostavljač u stanici:

ovaj malac se zove kinezin,

i on vuče vreću koja je puna novo napravljenih proteina

do mjesta gdje su potrebni u stanici --

bilo da se radi o membrani ili organeli,

bilo da se radi o gradnji nečega novog ili nekog popravka.

I svatko od nas ima oko 100,000 ovih stvari

trče naokolo, upravo sada,

u svakoj od naših 100 trilijuna stanica.

Stoga, bez obzira koliko se lijeni osjećali,

zapravo uvijek radite nešto.

(Smijeh)

Stoga, ono što želim da učinite kad dođete doma

jest da razmislite o ovome, i razmislite koliko su naše stanice zapravo moćne,

i razmislite o nekim stvarima

koje učimo o staničnoj mehanici.

Jednom kad shvatimo sve što se događa --

a vjerujte mi, znamo gotovo jedan posto od svega što se događa --

jednom kad to shvatimo,

stvarno ćemo imati znatnu kontrolu

nad svojim zdravljem,

nad budućim generacijama,

nad životnim vijekom.

I nadam se da ćemo moći koristiti ovo

za otkrivanje još istina i još ljepote.

(Glazba)

Ali zapravo je stvarno zadivljujuće da su ove stanice, ti mikro-strojevi,

dovoljno svjesni potreba stanice da bi radili posao za njih.

Rade zajedno; čine stanicu da radi ono što treba raditi.

I njihov zajednički rad pomaže našim tijelima --

ogromnim jedinkama koje nikad neće vidjeti -- da rade pravilno.

Uživajte u ostatku konferencije. Hvala.

(Aplauz)