Kako da stres postane vaš prijatelj

Stres. Čini da vaše srce kuca brže, da se čelo znoji i ubrzava disanje. I dok je stres označan kao javni neprijatelj zdravlja, nova istraživanja pokazuju da je stres loš po vas jedino ukoliko vjerujete u to.
Psiholog Keli Mekgonigal nas podstiče da posmatramo stres kao pozitivan i upoznaje nas sa jednim mehanizmom smanjenja stresa: zbližavanje sa drugima.

Moram nešto da vam priznam,

ali prije toga želim

da vi meni nešto priznate.

Podignite ruku ukoliko ste
u posljednjih godinu dana

doživjeli relativno slab stres.

Iko?

A umjerenu količinu stresa?

Ko je iskusio jako stresnu situaciju?

Da. Ja takođe.

Ali to nije ono što sam htjela da priznam.

Moje priznanje je ovo:
ja sam zdravstveni psiholog,

i moja misija je da učinim ljude
što srećnijim i zdravijim.

Ali plašim se da nešto
o čemu govorim

posljednjih 10 godina
čini više štete nego koristi,

a to ima veze sa stresom.

Godinama govorim ljudima,
stres vas čini bolesnima.

Povećava rizik svega,
od najobičnije prehlade

do srčanih bolesti.

U suštini, pretvorila sam stres u neprijatelja.

Ali, moje mišljenje o stresu se promijenilo,

i danas želim da promijenim i vaše.

Dozvolite mi da počnem sa istraživanjem
koje je promijenilo

moj čitav pristup stresu.

Istraživanje je pratilo
30 000 odraslih u Americi

osam godina, a počelo je
tako što su pitali ljude:

"Koliko Vam je prethodna godina bila stresna?"

Još su ih pitali: "Vjerujete li

da stres ugrožava Vaše zdravlje?"

Potom su iskoristili javne podatke o umrlima

kako bi saznali ko je umro.

(Smijeh)

U redu. Prvo malo loših vijesti.

Ljudi koji su imali jako stresnu godinu

imali su za 43% uvećan rizik od smrti.

Ali to je je bilo tačno samo za one

koji su vjerovali da je stres
štetan za njihovo zdravlje.

(Smijeh)

Ljudi koji su bili pod jakim stresom

ali nijesu mislili da je on štetan po njih

nijesu imali uvećanu stopu smrtnosti.

Zapravo, imali su najniži rizik od smrti

u poređenju sa svim ispitanicima
iz istraživanja, uključujući i one

koji su imali relativno nizak stres.

Istraživači su procijenili da
u toku ovih osam godina

koliko su pratili smrtnost,

182 000 Amerikanaca koji su umrli prerano,

umrli su ne zbog stresa,
već zbog vjerovanja

da je stres loš po njih.
(Smijeh)

To je preko 20 000 umrlih godišnje.

E sad, ako je ova pretpostavka tačna,

to bi značilo da vjerovanje da je stres štetan

predstavlja uzročnik smrti
koji se nalazi na 15. mjestu

u Americi tokom prošle godine,

od kojeg je umrlo više ljudi nego od raka kože,

side i od ubistava.

(Smijeh)

Sada vidite zbog čega me je
ova studija izbezumila.

Ja ovdje trošim toliko energije
pričajući ljudima

da je stres loš za njihovo zdravlje.

Ovo istraživanje me je navelo da se zapitam:

Da li promjena vjerovanja o stresu

može da nas učini zdravijim?
Nauka ovo potvrđuje.

Kada promijenite mišljenje o stresu,

možete da promijenite reakciju
vašeg tijela na stres.

Sada ću da objasnim kako to funkcioniše,

hoću da se sada pretvarate da ste subjekti

u istraživanju koje je kreirano
da izazove stres kod vas.

Zove se test socijalnog stresa.

Dođete u laboratoriju,

i rečeno vam je da imate pet minuta

da govorite o svojim ličnim slabostima

ispred eksperata koji vas procjenjuju,

i koji čine sve da osjećate pritisak,

izloženi ste jakom svjetlu i kamerama
koje su uperene u vas,

nešto poput ovoga.

Procjenjivači su obučeni

da daju obeshrabrujuće, neverbalne
povratne informacije poput ovih.

(Smijeh)

Sada kada ste
u potpunosti obeshrabreni

vrijeme je za drugi dio:
test iz matematike.

I bez vašeg znanja o tome,

eksperimentator je obučen
da vas maltretira tokom toga.

Sada ćemo svi to da pokušamo.

Biće zabavno.

Za mene.

U redu. Hoću da svi odbrojavate unazad

od 996 po sedam.

Brojaćete naglas

što brže možete, počevši od 996.

Krenite!

Publika: (Računa)

Brže. Brže molim.

