Tajna struktura velikih govora: Nancy Duarte za TEDxEast

Sve velike prezentacije imaju zajedničku strukturu. U ovom moćnom govoru Nancy Duarte nas potiče da shvatimo kako možemo primijeniti nove ideje i promijeniti naš svijet efektivno koristeći takvo strukturiranje. Analizirajući dva najveća govora našeg vremena, "Imam san" koji je iznio Martin Luther King, i prezentaciju kojom je pokrenuta prodaja iPhone-a koju je izveo Steve Jobs, Nancy Duarte izvodi lekcije o tome kako napraviti moćnu prezentaciju koja potiče na djelovanje.

Jako, jako je lijepo biti ovdje.

Vi možete promijeniti svijet.

Ne kažem to kao kliše,

Vi zbilja imate moć da promijenite svijet.

Duboko unutra, svatko od vas

Ima najmoćniji alat poznat čovjeku.

A to je ideja.

Jedna jedina ideja iz ljudskog uma

može započeti pomicanje zemlje,

biti ključna točka nekog pokreta,

i može uistinu napisati novu budućnost.

Ali sama ideja je nemoćna

ako ostane samo unutar vas.

Ako nikad ne iznesete ideju
kako bi se drugi s njom borili,

umrijet će s vama.

Možda su neki od vas
pokušavali prenijeti tu ideju,

i nije prihvaćena, već odbijena

i neka druga osrednja
ili prosječna ideja je prihvaćena.

A jedina razlika je u tome kako
su te ideje prenesene.

Jer ako prenesete ideju
tako da rezonira,

dogodit će se promjena,
i možete promijeniti svijet.

Moja obitelj sakuplja stare
Europske postere.

Svaki put kad odemo na Maui
posjetimo prodavača

koji radi s takvim velikim posterima.

Obožavam ih. Svi nose jednu ideju

i jednu stvarno bistru sliku
koja tu ideju prenosi.

Otprilike su veličine madraca.
Stvarno veliki.

Nisu debeli poput madraca,
ali su svejedno veliki.

Prodavač bi pričao priče
dok okreće stranice.

Jednom su moja djeca stajala
svatko s jedne strane,

on okrene stranicu
ispod koje je poster,

baš u trenu kad sam se nagnula da kažem

"O moj Bože, obožavam ovaj poster",

oboje moje djece skočili su unazad
i rekli "Ajme, mama, to si ti."

A ovo je poster. (Smijeh)

Vidite, ja sam takva, "Pojačaj strast!"

Ono što mi se svidjelo kod postera
bila je ironija.

Ovdje je cura je pripravna,
sprema se za boj,

-- kao što je uobičajeno tamo --

a ona drži ove male
Suavitos začine za pečenje,

kao nešto naočigled beznačajno,

iako je voljna riskirati, razumijete,

život i tijelo kako bi proširila ovo.

I kad biste zamijenili, zamijenili ove
male Suavitos začine za pečenje

prezentacijom.

Da, to sam ja, puna strasti.

Bila sam puna strasti i
prije no što je postalo popularno

imati strasti za prezentacije.

Stvarno mislim da imaju moć
promijeniti svijet

kad komunicirate efektivno kroz njih.

I mijenjanje svijeta je teško.

Neće se dogoditi zbog jedne osobe
s jednom idejom.

Ta se ideja mora proširiti,
inače nema efekta.

Stoga mora proizaći iz vas

na vidjelo kako bi drugi ljudi to vidjeli.

I način na koji su ideje najučinkovitije
prenošene je kroz priču.

Znate, tisućama godina
nepismene generacije

bi prenosile svoje vrijednosti i kulturu
s generacije na generaciju,

i ostale bi netaknute.

Stoga ima nešto čarobno
u strukturi priče

što čini da kad se jednom sastavi,

osoba koja ju prima može ju prihvatiti

i potom je se prisjetiti.

