Doing the Impossible, Swallowing the Sword, Cutting through Fear | Dan Meyer at TEDxMaastricht

Ever want to be a superhero and do the impossible? Dan Meyer believes no matter how extreme our fears or how wild our dreams, we each have the potential to be superheroes, do the impossible, and change the world! Winner of the 2007 Ig Nobel Prize in Medicine at Harvard, director of a humanitarian aid agency working with orphans in Kazakhstan, and 39x world record holder and leading expert in one of the world's oldest and most dangerous arts - sword swallowing - Meyer is passionate about inspiring people to do the impossible and change the world. What most people don't know is that he grew up with social anxiety disorder and extreme fears, teased and bullied by the bullies.

In his first TED talk, Meyer describes his journey from extreme fears to extreme feats, outcast to outlier, coward to courageous, wimp to world record holder, loser to Ig Nobel Prize winner, and quitter to finalist on America's Got Talent. In his talk, Dan describes his quest to overcome the limitations of human nature, perform superhuman feats, and change the world. He reveals the secrets to the science of sword swallowing and the art of doing the impossible, and secrets for how YOU can do the impossible in YOUR life!

http://CuttingEdgeInnertainment.com Dan Meyer is a 39x World Champion Sword Swallower, multiple Ripley's Believe It or Not with 7 Guinness World Records, known as the world's leading expert in sword swallowing as president of the Sword Swallowers Association International and winner of the 2007 Ig Nobel Prize in Medicine at Harvard for sword swallowing medical research.

As a performer, Dan Meyer is best known as the "Most Dangerous Act" that wowed the judges on America's Got Talent to Las Vegas and Hollywood, for his dangerous feats and extreme daredevil stunts such as swallowing swords underwater in a tank of SHARKS for Ripley's Believe It or Not, for swallowing a sword heated to 1500 degrees RED HOT for Stan Lee's Superhumans, swallowing 29 swords at once, and for PULLING a 3700 lb CAR by swallowed sword for Ripley's Believe It or Not Baltimore.

As a global TEDx and motivational inspirational speaker, Dan speaks on overcoming obstacles and doing the impossible at TEDx, PINC, Ig Nobel, and Ignite talks at corporate, science, medical, college, Upward Unlimited, and youth events around the world with his most requested TEDx talk, "Doing the Impossible, Swallowing the Sword, Cutting through Fear": http://youtu.be/v7tqyim1qhw

avaleur de sabre, Schwertschlucker, degenslikker, degen slikker, swaardslikker, zwaardslikker svärdslukare, sverdsluker, sværdsluger, sabelsluger, sabel sluger, sverðgleypir, engolidor de espadas, jogador de espadas, tragasables, mangiatore di spade, mangiaspade, ingioatore di spade, miekannielijä, mőőganeelaja

Hvala.

Bješe jednom jedan kralj u Indiji, maharadza,
i za njegov rođendan, donijeta je odluka

da svi poglavari donesu darove za kralja.

Neki su donijeli finu svilu,
neki izvrsne mačeve,

neki su donijeli zlato.

Na kraju je došao i jedan
stari naborani čovjek,

koji je danima putovao
iz svog sela preko mora.

I dok je prilazio, kraljev sin je pitao:
,,Kakav si dar donio za kralja?''

Stari čovjek je polako otvorio šaku
i otkrio veoma lijepu školjku,

na kojoj su se prelivale
ljubičasta i žuta, crvena i zelena.

I kraljev sin je rekao:

,,To nije dar za kralja!
Kakav je to uopšte dar?''

Starac je polako pogledao u njega
i rekao:

,,Dug put...dio dara.''

(Smijeh)

Za nekoliko trenutaka,
i ja ću vama dati jedan poklon,

poklon za koji mislim
da je vrijedan davanja.

Ali prije toga,
želim da vas provedem

kroz svoje dugo putovanje.

Kao i većina vas,

počeo sam život kao malo dijete.

Koliko vas je počelo život kao malo dijete?

Rodili ste se mladi?

Oko polovina... U redu...

(Smijeh)

A šta je sa vama ostalima?
Rodili ste se odrasli?

Volio bih da upoznam vašu majku!

Kad smo već kod nemogućeg! *

Kao dijete, uvijek sam bio
fasciniran željom da uradim nešto nemoguće/nevjerovatno

Danas je dan kojem sam se radovao
mnogo godina,

jer danas ću da pokušam

da uradim nešto nemoguće,
baš tu pred vašim očima,

baš ovjde na TEDx

Hoću da počnem

otkrivajući sam kraj:

i dokazaću vam

da nemoguće nije nemoguće.

