Vjerovali ili ne donosim rješenje važnog dijela jednog većeg problema, s nužnim fokusom na klimu. Rješenje koje nudim odnosi se na najvećeg krivca ovog masovnog ljudskog zapostavljanja Zemlje i posljedičnog pada biosfere. Taj krivac su posao i industrija, gdje sam proveoo već 52 godine od diplome na Geogria Techu 1956. kao industrijski inženjer, ambiciozni i uspješni poduzetnik. Nakon osnivanja svog poduzeća, Interface 1973., prije 36 godina, kako bih proizvodio tepihe u Americi za poslovne objekte i institucije, predvodeći ga kroz start-up i preživljavanje do prosperiteta i svjetske dominacije u tom polju, čitao sam knjigu Paula Hawkena, "Ekologija trgovanja" u ljeto 1994. U toj knjizi, Paul optužuje posao i industriju kao, prvo, glavnog krivca u uzrokovanju pada biosfere i drugo, jedinu instituciju koja je dovoljno velika, općeprisutna i dovoljno snažna da vodi čovječanstvo van ovog nereda. Usput me osudio kao pljačkaša Zemlje. Tada sam izazvao ljude u Interfaceu, mom poduzeću, da vode naše poduzeće i cijeli industrijski svijet do održivosti, koju smo definirali kao upravljanje našim poduzećem, koja zahtjeva puno petroleja, na takav način da uzimamo od zemlje samo ono što zemlja može brzo i prirodno obnoviti -- nijedna dodatna kap nafte -- i bez štete biosferi. Uzmi ništa: ne šteti. Jednostavno sam rekao: "Ako je Hawken u pravu i posao i industrija moraju voditi, tko će njih voditi? Ako netko ne vodi, nitko neće." Aksiomatsko je. Zašto ne mi? Zahvaljujući ljudima Interfacea, postao sam pljačkaš koji vraća opljačkano. (Smijeh) (Pljesak) Jednom sam rekao novinaru časopisa Fortune da će jednog dana ljudi kao ja ići u zatvor. To je postao naslov članka u Fortuneu. Opisali su me kao najzelenijeg direktora Amerike. Od pljačkaša do pljačkaša pokajnika, do najzelenijeg američkog direktora u pet godina -- to je, iskreno, poprilično tužan komentar za američke direktore u 1999. Kada su me kasnije pitali u kanadskom dokumentarcu "Korporacija" što sam mislio pod time da ću "ići u zatvor", ponudio sam odgovor da je krađa zločin. A krađa budućnosti naše djece će jednog dana biti zločin. No shvatio sam, da bi to bila istina -- da bi krađa budućnosti naše djece bila zločin -- mora postojati jasna, demonstrabilna alternativa za uzmi-stvori-baci industrijski sustav koji je toliko dominantan u našoj civilizaciji i glavni krivac je u krađi budućnosti naše djece, kopajući zemlju i pretvarajući njene produkte, koji broz prelaze u otpad u odlagalištu ili spalionici -- ukratko, kopajući zemlju i pretvarajući ju u zagađenje. Prema Paulu i Anni Ehrlich i dobro poznatoj jednadžbi utjecaja na okoliš, utjecaj -- loša stvar-- je produkt populacije, obilja i tehnologije. Odnosno, utjecaj stvaraju ljudi, ono što konzumiraju u njihovom obilju, i kako je ono proizvedeno. I iako je jednadžba jako subjektivna, možete izmjeriti ljude, možda izmjeriti obilje, no tehnologija je previše napadna u toliko načina da bi ih se pobrojalo. Dakle jednadžba je konceptualna. No, i dalje nam služi da shvatimo problem. Odlučili smo 1994. da od Interfacea napravimo primjer: preobrazimo način na koji radimo tepihe, intenzivnim trošenjem petroleja kao i energije, i da preobrazimo našu tehnologiju tako da umanjuje utjecaj na prirodu, a ne da ga umnožava. Paulova i Annina E. jednadžba za utjecaj na okoliš: U = P x A x T: populacija, obilje i tehnologija. Htio sam da Interface ponovno napiše tu jednadžbu tako da piše U = P x A : T. Oni s matematičkim umovima će odmah uvidjeti da T u brojniku povećava utjecaj - lošu stvar - no T u nazivniku smanjuje utjecaj. Stoga pitam: "Što bi pomaknulo T, tehnologiju, iz brojnika --recimo T1 -- gdje povećava utjecaj, u nazivnik -- recimo T2 -- gdje ga smanjuje? Razmišljao sam o karakteristikama