Stoga s pričom
dobijete fizičku reakciju,

vaše srce može kucat,
vaše zjenice se proširiti.

Možete pričati,
"Kako su me trnci prošli"

ili, "Mogla sam to osjetiti u želucu".

Mi zaista fizički reagiramo
kad nam netko priča priču.

Pozornica može biti ista,
priča može biti ispričana,

ali jednom kad se priča ispriča,
sve zamre.

I htjela sam shvatiti zašto.

kada fizički sjedimo i slušamo
pažnja je potpuno usmjerena na priču

ali tijekom prezentacije samo se ugasi.

Stoga sam htjela shvatiti kako
unijeti priču u prezentacije.

Imali smo tisuće prezentacija

u trgovini, stotine tisuća zapravo

pa sam znala kontekste
stvarno loše prezentacije.

Odlučila sam proučiti
filmove i književnost

i stvarno prokopati i shvatiti
o čemu se tu radi,

i što tu ne valja.

Sada vam želim pokazati neke pronalaske

koji su doveli do onog što smatram
da sam otkrila kao oblik prezentacije.

Bilo je očito započeti s Aristotelom,

imao je strukturu u tri akta,
početak, sredinu i kraj.

Proučavala sam poetiku i retoriku,

ali puno prezentacija čak nemaju ni to
u svom najjednostavnijem obliku.

I kad sam prešla na proučavanje
arhetipova junaka

Pomislila sam: "Ok, izlagač je junak,

on je na pozornici,
on je zvijezda predstave."

Lako je osjećati se tako kad ste izlagač,
zvijezda predstave.

Odmah sam shvatila da je to pogrešno

Mogu imati ideju,
mogu ju predstaviti,

ali ako vi ne ugrabite tu ideju
i ne prigrlite ju,

ta ideja ne ide nikud
i svijet se nikad ne promijeni.

Stoga zapravo, izlagač nije junak,

publika je junak naše ideje.

Ako pogledate Putovanje Junaka
Josepha Campbella,

samo u početnom dijelu već ima
vrlo zanimljivih uvida.

Imamo simpatičnog junaka
u običnom svijetu,

i dobije poziv na avanturu.

Svijet potom nekako
izgubi ravnotežu.

Isprva pruža otpor,

kaže "Ne znam
želim li se upetljati u ovo".

I potom se pojavi mentor

koji mu pomogne prijeći
iz njegovog običnog svijeta

u poseban svijet.

I to je uloga izlagača.

Biti mentor.
Vi niste Luke Skywalker, vi ste Yoda.

Vi ste onaj koji zapravo
pomaže publici

prijeći iz nečega u
vašu novu posebnu ideju,

i to je snaga priče.

Zato u svojoj najjednostavnijoj strukturi,
imamo tri dijela priče.

Imate junaka sa strašću, s kojim se
možete poistovjetiti,

naiđu na prepreku i na kraju

prijeđu, transformiraju se,
i to je osnovna struktura.

No tek kad sam naišla na
piramidu Gustava Freytaga

– nacrtao je ovo 1863.

Bio je njemački dramaturg,

– bio je njemački dramaturg –

i smatrao je da postoji
struktura od pet činova.

koji se sastoje od uvoda, zapleta,
vrhunca, spuštanja radnje i raspleta,

što je otkrivenje ili zaključak priče.

Volim ovaj oblik.
Stoga govorimo o oblicima.

Priča ima arkuse, arkus ili luk je oblik.

Pričamo o klasičnoj glazbi,
koja je uobličena.

Pa sam mislila, ako prezentacije imaju
oblik, koji bi to oblik bio?

I kako su najveći izlagači
koristili taj oblik,

ili koriste li oblik uopće?

Nikad neću zaboraviti, subota ujutro.

Poslije sveg proučavanja,
– koje je trajalo par godina –

nacrtala sam oblik.

I rekla sam,

"Ajme, ako je ovaj oblik istinit,

trebala bih moći uzeti
dvije vrlo različite prezentacije,

usporediti s tim i
trebalo bi biti ispravno."