I hoću da završim
darujući vam poklon vrijedan davanja:

hoću da vam pokažem da
u životu možete da uradite i nemoguće.

U mom pohodu na nemoguće,
saznao sam da postoje

dvije stvari koje su univerzalne
među svim ljudima na svijetu.

Svi imajmo strahove,

i svi imamo snove.

U mom pohodu na nemoguće,
saznao sam da postoje

tri stvari koje sam tokom godina uradio

a koje su me na neki način natjerale da uradim nemoguće:

između dvije vatre,

Supermen,

i komarac.

To su moje tri ključne riječi.

Sada znate zbog čega
radim nemoguće u svom životu.

Pa, povešću vas na svoje putovanje,

od strahova ka snovima,

od riječi do mačeva,

izneđu dvije vatre

do Supermena

i do komarca.

I nadam se da ću vam pokazati

kako da i vi uradite nemoguće u svom životu.

Četvrtog oktobra 2007. godine,

srce mi je lupalo,
koljena su mi klecala

dok sam stupao na scenu

u _ pozorištu,

na Harvardu, da primim

Nobelovu nagradu u medicini*

za medicinsko istraživanje
u kojem sam učestvovao

po nazivu
,,Gutanje mačeva

i njegove nuspojave''

(Smijeh)

Bilo je objavljeno u novinama
za koje ranije nikad nisam ni čuo,

*

i za mene, to je bio trenutak
u kome ono nemoguće postaje stvarnost,

to je bilo neočekivano iznenađenje
za nekoga poput mene,

to je bila čast koju nikad
neću zaboraviti:

ali to nije bio dio mog života koji ću najbolje pamtiti.

Četvrtog oktobra 1967. godine,

ovo malo, stidljivo, cmizdravo dijete

patilo je od velikih strahova.

Kako se spremao da stupi na scenu,

njegovo srce je divlje lupalo,

koljena su mu klecala.

Otvorio je usta s namjerom da progovori,

ali riječi nisu izašle.

Stajao je tamo tresući se, u suzama.

Panika ga je paralizovala,

od straha se zaledio.

Ovo preplašeno, stidljivo, cmizdravo dijete

je patilo od velikih strahova. *

Plašilo se mraka,

plašilo se visine,

plašilo se paukova i zmija...

Da li se neko od vas boji paukova i zmija?

Da, par vas...

Plašio se vode i ajkula...

Imao je strah od doktora i zubara,

igala i bušilica i oštrih predmeta.

Ali više od svega,
plašio se

ljudi.

Ovo preplašeno, stidljivo mršavo cmizdravo dijete

sam bio ja.

Plašio sam se neuspjeha i odbacivanja,

imao sam nisko samopouzdanje/samopoštovanje,
kompleks niže vrijednosti,

i nešto što tada nismo ni znali da nam se može pripisati:

*

Pošto sam se tako plašio, siledžije su me zadirkivale i tukle.

Smijali su mi se i nazivali me svakakvim imenima, nikada me nisu puštali da se igram

sa njima.

Ah, bila je jedna igra u kojoj su mi dozvoljavali da učestvujem...

između dvije vatre-

a ja u tome nisam bio baš dobar.

Siledžije su me zvale,bi viknule moje ime,

i ja bih pogledao prema njima,
i vidio kako lopte lete prema meni

supersoničnom* brzinom.

bam, bam, bam!

Sjećam se mnogih dana
kad sam se vraćao kuči iz škole,

moje lice je bilo crveno i bilno,
ušu su mi bile crvene i odzvanjale su.

Oči su me pekle od suza,

a njigove riječi su mi gorjele u išima.

I ko god da je rekao,

,,Rijana ajeeee :D

To je laž.

Riječi sijeku kao nož.

Riječi mogu da te proburaze kao mač.

Riječi mogu da naprave rane tako duboke

da se ne mogu ni vidjeti.

Imao sam mnogo strahova.
A riječi su mi bile najveći neprijatelj.

Još uvijek su.

Ali imao sam i snove.

Išao bih kući
i bježao u stripove o Supermenu,

i čitao bih stripove o njemu

i sanjao da sam superheroj kao Supermen.

Želio sam da se borim za istinu i pravdu,

želio sam da se borim protiv kriminalaca i kriptonita,

želio sam da letim oko svijeta čineći superherojske podvige i spašavajući živote.

Bio sam fasciniran i nekim realnim stvarnim stvarima.

Čitao bih Ginisovu knjigu rekorda i Riplijevu*

Je li neko od vas čitao*?

Obožavam ove knjige!

