Život ne tvori samo sreća

Naša je kultura opsjednuta srećom, ali što ako postoji nešto što će nas zaista ispuniti? Sreća dolazi i odlazi, navodi autorica Emily Esfahani Smith, ali imati smisao života - težiti nečemu višemu od nas i postati najbolja verzija sebe - često daje ljudima nadu. Naučite koja je razlika između osjećaja sreće i smisla života kako objašnjava autorica Esfahani Smith na primjeru četiri temelja ispunjenog života.

Nekada sam mislila

da je potraga za srećom smisao života.

Svi su govorili da je uspjeh put do sreće,

stoga sam tražila idealan posao,

savršenog dečka, predivan stan.

Ali, umjesto osjećaja ispunjenosti,

osjećala sam se tjeskobno i besciljno.

Nisam bila jedina.
I moji su se prijatelji s time borili.

S vremenom sam odlučila
upisati studij pozitivne psihologije,

kako bih naučila
što ljude istinski usrećuje.

Ali, ono što sam tamo naučila,
promijenilo mi je život.

Podaci su pokazali da traženje sreće
čini ljude nesretnima.

Ono što me zaista pogodilo je sljedeće:

stopa samoubojstava u svijetu raste,

a u Americi je stopa sada
najviša u proteklih 30 godina.

Iako život objektivno postaje bolji

prema svakom mogućem standardu,

sve se više ljudi osjeća bespomoćno,

depresivno i usamljeno.

Postoji praznina koja izjeda ljude

i ne osjećaju je samo
klinički depresivni ljudi.

Prije ili kasnije, svi se zapitamo:

Je li ovo sve što postoji?

Prema istraživanju,
ono što nagovješta taj očaj

nije nedostatak sreće.

To je nedostatak nečeg drugog,

nedostatak smisla u životu.

To me navelo da postavim neka pitanja.

Ima li nešto više u životu od toga
da samo budemo sretni?

I koja je razlika između sreće

i smislenog života?

Puno psihologa definira
sreću kao stanje ugode i spokoja,

kada se u nekom trenutku osjećamo dobro.

Smisao je ipak dublji.

Poznati psiholog Martin Seligman navodi

da smisao dolazi od osjećaja pripadnosti
i služeći nečem većem od nas samih,

te kada postanemo najbolja verzija sebe.

Naša je kultura opsjednuta srećom,

ali uvidjela sam da je potraga za
smislom ono što nas zaista ispunjava.

Istraživanja su pokazala
da su ljudi koji imaju ispunjen život

otporniji,

postižu bolji uspjeh
u školovanju i u poslu,

čak i duže žive.

Sve me ovo navelo da se zapitam:

kako možemo živjeti
što ispunjenijim životom?

Kako bih na to odgovorila, provela
sam pet godina ispitujući stotine ljudi

i čitajući tisuće stranica
iz područja psihologije,

neuroznanosti i filozofije.

Nakon što sam sve sabrala,

spoznala sam da postoje četiri
temelja ispunjenog života.

Svatko može izgraditi ispunjen život

ukoliko primijeni nekoliko
ili sve te potrebne temelje u svoj život.

Prvi je temelj pripadanje.

Pripadanje dolazi iz odnosa s drugima,

gdje te cijene zbog toga kakav si iznutra

i gdje ti ujedno cijeniš i druge.

No, neke grupe i veze cijene
pogrešnu vrstu pripadanja:

cijene te zbog onoga u što vjeruješ,

zbog toga koga mrziš,

a ne zbog tebe samog.

Istinska pripadnost potječe iz ljubavi.

Ona živi u trenucima među pojedincima,

i to je izbor - možeš izabrati da
njeguješ pripadnost s drugima.

Navest ću primjer.

Svako jutro, moj prijatelj
Jonathan kupuje novine

od istog uličnog prodavača u New Yorku.

No, njihov se odnos
ne temelji samo na kupovini.

Oni zastanu, popričaju

i međusobno se odnose kao ljudi.

Jednom Jonathan nije imao
dovoljno sitnog novca za novine,

na što je prodavač rekao:

"Ne brini se, u redu je."

Jonathan je inzistirao da plati,

stoga je otišao u trgovinu,
kupio nešto što nije trebao,

kako bi imao sitnog novca.

Ali, kada je dao novce prodavaču,

prodavač se povukao.