Stoga sam uzela očite,

Martin Luther Kingov
"Imam san" govor,

i Steve Jobsov
govor za početak prodaje iPhonea 2007.

Usporedila sam, i valjalo je.

Sjedila sam u uredu, pod dojmom.
Malo sam i zaplakala,

jer mislila sam,
"Dan mi je ovaj dar,"

i tu je,

ovo je oblik dobre prezentacije.

Nije li čudesan?
(Glumi jecaj; smijeh) Plakala sam.

Želim vas provest kroz taj oblik,
jer zaista je čudesan.

Ima početak, sredinu i kraj,
želim vas to pokazati.

Jer najveći izlagači svih vremena,
– prošla sam kroz govore, sve, –

zapravo pašu u ovaj oblik,

čak i Objava Gettysburg
slijedi oblik.

Na početku svake prezentacije,
trebate odrediti što jest.

Znate, ovo je status quo,
ovako se stvari odvijaju.

I onda trebate usporediti to
s onim što bi moglo biti.

Ali morate učiniti jaz između tog
što većim,

jer imate ovu ustaljenost
status quo-a,

i to trebate kontrastirati
uzvišenošću vaše ideje.

Imate prošlost s ove strane,
sadašnjost s ove,

ali pogledajte našu budućnost.

Imamo problem,

a ja gledam na taj
problem kao riješen.

Evo prepreke,

idemo uništiti prepreku.

Morate stvarno istaknuti taj jaz.

To bi bilo poput nadahnjujućeg
incidenta u flmu.

Tada se publika iznenada
mora suočiti s onim što ste iznijeli

i moraju reći "Ajme,

želim li se složiti,
stati iza toga ili ne?"

I u ostatku prezentacije
trebate to podržati.

Sredina govora ide malo u jednom,
malo u drugom smjeru,

putujući između onog što jest
i što može biti, što jest i što može biti,

jer ono što
pokušavate učiniti

je napraviti status quo
i normalno nepoželjnim,

želite ih privući onome što bi moglo biti
ako vaša ideja bude prihvaćena.

I sad, na vašem putu da promijenite
svijet ljudi će pružati otpor,

neće biti uzbuđeni, možda vole
svijet ovakav kakav jest.

Pa ćete se susresti s otporom.

Zato se morate kretati tamo i nazad,

slično kao u plovidbi.

Kad plovite protiv vjetra,
i vjetar pruža otpor,

morate micati svoj brod tamo i nazad,
tamo i nazad.

To radite da zarobite vjetar.

Morate zarobiti taj otpor
koji vam dolazi dok plovite.

Zanimljivo je da ako pravilno zarobite
vjetar i pravilno namjestite jedro,

vaš brod će ploviti brže
no što je sam vjetar

– to je fenomen u fizici.

Stoga kad se utaborite, ako opirati
između onog što jest i što može biti,

to će ih zapravo privući vašoj ideji
brže no da to niste tako napravili.

I kad ste se micali iz jedne točke u drugu
između onog što jest i može biti,

zadnja točka je poziv na djelovanje
što treba biti dio svake prezentacije

– ali na samom kraju.

Trebate opisati svijet
kao novo blaženstvo,

"Ovo je utopija koja je
prihvatila moju ideju."

"Ovako će izgledati svijet

kad se udružimo i
riješimo ovaj veliki problem.."

Trebate to uzeti kao završetak,

na vrlo poetičan i dramatičan način.

I zanimljivo, kada sam završila,
rekla sam, "Znaš što?

Mogla bih koristiti ovo
kao alat za analizu."

Ja sam zapravo transkribirala govore

i mapirala,

gledajući koliko pašu po ovom alatu.

Htjela bih vam danas
pokazati nešto od tog,

i htjela bih početi s dvama
ljudima koje sam koristila u početku.