prve industrijske revolucije, T1, kao što smo radili u Interfaceu, i imala je sljedeće karakteristike. Izvučeno: uzimanje sirovina iz Zemlje. Linearno: uzmi, napravi, baci. Energija dolazi iz fosilnih goriva. Otpadno: nasilno i fokusirano na produktivnost radnika. Više tepiha po čovjeku na sat. Razmišljajući, shvatio sam da se svi ovi atributi moraju promijeniti kako bi se T prebacio u nazivnik. U novoj industrijskoj revoluciji ono što se izvlači mora biti zamjenjeno obnovljivim; linearno cikličkim; fosilna goriva s obnovljivom energijom, suncem; otpadno bezotpadnim; nasilno benignim; i radnička produktivnost resursnom produktivnošću. Ako možemo napraviti takve promjene i riješiti se T1, možemo smanjiti utjecaj na nulu, uključujući naš utjecaj na klimu. To je postao plan Interfacea 1995. i ostao do dan danas. Rigorozno smo mjerili svoj napredak. Stoga vam mogu reći koliko smo daleko došli u 12 godina. Emisije stakleničkih plinova su niže za 82% posto u ukupnoj tonaži. (Pljesak) U istom vremenskom razdoblju naša se prodaja povećala za dvije trećine, a profit udvostručio. Dakle 82% potpunog smanjenja se prevodi u 90% smanjenja u intenzitetu stakleničkih plinova u omjeru s prodajom. Ovo je veličina smanjenja koju cijela svjetska tehnosfera mora shvatiti do 2050. kako bi izbjegli katastrofalno remećenje klime -- kako nam govore znanstvenici. Korištenje fosilnih goriva se smanjilo za 60% po jedinici proizvodnje, zbog efikasnosti u obnovljivim izvorima. Najjeftiniji, najsigurniji barel nafte koji postoji je onaj koji se ne koristi kroz učinkovitost. Korištenje vode se smanjilo za 75% u svjetskom poslu tepisnih ploča. Smanjeno za 40% u drugom sektoru tepiha, kojeg smo kupili 1993. upravo ovdje u Kaliforniji, gradu industrije, gdje je voda toliko vrijedna. Obnovljivi ili reciklažni materijali čine 25% od ukupnog i ubrzano rastu. Obnovljiva energija je 27% ukupne, i penje se do 100%. Preradili smo 148 milijuna funti -- to je 74 000 tona -- korištenog tepiha iz odlagališta, zatvarajući petlju na kolanju materijala kroz obrnutu logistiku i reciklažne tehnologije koje nisu postojale kada smo počeli prije 14 godina. Te nove cikličke tehnologije su uvelike pridonijele činjenici da smo proizveli i prodali 85 milijuna kvadratnih metara klimatsko neutralnog tepiha od 2004., što znači nikakav prinos svjetskom remećenju klime u proizvodnji tepiha kroz lanac nabave, od rudnika preko doživotne garancije do certifikata treće strane. Zovemo ga Cool Tepih. Bio je moćan diferencijator tržišta, povećavajući prodaju i profit. Prije tri godine pustili smo u prodaju tepih za kućanstva, pod nazivom Flor, (floor - pod) krivo napisano F-L-O-R. Možete usmjeriti miš i klinkuti na Flor.com i imati dostavljen Cool tepih na vaša vrata u 5 dana. Praktičan je i lijep također. (Smijeh) (Pljesak) Mislimo da smo nešto više od pola puta do našeg cilja: nula utjecaja, nula otisaka. Postavili smo 2020. kao zadanu godinu za nulu, za dostizanje vrha planine Održivosti. Ovo zovemo misija Nula. Možda najvažniji dio ovoga: uvidjeli smo da je misija Nula iznimno dobra za posao. Bolji poslovni model, bolji put do većih prihoda. Ovdje je poslovni slučaj za održivost. Iz pravog iskustva, trošak je manji, ne veći, odražavajući kojih 400 milijuna dolara izbjegnutih cijena u potjeri za nula otpada -- prvo lice planine Održivosti. Ovo je platilo sve troškove transformacije Interfacea. Također, razotkriva mit, krivi izbor između prirode i ekonomije. Naši proizvodi su najbolji ikad, inspirirani dizajnom za održivost, neočekivano vrelo inovacija. Naši su ljudi potaknuti zajedničkom višom svrhom. Ne možete ih nadmašiti dovodeći najbolje ljude i spajajući ih zajedno. Ugled na tržištu je zadivljujuć. Ne postoji količina