Poslovna logika održivosti

U poduzeću za proizvodnju tepiha, Ray Andersen je povećap prodaju i udvostručio profite dok je okretao tradicionalne "uzmi - napravi - baci" industrijske sustave naopako. Na nježan, nenametljiv način dijeli moćnu viziju za održivo trgovanje.

Vjerovali ili ne donosim rješenje

važnog dijela jednog većeg problema,

s nužnim fokusom na klimu.

Rješenje koje nudim

odnosi se na najvećeg krivca

ovog masovnog ljudskog

zapostavljanja Zemlje

i posljedičnog pada biosfere.

Taj krivac su posao i industrija,

gdje sam proveoo već 52 godine

od diplome na Geogria Techu 1956.

kao industrijski inženjer,

ambiciozni i uspješni poduzetnik.

Nakon osnivanja svog poduzeća, Interface

1973., prije 36 godina,

kako bih proizvodio tepihe u Americi

za poslovne objekte i institucije,

predvodeći ga kroz start-up i
preživljavanje

do prosperiteta i svjetske dominacije
u tom polju,

čitao sam knjigu Paula Hawkena,

"Ekologija trgovanja"

u ljeto 1994.

U toj knjizi, Paul optužuje posao
i industriju

kao, prvo, glavnog krivca

u uzrokovanju pada biosfere

i drugo, jedinu instituciju koja je
dovoljno velika,

općeprisutna i dovoljno snažna

da vodi čovječanstvo van ovog nereda.

Usput me osudio

kao pljačkaša Zemlje.

Tada sam izazvao ljude u Interfaceu,
mom poduzeću,

da vode naše poduzeće i cijeli
industrijski svijet do održivosti,

koju smo definirali kao upravljanje

našim poduzećem, koja zahtjeva puno
petroleja, na takav način

da uzimamo od zemlje

samo ono što zemlja može brzo i prirodno
obnoviti --

nijedna dodatna kap nafte --

i bez štete biosferi.

Uzmi ništa: ne šteti.

Jednostavno sam rekao: "Ako je Hawken
u pravu

i posao i industrija moraju voditi,

tko će njih voditi?

Ako netko ne vodi, nitko neće."

Aksiomatsko je. Zašto ne mi?

Zahvaljujući ljudima Interfacea,

postao sam pljačkaš koji vraća opljačkano.

(Smijeh)

(Pljesak)

Jednom sam rekao novinaru časopisa Fortune

da će jednog dana ljudi kao ja ići
u zatvor.

To je postao naslov članka u Fortuneu.

Opisali su me kao najzelenijeg direktora
Amerike.

Od pljačkaša do pljačkaša pokajnika,

do najzelenijeg američkog direktora
u pet godina --

to je, iskreno, poprilično tužan komentar

za američke direktore u 1999.

Kada su me kasnije pitali u kanadskom
dokumentarcu "Korporacija"

što sam mislio pod time da ću
"ići u zatvor",

ponudio sam odgovor da je krađa zločin.

A krađa budućnosti naše djece će jednog
dana biti zločin.

No shvatio sam, da bi to bila istina --

da bi krađa budućnosti naše djece
bila zločin --

mora postojati jasna, demonstrabilna
alternativa

za uzmi-stvori-baci industrijski sustav

koji je toliko dominantan u našoj
civilizaciji

i glavni krivac je u krađi budućnosti
naše djece,

kopajući zemlju

i pretvarajući njene produkte,
koji broz prelaze u otpad

u odlagalištu ili spalionici --

ukratko, kopajući zemlju i pretvarajući
ju u zagađenje.

Prema Paulu i Anni Ehrlich

i dobro poznatoj jednadžbi utjecaja
na okoliš,

utjecaj -- loša stvar--

je produkt populacije,
obilja i tehnologije.

Odnosno, utjecaj stvaraju ljudi,

ono što konzumiraju u njihovom obilju,

i kako je ono proizvedeno.

I iako je jednadžba jako subjektivna,

možete izmjeriti ljude, možda
izmjeriti obilje,

no tehnologija je previše napadna u toliko
načina da bi ih se pobrojalo.

Dakle jednadžba je konceptualna.

No, i dalje nam služi da shvatimo problem.

Odlučili smo 1994. da od Interfacea

napravimo primjer:

preobrazimo način na koji radimo tepihe,

intenzivnim trošenjem petroleja kao
i energije,

i da preobrazimo našu tehnologiju

tako da umanjuje utjecaj na prirodu,

a ne da ga umnožava.

Paulova i Annina E. jednadžba za utjecaj
na okoliš:

U = P x A x T:

populacija, obilje i tehnologija.

Htio sam da Interface ponovno napiše tu
jednadžbu tako da piše

U = P x A : T.

Oni s matematičkim umovima će odmah
uvidjeti

da T u brojniku povećava utjecaj
- lošu stvar -

no T u nazivniku smanjuje utjecaj.