Prespori ste.

Stanite. Stop, stop, stop.

Onaj momak je pogriješio.

Svi ćemo morati ispočetka.
(Smijeh)

Nijeste baš dobri u ovome, je l' da?

U redu, stekli ste predstavu.

Da ste zaista učestvovali
u ovom istraživanju,

vjerovatno biste bili
malo pod stresom.

Srce vam brže lupa,

moguće je da ubrzano dišete,
preznojavate se.

I obično objašnjavamo ove fizičke promjene

kao anksioznost

ili znake da se ne borimo dobro sa pritiskom.

Ali šta bi bilo kada bi ih posmatrali

kao znake da se vaše tijelo energizuje,

priprema za suočavanje sa izazovom?

Upravo je to rečeno učesnicima

istraživanja na Harvardu.

Prije nego što su prošli
kroz test socijalnog stresa,

naučeni su da misle da im je
reakcija na stres zapravo od pomoći.

Da vas ubrzan rad srca priprema za akciju.

Ako dišete brže, da to nije problem.

To dovodi više kiseonika u mozak.

I subjekti koji su naučeni
da posmatraju reakciju na stres

kao korisnu za njihov učinak,

pa, bili su manje pod stresom,

manje anksiozni, sigurniji,

ali ono što mi je bilo najfascinantnije

je to kako se fizička reakcija
na stres promijenila.

Prilikom tipične reakcije na stres,

ubrzava vam se puls,

a krvni sudovi se stežu ovako.

I ovo je jedan od razloga
zašto je hronični stres

ponekad povezan sa
srčanim oboljenjima.

Nije baš zdravo biti
u ovakvom stanju sve vrijeme.

Ali u istraživanju, kada su učesnici
smatrali da im reakcija na stres

može biti od pomoći,

njihovi krvni sudovi
su bili relaksirani poput ovoga.

Njihovo srce je i dalje radilo ubrzano,

ali ovo je znatno zdraviji
kardiovaskularni profil.

I zapravo dosta podsjeća

na radosne i odvažne trenutke.

Kroz život prepun stresnih iskustava,

ova biološka promjena

može biti razlika

između srčanog udara
uzrokovanog stresom u 50-toj godini

i srećnog života do 90-te.

I ovo je upravo ono što
nova nauka o stresu razotkriva,

da je važno kako razmišljate o stresu.

Tako se i moj cilj kao
zdravstvenog psihologa promijenio.

Više ne želim da se otarasim vašeg stresa.

Želim da vas učinim boljim u stresu.

I upravo smo učinili jednu malu intervenciju.

Ako ste podigli ruku i rekli

da ste imali jako stresnu prošlu godinu,

mogli smo vam spasiti život,

jer sljedeći put

kada vam srce ubrza od stresa,

sjetićete se ovog govora

i pomislićete,

moje tijelo mi pomaže
da prevaziđem ovaj izazov.

A kada tako gledate na stres,

vaše vam tijelo povjeruje,

i vaša reakcija na stres postaje zdravija.

Rekla sam da sam provela deceniju
demonizujući stres

kako bih ga se oslobodila,

tako da ćemo da uradimo
još jednu intervenciju.

Želim da vam kažem nešto o

najpodcjenjenijem aspektu
reakcije na stres

a ideja je ova:

Stres vas čini društvenim.

Kako biste razumjeli ovu stranu stresa,

moramo govoriti o hormonu, oksitocinu,

mada znam da je oksictocin već postao

popularniji od bilo kog hormona.

Već je zaradio i nadimak,
hormon milovanja,

jer se oslobađa kada nekoga zagrlite.

Ali to je samo mali dio onoga šta on radi.

Oksitocin je neuro-hormon.

On pažljivo reguliše vaše
moždane socijalne instinkte.

Priprema vas za stvari

koje jačaju vaše bliske odnose.

Oksitocin čini da žudite
za fizičkim kontaktom

sa vašim prijateljima i porodicom.

Pojačava empatiju.

Čini vas spremnijim da
pomognete i podržavate

ljude do kojih vam je stalo.

Neki ljudi čak predlažu

da ušmrkavamo oksitocin

kako bismo postali
saosjećajniji i brižniji.

Ali evo šta većina ljudi
ne razumije

u vezi sa oksitocinom.

To je hormon stresa.

Vaša hipofiza ga oslobađa

kao dio reagovanja na stres.

Dio je vaše reakcije na stres

baš kao i adrenalin koji
vam ubrzava rad srca.

I kada je oksitocin oslobođen
u stresnoj situaciji,

on vas pokreće da tragate za podrškom.

Vaša biološka reakcija na stres

vas podstiče da kažete nekome
kako se osjećate

umjesto zatvaranja u sebe.