Gospodin Jobs, koji je potpuno
promijenio svijet

Promijenio svijet osobnog računanja
i glazbenu industriju,

i sad na putu da promijeni uređaj,

industriju mobilnih uređaja.

Stoga je zasigurno promijenio svijet.

A ovo je oblik njegove prezentacije
lansiranja iPhonea 2007,

kada je pustio iPhone u prodaju.

Traje devedeset minuta, kao što vidite
započinje s onim što jest,

prelazi naprijed i nazad i
završava na onom što bi moglo biti.

Stoga se želim usredotočiti na ovo:

bijela crta je njegov govor, gdje priča.

A iduća obojena crta koju vidite,
tu prekida video.

Dodaje neke varijacije i
prelazi na prikaz.

Stoga nije da on cijelo vrijeme priča.

A ove crte su predstavljači koji su tamo.

A onda pri kraju vidite plavu crtu,
koja će biti gost govornik.

I ovdje postaje zanimljivo:

svaka kvačica je tren kad ih je nasmijao.

A svaki znak ovdje je kad
ih je naveo da plješću.

Toliko su fizički uključeni

da fizički reagiraju na ono što govori,
što je zapravo fantastično,

jer u tom trenu držite publiku u šaci

i počne s onim što bi moglo biti;

"Ovo je dan koji sam iščekivao
dvije i pol godine."

Znači on lansira proizvod

za koji je već znao par godina.

Ovo za njega nije novi proizvod.

Ali pogledajte ovo, on radi sljedeće:

on se divi.

Divi se vlastitom proizvodu.

Divi se više
no što se publika smije ili plješće.

I njegov stav je, "Nije li fenomenalno?
Nije li ovo predivno?"

On pokazuje publici
ono što želi da oni osjete.

I on zapravo njih
navodi na određeni osjećaj.

I započinje s onim što bi moglo biti,

"Ponekad se pojavi revolucionarni
proizvod koji sve promijeni."

Uzima zamah i priča o
njegovom novom proizvodu.

I na početku još
drži telefon isključen.

Vidjet ćete da je crta prilično
široka do ovog trena,

i započinje se kretati, "Evo ovaj novi
telefon i evo loše konkurencije.

Evo ovaj novi telefon
i evo loše konkurencije."

I potom, baš ovdje, doživljava vrhunac

– i to je nešto što će zauvijek pamtiti.

Da, on uključuje telefon.

Publika vidi klizni prikaz prvi put,

Čujete kako je kisik
isisan iz sobe.

Oni su uzdahnuli.
To možete zapravo čuti.

Stoga stvara trenutak
koji će oni zauvijek pamtit

Sad, kad bismo išli po modelu,
možete vidjeti plavo

– gdje ulaze vanjski govornici –

i potom prema dolje i
desno se linija prekida

jer mu se pokvario
prekidač za slajdove.

Što on radi? On želi zadržati
ovaj osjećaj visokog uzbuđenja.

Priča osobnu priču,

baš na mjestu gdje
tehnologija nije radila.

On je majstor komunikacije
i okreće se priči

kako bi držao publiku uključenom.

U gornjem lijevom dijelu
završava s novim ushićenjem.

Ostavlja im obećanje

da će Apple nastaviti s izradom
novih, revolucionarnih proizvoda.

I kaže:

"Volim jedan stari citat Waynea Gretzkog

'Klizim prema mjestu gdje će pak biti,
ne gdje je bio.'

U Appleu smo uvijek pokušavali baš to
i od samog, samog početka, i uvijek ćemo."

I završava velikim ushićenjem.

Pogledajmo sada g. Kinga.

Bio je veliki vizionar, svećenik,

koji je proveo svoj život
naporno radeći za jednakost.

A ovo je oblik govora
"Imam san".

Vidite da počinje s
onim 'što jest',

pomiče se naprijed i nazad
između što jest i može biti

i završava s vrlo poetičnim novim
vrhuncem koji je svima vrlo poznat dio.