To ga je povrijedilo.

Pokušao je učiniti dobro djelo,

ali ga je Jonathan odbacio.

Mislim da svi mi odbijamo ljude
kroz sitnice, a da ni ne shvaćamo.

I ja to radim.

Ponekad prođem kraj poznanika,
a da ga ni ne primijetim.

Znam provjeriti mobitel
dok mi netko nešto govori.

Ovakva djela obezvređuju druge.

Zbog toga se drugi osjećaju
nevidljivo i manje vrijedno.

No, kada djelujete s ljubavlju,
tada stvarate vezu

koja potiče svakog od vas.

Za mnogo je ljudi pripadanje
najznačajniji izvor smisla,

osobito veze s obitelji i prijateljima.

Za druge smisao tvori
sljedeći temelj: svrha.

Pronaći svoju svrhu nije isto što i

pronaći posao koji te usrećuje.

Svrha je ono što dajemo,
a ne ono što želimo.

Jedna skrbnica u bolnici rekla mi je
da je njezina svrha liječiti ljude.

Mnogi mi roditelji govore,

"Moja je svrha odgajati moju djecu."

Do svrhe se dolazi koristeći svoju snagu
kako bismo pomogli drugima.

Naravno, kod mnogih od nas,
to se događa kroz posao.

To je način našeg doprinosa
i tako se osjećamo potrebnima.

To znači da čak i problemi poput
nezainteresiranosti na poslu,

nezaposlenosti,

malog udjela aktivno zaposlenih ljudi,

nisu samo problemi ekonomije,
već i egzistencijalni problemi.

Bez nečega što je vrijedno truda,

ljudi izgube volju.

Naravno, ne morate pronaći
svoju svrhu na poslu,

ali svrha nam daje
razlog da za nešto živimo,

ono "nešto" što nas gura naprijed.

Treći temelj ispunjenog života
također je uzdići se iznad sebe samoga,

ali u potpuno drugačijem smislu:

uzvišenost.

Stanje uzvišenosti
tvore oni rijetki trenuci

kada se uzdignemo iznad
svakodnevne zbrke i strke,

kada izblijedi svijest o sebi

i kada se osjećamo
povezani s višom realnošću.

Za nekoga stanje uzvišenosti javlja se
dok promatra umjetničko djelo.

Drugi to dožive u crkvi.

S druge strane, ja kao pisac
to doživljavam kroz pisanje.

Ponekad se toliko udubim,
da izgubim pojam o vremenu i prostoru.

Ova vas iskustva
uzvišenosti mogu promijeniti.

U jednom su istraživanju studenti
trebali gledati u stabla visoka 60 metara

cijelu minutu.

Nakon toga nisu bili toliko egoistični,

čak su pokazali i velikodušnost

kada im je dana prilika da pomognu nekome.

Pripadanje, svrha, uzvišenost.

Četvrti temelj ispunjenog života
koji sam ustanovila

često iznenađuje ljude.

Četvrti je temelj pripovijedanje,

priče koje pričate sebi o sebi samima.

Stvaranje priče iz događaja
u vašem životu daje jasnoću.

Ono vam pomaže shvatiti
kako ste vi postali vi.

No, često ne razumijemo
da smo mi pisci naših priča

i da možemo promijeniti
način pripovijedanja.

Vaš život nije samo lista događaja.

Vašu priču možete sami
urediti, protumačiti i prepričati,

čak i kada ste ograničeni činjenicama.

Upoznala sam mladića Emeku, koji
je ostao paraliziran dok je igrao nogomet.

Nakon ozljede, Emeka si je rekao:

"Moj je život bio dobar
dok sam igrao nogomet,

a pogledajte me sada."

Ljudi koji pričaju priče poput:

"Moj je život bio dobar. Sad je loš.",

tjeskobniji su i depresivniji.

Takav je jednom bio i Emeka.

Ali, s vremenom počeo je
tkati drugačiju priču.

Njegova je nova priča glasila,

"Prije moje ozljede,
moj je život bio besciljan.

Puno sam tulumario i bio
sam poprilično sebičan tip.

No, ozljeda me natjerala da
shvatim da mogu biti bolji čovjek."

Ta izmjena njegove priče,
promijenila je Emekov život.