Reakcija na stres čini da primijetite

kada se neko u vašem životu muči

kako biste podržavali jedni druge.

Kada je život težak,
reakcija na stres osigurava

da se okružujete ljudima
koji će se brinuti o vama.

U redu, ali kako će vas to
što znate sve ovo o stresu

učiniti zdravijima?

Pa, oksitocin ne utiče samo na mozak.

Utiče i na tijelo,

i jedna od glavnih uloga
koje ima u tijelu

jeste da zaštiti
vaš kardiovaskularni sistem

od efekata stresa.

To je prirodni antibiotik.

Takođe omogućava da krvni sudovi
ostanu opušteni tokom stresa.

Ali moj omiljeni uticaj na tijelo
je zapravo njegov uticaj na srce.

Vaše srce posjeduje receptore
za ovaj hormon,

i oksitocin omogućava srčanim
ćelijama da se regenerišu

i oporave od bilo kakvog oštećenja
nastalog kao poljedica stresa.

Ovaj hormon stresa ojačava
vaše srce,

i dobra stvar je to što su sve ove fizičke prednosti

oksitocina pojačane socijalnim kontaktom

i socijalnom podrškom,

tako da kada posegnete za drugima
kada ste pod stresom,

bilo da tražite podršku ili da pomognete nekome,

oslobađate još više ovog hormona,

reakcija na stres postaje zdravija,

a i brže se oporavljate od stresa.

Mislim da je ovo nevjerovatno,

to da vaša reakcija na stres
ima ugrađen mehanizam

za otpornost na stres,

a taj mehanizam je ljudska povezanost.

Želim da završim tako što ću vam reći nešto
o još jednom istraživanju.

I dobro poslušajte, jer ovo istraživanje
vam takođe može spasiti život.

Istraživanje je pratilo oko hiljadu
odraslih u SAD-u,

između 34 i 93 godine,

i započeli su istraživanje pitanjem:

"Koliko Vam je prethodna godina bila stresna?"

Takođe su upitani: "Koliko ste vremena proveli

pomažući prijateljima, komšijama,

ljudima u Vašoj zajednici?"

A potom su iskoristili javne podatke
u narednih pet godina,

kako bi saznali ko je umro.

Prvo ružne vijesti:

Za svako jako stresno iskustvo u životu,

kao što je finansijska ili porodična kriza,

rizik od umiranja se povećava
za 30 procenata.

Ali -- i nadam se da
očekujete "ali" do sad --

ali to nije bilo tačno za sve.

Ljudi koji su proveli vrijeme
brinući se o drugima

nijesu pokazali povećanu stopu smrtnosti
uzrokovanu stresom. Nula.

Brižnost je stvorila otpornost.

I još jednom vidimo

da štetni efekti stresa po vaše zdravlje

nijesu neizbježni.

Način na koji mislite i kako se ponašate

može promijeniti vaše iskustvo stresa.

Kada odlučite da svoju
reakciju na stres posmatrate

kao korisnu,

stvarate biologiju odvažnosti.

A kada pod stresom odlučite
da se povežete sa drugima,

stvarate otpornost.

E sad, ne bih baš tražila

još više stresnih iskustava u životu

ali zbog ovih podaka

počela sam da cijenim stres.

Stres otvara put ka našim srcima.

Saosjećajno srce koje pronalazi
sreću i smisao

u povezivanju sa drugima,

i da, ubrzani rad srca,

koje radi brže da bi vam dalo snagu i energiju,

i kada odlučite da posmatrate
stres na ovaj način,

ne samo da postajete bolji u njemu,

već dolazite do prilično značajnog zaključka.

Počinjete da vjerujete sebi

da se možete izboriti sa životnim izazovima,

i pamtite

da se više ne suočavate sami sa njima.

Hvala vam.

(Aplauz)

Kris Anderson: Ono što
nam govorite je nevjerovatno.

Djeluje mi fenomenalno da
mišljenje o stresu

može toliko uticati na životni vijek.

Kako bi se to odnosilo na savjet,

kao na primjer, ako neko pravi životni izbor

između, recimo, stresnog posla
i posla koji to nije,

da li je važno kojim putem će poći?

Jednako je pametno poći za stresnijim poslom

dok god vjerujete da se možete
izboriti sa njim u neku ruku?

Keli Mekgonigal: Da, i jedna stvar
koju zasigurno znamo

je da je traganje za smislom
bolje za vaše zdravlje

nego potreba da se izbjegne stres.

Tako da bih rekla da je zaista
najbolje da napravite izbor tako da

idete za onim što ima smisla za vas u životu

i da vjerujete da se možete
izboriti sa stresom koji ide uz to.

K.A.: Hvala puno Keli. To je stvarno sjajno.
K.M. Hvala vam.

(Aplauz)