Stoga ću malo raširiti,
razvući za vas,

i ono što radim je da stavljam transkript

zajedno s tekstom.
Znam da ne vidite pročitati.

Ali svaki put na kraju rečenice
prekinula sam liniju,

jer je duboko udahnio i zastao.

Bio je južnjački baptistički propovjednik,
nešto nepoznato većini,

pa je imao stvaran takt i ritam,

to je tamošnjim ljudima bilo novo.

Želim prekriti ovaj tekst rešetkom

jer želim koristiti tu rešetku
kao sredstvo za informacije.

Prođimo kroz to
kako je zapravo pričao ljudima.

Plave linije su mjesta gdje je koristio

pravo retoričko ponavljanje.

Znači on se ponavljao,

koristio iste riječi i fraze

kako bi ih ljudi mogli zapamtiti
i prisjetiti ih se.

Ali koristio je i puno metafora
i vizualno opisnih riječi.

To je način za to da se komplicirane ideje

učine pamtljivima i umnima,
pa su ih ljudi shvatili.

Zapravo je stvorio vrlo –

gotovo poput scena svojim
riječima kako bi napravio –

kako bi mogli zamisliti
ono što je govorio.

Zatim ima poznatih pjesama i
dijelova svetog pisma koje je koristio.

Ovo je samo površno gledano,
ono što vidite.

Napravio je i dosta političkih aluzija s
na ono što je obećavano narodu.

I kad pogledamo na sam
kraj prvog 'što jest',

na kraju onog 'što jest' je prvi put
da ljudi glasno plješću i uzvikuju.

Na kraju onog 'što jest' rekao je,

"Amerika je dala crnim
ljudima nevaljao ček

koji je vraćen s naznakom
nedovoljno novca u proračunu."

Sad, svi znamo kako je
nemati novaca na svom računu.

Stoga je koristio metaforu
s kojom su ljudi bili strašno upoznati.

Ali dio kad su se stvarno uključili,
prvi put kad su stvarno uzvikivali je bio:

"I došli smo unovčiti ovaj ček,

ček koji će nam na naš zahtjev dati
bogatsvo slobode i sigurnost pravde."

Tada su stvarno pljeskali.

Tada je usporedio ono što
jest s onim što bi moglo biti.

I kad se pomaknemo
malo dalje u modelu,

vidimo da ide naprijed i nazad
malo žustrijim tempom.

I tad ide naprijed i nazad,
naprijed i nazad,

sad je publika mahnita.

Razumijete, svi su uzbuđeni,
i možete ovo napraviti

kako biste ih održali u stanju
visoke uzbuđenosti.

Stoga on kaže, "Imam san,

da će se jednog dana ova nacija uzvisiti
i živjeti značenje svog vjerovanja.

'Smatramo očitima ove istine,
da svi ljudi stvoreni su jednaki.'"

Vidite da koristi ovaj narančasti tekst
kako bi ih podsjetio na obećanje

koje su mu dali političari
ili koje mu je dala ova zemlja.

Potom se pomiče naprijed
i nazad između

"Imam san da će jednoga dana,
Imam san da će jednoga dana,

Imam san da će jednoga dana ",
i na kraju postaje vrlo zanimljivo.

Jer ovdje koristi, možete
vidjeti četiri nijanse zelene,

ima jako puno plavog,
što je bilo puno ponavljanja,

imao je povišen osjet za ponavljanje.

A zeleno je bilo povišeni osjet za
pjesmu i sveto pismo.

Stoga prvi komad zelenog je bilo
sveto pismo, knjiga Izajina.

Drugi komad zelenog je
"Moja zemljo, o tebi"

To je poznata pjesma
koja je bila posebno značajna

ljudima crne rase tog vremena,

jer to je bila pjesma
čije su riječi odabrali kao poklik,

govoreći kako obećanja nisu održana

Sad, treći komad zelenog je zapravo bio
stih iz "Moja zemljo, o tebi"

A četvrti je bila crnačka pjesma.