reklama, pametnog marketinga, bilo koje cijene, koji bi mogli proizvesti ili stvoriti ovoliko ugleda Troškovi, proizvodi, ljudi, tržišta -- što još postoji? To je bolji poslovni model. A ovdje je naših 14 godina rekordnih prodaja i profita. Postoji rupa od 2001. do 2003., rupa u kojoj su naše prodaje, kroz trogodišnje razdoblje, bile niže za 17%. No tržište je palo za 36%. Doslovno smo dobili dio tržišta. Možda ne bismo preživjeli tu recesiju da nije bilo prednosti održivosti. Kada bi svaki posao išao stopama Interfacea, bi li to riješilo sve naše probleme? Mislim da ne bi. Ostajem zabrinut Erlichovom jednadžbom, U = P x A : T2. Taj A je veliko slovo, implicirajući da je obilje samo po sebi konačno. No što ako dalje preobrazimo Ehrlich? Što ako postavimo A kao malo slovo 'a', implicirajući da je sredstvo za dolazak do kraja, a taj kraj je sreća -- više sreće s manje stvari. To bi promijenilo civilizaciju kao takvu - (Pljesak) i cijeli naš sustav ekonomije, ako ne za našu vrste, onda možda za one koje nas nasljeđuju: održive vrste, živeći na smrtnoj zemlji, etično, sretno i ekološki u ravnoteži s prirodom i svim njenim prirodnim sustavima za tisuću generacija, ili 10 000 generacija -- odnosno, do beskonačne budućnosti. No treba li Zemlja čekati da mi izumremo kao vrsta? Možda. No ne mislim tako. U Interfaceu pokušavamo donijeti prototip održivog poduzeća s nula otisaka potpuno u život do 2020. Možemo vidjeti svoj put sada, čisto do vrha planine. Sad je izazov u izvedbi. Kako bi moj dobar prijatelj i savjetnik Amory Lovins rekao, "Ako nešto postoji, mora biti moguće." (Smijeh) Ako možemo to napraviti, mora biti moguće. Ako mi, poduzeće s velikom potrošnjom petroleja, možemo, bilo tko može. Ako bilo tko može, slijedi da svi mogu. Hawken je ispunio posao i industriju, vodeći čovječanstvo van iz bezdana jer s nastavljajućim padom biosfere, vrlo draga nam je osoba u riziku -- iskreno, nedopustivom riziku. Tko je ta osoba? Ne vi. Ne ja. Ali dopustite mi da vas upoznam s onim tko je najviše u riziku. I sam sam upoznao ovu osobu u ranim danima penjanja na planinu. Ujutro, u utorak u ožujku 1996., pričao sam s ljudima, kao što sam radio svakom prilikom tada, skupljajući ih zajedno i često ne znajući povezujem li se. No pet dana kasnije u Atlanti, primio sam e-mail od Glenna Thomasa, jednog od mojih ljudi na sastanku u Kaliforniji. Slao mi je originalnu pjesmu koju je skladao nakon našeg zajedničkog utorka ujutro. Kada sam ju pročitao, bila je jedna od najdivnijih trenutaka u mom životu. Jer mi je reklo: "Za Boga, jedna osoba razumije." Ovo je što je Glenn napisao. I ovdje je ta osoba, najviše izložena riziku. Molim vas, upoznajte "Sutrašnje dijete" "Bez imena, bez lica, bez poznavanja vremena ili ulica, Sutrašnje dijete, iako nerođeno, upoznao sam te prošlog utorka ujutro. Mudar prijatelj nas upozna. I kroz njegov trevezni pogled vidio sam dan koji ćeš vidjeti, dan za tebe, ne za mene. Poznavajući te, promijenio sam mišljenje. Jer nikad nisam posjedovao čar za naziranje da ono što činim i što bih činiti mogao, na neki način tebi pokazuje svijet koji je propao. Sutrašnje dijete, moja kćeri, sine, bojim se da sam se prekasno tvojim mislima predao, iako sam uvijek znao da bih trebao. Počet ću. Način i put onoga što sam protratio i izgubio, ako te zaboravim ikada, doći će i živjeti s tobom tada." Svaki dan mog života od tad, Sutrašnje dijete mi govori s jednom jednostavnom no dubokom porukom, koju želim podijeliti s vama. Mi smo, svi do jednog, dio mreže života. Kontinuum čovječanstva, naravno, no u većem smislu, mreže života samoga. I imamo izbor tijekom našeg kratkog, kratkog posjeta ovom prelijepom plavom i zelenom planetu: ozlijediti ga ili mu pomoći. Vaš izbor. Hvala vam. (Pljesak)