Vidio sam stvarne ljude kako čine stvarne podvige.

I rekao sam, želim i ja to da radim.

Ako me siledžije ne puštaju

da učestvujem u njihovim igrama,

želim da stvaram pravu magiju, da činim prave podvige.

Želim da radim nešto stvarno izuzetno, nešto što oni ne mogu.

Želim da nađem svoju svrhu i poziv.

Želim da znam da moj život ima neki smisao.

Želim da radim nešto stvarno nevjerovatno i promijenim svijet:

Želim da dokažem da nemoguće nije nemoguće.

Premotavanje 10 godina unaprijed -

bilo je nedelju dana prije mog 21og rođendana.

Dvije stvari su se dogodile u jednom danu,
koje su mi zauvijek promijenile život.

Živio sam u Tamil Nadu, južna Indija.

Tamo sam bio misionar,

i moj mentor, moj prijatelj, pitao me je:

,,Imaš li _, Danijele?''

Rekao sam:

Rekao je: To su glavni životni ciljevi.

Oni su kombinacija želja i ciljeva.
Recimo, kada bi mogao

da uradiš šta god želiš, odeš na bilo koje mjesto koje želiš

da budeš ko god želiš,

gdje bi otišao?
Šta bi radio?

Ko bi bio?

I rekao sam: Ne mogu ja to!
Previše se bojim! Imam previše strahova!''

Te noći sam uzeo svoj _

i ležao pod zvijezdama,

i gledao kako šišmiševi love komarce*

Jedino o čemu sam mogao da razmišljam bili su _, snovi i ciljevi,

i one siledžije i --

Nakon par sati sam se probudio.

Srce mi je lupalo,
koljena su mi klecala.

Ovog puta ne od straha.

Cijelo tijelo mi se grčilo.

I u sljedećih pet dana

bio sam na ivici svijesti,
na samrtnoj postelji boreći se za goli život.

Mozak mi je izgarao od malarijske groznice.

I kad god sam bio pri svijesti, edino o čemu sam razmišljao bili su _

I mislio sam: Šta želim da radim u životu?

Konačno, noć prije mog 21og rođendana,

u trenutku svijesti,

shvatio sam:

shvatio sam da malo komarac,

*

taj mali komarac

koji je bio lakši od 5 mikrograma,

manji od zrna soli,*

ako taj mali komarac može da obori na zemlju čovjeka od 80 kg,

shvatio sam da je on moj kriptonit.

Onda sam shvatio,
ne ne, to nije komarac,

to je mali parazit unitar komarca,

_,
koji ubije preko milion ljudi godišnje.

Onda sam shvatio,
ne ne, to je čak i manje,

ali za mene, mnogo veće.

Shvatio sam,

to je bio moj kriptonit,

moj parazit,

koji me obogaljio
i paralizovao moj život.

Znate, postoji razlika između opasnosti i straha.

Opasnost je stvarna.

Strah je stvar izbora.

I shvatio sam da sam ja imao izbora:

Mogao sam ili da živim u strahu,
i umrem u neuspjehu te noći,

ili da sam ubijem svoje strahove,
i onda bih mogao da

dosegnem svoje snove,
da se usudim da živim.

I znate, ima nešto u tom stanju u kome je čovjek na samrti

i suočavanju sa smrću, što vas zapravo natjera da zaista poželite da živite život.

Shvatio sam da svi umiru,
ali ne žive baš svi.

U umiranju zapravo svi živimo.

Znate, kada naučite da umrete,

onda stvarno učite da živite.

Tako sam odlučio da promijenim

svoju priču te noći.

Nisam želio da umrem.

Molio sam se, rekao sam,

Bože, ako mi dozvoliš da preživim svoj 21. rođendan,

neću dozvoljavati da mojim životom i dalje upravlja strah.

Ubiću svoje strahove,

zgrabiću svoje snove,

želim da mijenjam svoje stavove,

želim da radim nešto nevjerovatno sa svojim životom,

želim da nađem svoju svrhu i svoj poziv,

želim da znam da nemoguće nije nemoguće.

Ne moram vam ni reći da li sam preživio tu noć;
pustiću vas da sami zaključite.

(Smijeh)

Ali te sam noći napravio listu svojih 10 _

Odlučio sam da želim da posjetim glavne kontinente

posjetim 7 svjetskih čuda,

naučim homilu jezika,

živim na pustom ostrvu,

živim na brodu u okeanu,

živim sa indijanskim plemenom u Amazonu,

popnem se na vrh najviše planine u Švedskoj,

želio sam da vidim kako se sunce rađa na Mont Everestu,

da radim u muzičkom poslu u Nešvilu.