"Napokon slobodan! Napokon slobodan!
Hvala Svevišnjem, napokon slobodan!"

On je zapravo posegao
prema srcima publike.

Izvukao je iz svetog pisma što je bitno.

Izvukao je iz pjesama
koje su zajedno pjevali,

kao poklik protiv te nepravde
i koristio ih je kao sredstvo

povezivanja i rezoniranja s publikom.

Završetak, prikazivanje slike
novog blaženstva,

koristeći njihove unutrašnje vrijednosti
koje su smatrali svetima.

Znači bio je velik čovjek.
Imao je velik, velik san.

Ovdje je puno ljudi,
vi imate stvarno velike snove. (Smijeh)

To su velike ideje u vama

koje morate iznijeti na
površinu. Ali znate što?

Susrećemo se s teškoćama. Nije lako
promijeniti svijet, velik je to posao.

I znate da je bio –

na njega su bacane bombe,
bio je uboden nožem

na kraju je izgubio i život,

znate, za ono što je cijenio.

Znate da većina nas neće trebati
napraviti takvu žrtvu

ali ono što se dogodi je da je to u osnovi

poput one osnovne strukture priče.
Život zna biti takav.

Znate, svi ste vi susretljivi ljudi,

imate želju, susretnete prepreke,

i tu stanemo.

Svi smo, znate,
"Imao sam ovu ideju,

ali ju neću iznijeti van.

Bila je odbijena."

Znate, mi sami sabotiramo
svoje vlastite ideje,

jednostavno nas odbiju poteškoće,
i odbiju i dalje

umjesto da odaberemo
transformaciju koju ta borba nosi

i da odaberemo ići naprijed
i imati san koji ostvarimo.

I znate da bilo tko,

ako ja ovo mogu, bilo tko ovo može.

Odgojena sam u ekonomski
i emocionalno izgladnjelom okruženju

Prvi put kad sam išla u kamp
sa svojom sestrom bila sam zlostavljana,

i to ne prvi put,
doduše, to je samo bio najagresivniji put.

Moji otac i majka – tri puta su se
vjenčavali jedno za drugo

Da, bilo je prevrtljivo,
a kada se nisu svađali

pomagali su nekom alkoholičaru
koji je živio s nama

jer su oboje bili odviknuti alkoholičari.

Pa nas je moja majka napustila
kad sam imala šesnaest godina.

Preuzela sam ulogu čuvara
doma i braće i sestara.

I udala sam se. Upoznala muškarca.

Zaljubila se. Pohađala
godinu dana fakultet.

Napravila sam ono što bi svaka sama,
pametna djevojka trebala,

udala sam se
sa šesnaest godina.

I znate što?

Znala sam, znala sam,
da sam rođena za više od tog.

I baš u tom trenu priče mog
života imala sam izbor.

Mogla sam dopustiti svemu da me sputa

i dopustiti svim svojim idejama
da umru u meni.

Mogla sam reći znate, život je
težak da bi se promijenio svijet.

Jednostavno je preteško.

Ali odabrala sam različitu
priču za svoj život.

Vidi vraga, jelda? (Smijeh)

Stoga osjećam da neki ljudi u ovoj
prostoriji imaju male Suavitos začine

i kažete,
"Znaš, nije to tako velika stvar."

"Nije da mogu promijeniti svijet."

Ali znate, možete
promijeniti svoj svijet.

Možete promijeniti svoj svijet.
Možete promijeniti

svijet u kojem imate kontrolu,

možete promijeniti svoju sferu.

Želim vas potaknuti da to napravite.

Jer znate što?

Budućnost nije mjesto
prema kojem idemo.

To je mjesto koje sami stvarate.

Želim vam se zahvaliti. (Pljesak)

Blagoslovljeni bili, Bog vas
blagoslovio. Hvala vam.