Nakon što je sebi pričao novu priču,

Emeka je postao mentor djeci

i otkrio je svoju svrhu:

pomagati drugima.

Psiholog Dan McAdams nazvao
je to "pričom o iskupljenju",

onu gdje je dobro iskupilo zlo.

On navodi da ljudi koji
žive ispunjenim životom

pričaju svoje životne priče

protkane iskupljenjem, rastom i ljubavlju.

Ali zbog čega ljudi mijenjaju priče?

Neki ljudi traže pomoć terapeuta,

ali to možete učiniti i sami,

promišljajući o svome životu,

kako su vas iskustva definirala kao osobu,

što ste izgubili, a što dobili.

Isto je učinio i Emeka.

Priču ne možete promijeniti preko noći,

ponekad su potrebne godine
i često postane bolno.

Na kraju krajeva,
svi smo patili i svi se borimo.

Ali, prihvaćanje tih teških sjećanja može
vas dovesti do novih spoznaja i mudrosti,

da pronađete ono dobro u vama.

Pripadanje, svrha,
uzvišenje, pripovijedanje,

to su četiri temelja ispunjenog života.

Kad sam bila mlađa,

imala sam sreću da budem okružena
svim tim temeljima.

Moji su roditelji vodili kuću
susreta za sufije u Montrealu.

Sufizam je vrsta duhovne vježbe
povezana s dervišima koji se vrte

i pjesnikom Rumijem.

Dva puta tjedno, sufiji bi došli k nama

meditirati, piti perzijski čaj
i dijeliti svoje priče.

Taj je običaj podrazumijevao
i pomaganje drugima

kroz male znakove pažnje,

odnosno pokazati dobrotu
i kada te ljudi povrijede.

Ali, to im je dalo svrhu:
obuzdati svoj ego.

Kada sam otišla na fakultet

i bez svakodnevnog prakticiranja sufizma,

osjećala sam se nesigurno.

Počela sam tražiti nešto
za što je vrijedilo živjeti.

Radi toga sam i krenula na ovaj put.

Gledajući unazad, sada mi je jasno

da je kuća susreta sufija
zapravo bila vrsta kulture smisla.

Temelji su bili dio arhitekture

i prisutnost temelja pomogla
nam je živjeti dubljim životom.

Naravno, isti se princip primjenjuje

i u drugim jakim zajednicama,

u dobrim i lošim.

Bande, kultovi,

to su kulture smisla koje
počivaju na temeljima

i ljudima daju nešto za
što će živjeti i umrijeti.

Ali, upravo to je razlog
zbog čega mi, kao društvo,

moramo ponuditi bolja rješenja.

Trebamo izgraditi temelje u
svojim obiteljima i institucijama,

kako bismo pomogli drugima da
postanu najbolja verzija sebe.

Ali za ispunjen život
potrebno je raditi na tome.

To je trajan proces.

Svakim danom neprestano
stvaramo naše živote,

nastavljamo svoju priču.

Ponekad čak i skrenemo s puta.

Kad god mi se to dogodi,

sjetim se značajnog
iskustva sa svojim ocem.

Nekoliko mjeseci nakon
što sam diplomirala,

moj je otac doživio snažan
srčani udar koji ga je skoro ubio.

Preživio je, i kada sam ga
pitala o čemu je razmišljao

dok se suočavao sa smrću,

rekao je da je samo mislio
kako mora nastaviti živjeti,

kako bi mogao biti uz
mojeg brata i mene,

i to mu je dalo snagu
da se nastavi boriti.

Kada je primio anesteziju
za hitnu operaciju,

umjesto odbrojavanja od 10 unazad,

ponavljao je naša imena poput mantre.

Htio je da naša imena budu
njegove posljednje riječi na zemlji,

u slučaju smrti.

Moj je otac stolar i sufi.

To je skroman život,

ali dobar život.

Dok se suočavao sa smrću,
imao je razloga živjeti:

imao je ljubav.

Njegov osjećaj pripadanja u obitelji,

svrha njega kao oca,

njegova uzvišena meditacija
dok je ponavljao naša imena,

rekao je da su to razlozi
zbog kojih je preživio.

To je priča koju on govori sebi.

To je moć smisla.

Sreća dolazi i odlazi.

Ali kad je život zaista dobar

i kada sve izgleda loše,

smisao je ono što nas gura naprijed.

Hvala.

(Pljesak)