Stoga pitam: "Što bi pomaknulo T,
tehnologiju,

iz brojnika --recimo T1 --

gdje povećava utjecaj,

u nazivnik -- recimo T2 --

gdje ga smanjuje?

Razmišljao sam o karakteristikama

prve industrijske revolucije,

T1, kao što smo radili u Interfaceu,

i imala je sljedeće karakteristike.

Izvučeno: uzimanje sirovina iz Zemlje.

Linearno: uzmi, napravi, baci.

Energija dolazi iz fosilnih goriva.

Otpadno: nasilno i fokusirano na
produktivnost radnika.

Više tepiha po čovjeku na sat.

Razmišljajući, shvatio sam da se svi ovi
atributi

moraju promijeniti kako bi se T prebacio
u nazivnik.

U novoj industrijskoj revoluciji ono što
se izvlači mora biti zamjenjeno

obnovljivim; linearno cikličkim;

fosilna goriva s obnovljivom energijom,
suncem;

otpadno bezotpadnim;

nasilno benignim;

i radnička produktivnost resursnom
produktivnošću.

Ako možemo napraviti takve promjene

i riješiti se T1,

možemo smanjiti utjecaj na nulu,

uključujući naš utjecaj na klimu.

To je postao plan Interfacea 1995.

i ostao do dan danas.

Rigorozno smo mjerili svoj napredak.

Stoga vam mogu reći koliko smo daleko
došli u 12 godina.

Emisije stakleničkih plinova su

niže za 82% posto u ukupnoj tonaži.

(Pljesak)

U istom vremenskom razdoblju

naša se prodaja povećala za dvije trećine,
a profit udvostručio.

Dakle 82% potpunog smanjenja

se prevodi u 90% smanjenja

u intenzitetu stakleničkih plinova
u omjeru s prodajom.

Ovo je veličina

smanjenja koju cijela svjetska tehnosfera

mora shvatiti do 2050.

kako bi izbjegli katastrofalno remećenje
klime --

kako nam govore znanstvenici.

Korištenje fosilnih goriva se smanjilo
za 60% po jedinici proizvodnje,

zbog efikasnosti u obnovljivim izvorima.

Najjeftiniji, najsigurniji barel nafte
koji postoji

je onaj koji se ne koristi kroz
učinkovitost.

Korištenje vode se smanjilo za 75%

u svjetskom poslu tepisnih ploča.

Smanjeno za 40% u drugom sektoru tepiha,

kojeg smo kupili 1993.

upravo ovdje u Kaliforniji,
gradu industrije,

gdje je voda toliko vrijedna.

Obnovljivi ili reciklažni materijali čine
25% od ukupnog i ubrzano rastu.

Obnovljiva energija je 27% ukupne,

i penje se do 100%.

Preradili smo 148 milijuna funti --

to je 74 000 tona --

korištenog tepiha iz odlagališta,

zatvarajući petlju na kolanju materijala

kroz obrnutu logistiku

i reciklažne tehnologije

koje nisu postojale kada smo počeli
prije 14 godina.

Te nove cikličke tehnologije

su uvelike pridonijele činjenici da smo
proizveli i prodali

85 milijuna kvadratnih metara klimatsko
neutralnog tepiha

od 2004.,

što znači nikakav prinos svjetskom
remećenju klime

u proizvodnji tepiha kroz lanac nabave,

od rudnika preko doživotne garancije

do certifikata treće strane.

Zovemo ga Cool Tepih.

Bio je moćan diferencijator tržišta,

povećavajući prodaju i profit.

Prije tri godine pustili smo u prodaju
tepih za kućanstva,

pod nazivom Flor, (floor - pod)

krivo napisano F-L-O-R.

Možete usmjeriti miš i klinkuti na
Flor.com

i imati dostavljen Cool tepih na vaša
vrata u 5 dana.

Praktičan je i lijep također.

(Smijeh)

(Pljesak)

Mislimo da smo nešto više od pola puta

do našeg cilja: nula utjecaja,
nula otisaka.

Postavili smo 2020. kao zadanu godinu
za nulu,

za dostizanje vrha planine Održivosti.

Ovo zovemo misija Nula.

Možda najvažniji dio ovoga:

uvidjeli smo da je misija Nula iznimno
dobra za posao.

Bolji poslovni model,

bolji put do većih prihoda.

Ovdje je poslovni slučaj za održivost.

Iz pravog iskustva, trošak je manji,
ne veći,

odražavajući kojih 400 milijuna dolara

izbjegnutih cijena u potjeri za nula
otpada --

prvo lice planine Održivosti.

Ovo je platilo sve troškove transformacije
Interfacea.

Također, razotkriva mit,

krivi izbor između prirode i ekonomije.

Naši proizvodi su najbolji ikad,

inspirirani dizajnom za održivost,

neočekivano vrelo inovacija.

Naši su ljudi potaknuti zajedničkom
višom svrhom.

Ne možete ih nadmašiti dovodeći
najbolje ljude

i spajajući ih zajedno.

Ugled na tržištu je zadivljujuć.