Želio sam da radim u cirkusu,

i da skočim iz aviona.

Tokom sledećih 20 godina,
mnoge od ovih _ sam ostvario.

Svaki put kada bih prekrižio _ sa svoje liste,

dodao bih 5 novih, i lista je nastavljala da raste.

Tokom sljedećih 7 godina, živio sam na ostrvu na Bahamima

oko 7 godina

u _ kolibi,

loveći zmije i _ kopljem za hranu, što je bilo jedino na ostrvu

u _

i naučio sam da plivam sa ajkulama.

I odatle, preselio sam se u Meksiko,

a potom u Amazon_

_,
živio tamo sa plemenom,

i malo po malo, počeo da gradim samopouzdanje samo kroz svoje _

Počeo sam da se bavim _ u Nešvilu, a onda u Švedskoj,

preselio se u Stokholm, radio u _ i tamo,

gdje sam se popeo na vrh _

Naučio sam se klovnovskom poslu :D

i žongliranju,

da vozim unicikl, gutam vatru, edem staklo.

Godine 1997. sam čuo da je ostalo manje od 12 gutača vatre

i rekao sam: Moram da probam ovo!

Upoznao sam jednog gutača vatre,
i zamolio ga da mi da neke savete.

Rekao je: Da, dobićeš dva:

Prvo: to je veoma opasno,

ljudi su umirali radeći ovo.

Drugo:

Ne pokušavaj!

(Smijeh)

I tako, i to sam dodao na listu.

Vježbao sam 10 do 12 sati dnevno, svakoga dana,

4 godine.

Izračunao sam to sve...

4 x 365 x 12

To je oko 13 000 bezuspješnih pokušaja

prije nego što sam gurnuo prvi pač niz grlo 2001.godine

Tokom tog vremena postavio sam _

da postanem svjetski ekspert u gutanju mačeva.

Pregledao sam svaku knjigu, magazin, novinski članak,

svaki medicinski izvještaj, učio psihologiju, anatomiju,

razgovarao sa doktorima, medicinskim sestrama,

povezao preko interneta sve gutače vatre zajedno

u

i izvršio dvogodišnje medicinsko istraživanje

koje je objavljeno u

(Smijeh)

Hvala vam.

(Aplauz)

I naučio sam neke fascinantne stvari o gutanju mačeva.

Stvari o kojima ne vjerujem da ste ikad razmišljali ranije, ali hoćete nakon večeras.

Sljedeći put kada odete kući, i presiječete nožem šniclu

ili možda mačem, ili _
pomislićete na ovo...

Naučio sam da je gutanje mačeva nastalo u Indiji-

baš ondje gdje sam ga prvi put vidio kao dvadesetogodišnjak -

prije oko 4000 godina, oko 2000 p.n.e.

Tokom posljednjih 150 godina, gutači mačeva su

bili predmet medicinskih i naučnih istraživanja

koja su trebala da pomognu u razvijanju _

1906. godine, elektrokardiogram u Velsu,

da bi se izučavali poremećaji sa gutanjem i varenjem,

bronhoskopija, i slično.

Ali tokom poslednjih 150 godina,

znamo da se dogodilo stotine povreda i desetine smrnih slučajeva...

Ali otkrili smo da je bilo 29 smrti tokom posljednjih 150 godina

uključujući i gutača mačeva u Londonu koji je _ srce mačem.

saznali smo i da se svake godine

dešava 3 do 8 povreda tokom gutanja mačeva.

Znam jer dobijam telefonske pozive.

Dobio sam samo dva,

jedan iz Švedske, i jedan iz Orlanda, samo tokom prošlih par neđelja,

gutači mačeva koji su u bolnicama zbog povreda.

Tako da to je jako opasno.

Još jedna stvar koju sam naučio je da gutanje mačeva zahtijeva

2 do 10 godina obuke

za većinu ljudi.

Ali ono što je najviše fascinantno otlriće jeste

kako gutači mačeva uče da rade nešto nemoguće.

I odaću vam jednu tajnu:

Ne fokusiorajte se na 99,9% onoga što je nemoguće.

Fokusirajte se na 0,01% onoga što je moguće, i otkrijte kako da učinite da postane moguće.

Hajde da vas sada odvedem na putovanje u um gutača vatre.

Da bi progutao mač, potreban je um _

ogromna koncentracija, velika preciznost, da bi

se izolovali unutrašnji organi i prevazišli automatski refleksi tela

preko

Da bih progutao mač,

oštrica mora da klizi preko mog jezika,

moram da potisnem