Ne postoji količina reklama, pametnog
marketinga,

bilo koje cijene, koji bi mogli proizvesti
ili stvoriti

ovoliko ugleda

Troškovi, proizvodi, ljudi, tržišta --

što još postoji?

To je bolji poslovni model.

A ovdje je naših 14 godina rekordnih
prodaja i profita.

Postoji rupa od 2001. do 2003.,

rupa u kojoj su naše prodaje, kroz
trogodišnje razdoblje,

bile niže za 17%.

No tržište je palo za 36%.

Doslovno smo dobili dio tržišta.

Možda ne bismo preživjeli tu recesiju

da nije bilo prednosti održivosti.

Kada bi svaki posao išao stopama
Interfacea,

bi li to riješilo sve naše probleme?

Mislim da ne bi.

Ostajem zabrinut Erlichovom jednadžbom,

U = P x A : T2.

Taj A je veliko slovo,

implicirajući da je obilje samo po sebi
konačno.

No što ako dalje preobrazimo Ehrlich?

Što ako postavimo A kao malo slovo 'a',

implicirajući da je sredstvo za dolazak do
kraja,

a taj kraj je sreća --

više sreće s manje stvari.

To bi promijenilo civilizaciju kao takvu -

(Pljesak)

i cijeli naš sustav ekonomije,

ako ne za našu vrste, onda možda za one
koje nas nasljeđuju:

održive vrste, živeći na smrtnoj zemlji,

etično, sretno i ekološki

u ravnoteži s prirodom

i svim njenim prirodnim sustavima za
tisuću generacija,

ili 10 000 generacija --

odnosno, do beskonačne budućnosti.

No treba li Zemlja čekati da mi izumremo
kao vrsta?

Možda. No ne mislim tako.

U Interfaceu pokušavamo donijeti
prototip

održivog poduzeća s nula otisaka

potpuno u život do 2020.

Možemo vidjeti svoj put sada,

čisto do vrha planine.

Sad je izazov u izvedbi.

Kako bi moj dobar prijatelj i savjetnik
Amory Lovins rekao,

"Ako nešto postoji, mora biti moguće."

(Smijeh)

Ako možemo to napraviti, mora biti moguće.

Ako mi, poduzeće s velikom potrošnjom
petroleja, možemo, bilo tko može.

Ako bilo tko može, slijedi da svi mogu.

Hawken je ispunio posao i industriju,

vodeći čovječanstvo van iz bezdana

jer s nastavljajućim padom biosfere,

vrlo draga nam je osoba u riziku --

iskreno, nedopustivom riziku.

Tko je ta osoba?

Ne vi. Ne ja.

Ali dopustite mi da vas upoznam s onim
tko je najviše u riziku.

I sam sam upoznao ovu osobu u ranim
danima penjanja na planinu.

Ujutro, u utorak u ožujku 1996.,

pričao sam s ljudima, kao što sam radio
svakom prilikom tada,

skupljajući ih zajedno i često ne znajući
povezujem li se.

No pet dana kasnije u Atlanti,

primio sam e-mail od Glenna Thomasa,

jednog od mojih ljudi na sastanku
u Kaliforniji.

Slao mi je originalnu pjesmu

koju je skladao nakon našeg
zajedničkog utorka ujutro.

Kada sam ju pročitao, bila je jedna od
najdivnijih trenutaka u mom životu.

Jer mi je reklo: "Za Boga, jedna osoba
razumije."

Ovo je što je Glenn napisao. I ovdje je ta
osoba, najviše izložena riziku.

Molim vas, upoznajte "Sutrašnje dijete"

"Bez imena, bez lica, bez poznavanja
vremena ili ulica,

Sutrašnje dijete, iako nerođeno,

upoznao sam te prošlog utorka ujutro.

Mudar prijatelj nas upozna.

I kroz njegov trevezni pogled

vidio sam dan koji ćeš vidjeti, dan za
tebe, ne za mene.

Poznavajući te, promijenio sam mišljenje.

Jer nikad nisam posjedovao čar za
naziranje

da ono što činim i što bih činiti mogao,

na neki način tebi pokazuje svijet koji
je propao.

Sutrašnje dijete, moja kćeri, sine,

bojim se da sam se prekasno tvojim
mislima predao,

iako sam uvijek znao da bih trebao.

Počet ću.

Način i put onoga što sam protratio
i izgubio,

ako te zaboravim ikada,

doći će i živjeti s tobom tada."

Svaki dan mog života od tad,

Sutrašnje dijete mi govori

s jednom jednostavnom no dubokom porukom,

koju želim podijeliti s vama.

Mi smo, svi do jednog,

dio mreže života.

Kontinuum čovječanstva, naravno, no u
većem smislu, mreže života samoga.

I imamo izbor

tijekom našeg kratkog, kratkog posjeta

ovom prelijepom plavom i zelenom planetu:

ozlijediti ga ili mu pomoći.

Vaš izbor.

Hvala vam.

(Pljesak)