Dan u životu rimskog vojnika - Robert Garland

Pogledaj cijelu lekciju: https://ed.ted.com/lessons/a-day-in-the-life-of-a-roman-soldier-robert-garland

Godina je 15. naše ere i Rimsko Carstvo cvate. Većina zasluga će ići caru, ali taj uspjeh ne bi bio moguć bez odanih vojnika kao što je Servije Feliks. Robert Garland opisuje kako je izgledao život vojnika u rimskoj vojsci.

Lekciju napravio Robert Garland, a animaciju Brett Underhill.

Godina je 15. naše ere
i Rimsko Carstvo cvate.

Većina zasluga za to će ići caru,

ali taj uspjeh ne bi bio moguć

bez odanih vojnika
kao što je Servije Feliks.

Servije se upisao u vojsku kao legionar
prije osam godina kao osamnaestogodišnjak,

sin siromašnog seljaka
bez mnogo perspektive.

Za razliku od većine legionara,
on ne kocka

pa je uspio uštediti većinu svojih plaća.

Čak je sačuvao svoju viatikum,

tri zlatna novčića koje je dobio
kad se upisao u vojsku.

Ako preživi do mirovine,
dobit će i nekoliko hektara zemlje.

Prirasla mu je srcu djevojka kod kuće

koju planira oženiti.

Međutim, morat će pričekati dok završi
25 godina svoje vojne službe

prije nego se to može dogoditi.

Ipak je život legionara opasan i naporan.

Danas je Servijeva legija,
zajedno sa još tri,

krenula u "veliki marš"
od 30 000 rimskih koraka,

što je ekvivalentno skoro 36 kilometara.

Servijev oklop i oružje,

koje uključuje kratki mač "gladius",

štit "scutum"

i dva koplja "pilum",

teže preko 20 kilograma.

I to ne uključuje njegov ruksak,
ili "sarcinu",

koji sadrži hranu i sve alate
koji mu trebaju pri izgradnji kampa -

lopata,

pila,

kramp

i košara.

Iako je Servije iscrpljen,
noćas neće puno spavati.

Dodijeljena mu je prva smjena na straži

što znači da će se brinuti
za teretne životinje

i paziti na moguću zasjedu.

Kad mu smjena završi, leži budan,
strahujući od sljedećeg dana

koji će ga natjerati da se prisjeti
svoje najveće noćne more.

U zoru, Servije jede doručak
sa sedam svojih kolega u šatoru.

Oni su kao obitelj, svi nose ožijke
iz bitaka u kojima su se zajedno borili.

Servije je iz Italije,

ali njegovi suborci dolaze
iz svih dijelova carstva

koje se proteže od Sirije do Španjolske.

Tako su svi oni daleko od kuće
u sjevernom teritoriju Germanije.

Servijeva legija
i još tri druge legije su danas

pod zapovjedništvom Germanikusa,
nećaka cara Tiberija

koji je imenovan po očevim vojnim
uspjesima protiv germanskih plemena.

Svaka legija ima skoro 5 000 vojnika,

koji su podijeljeni u kohorte od oko 500,

koje su dalje podijeljene u centurije
od oko 80 do 100 vojnika.

Svakom centurijom zapovijeda centurion.

"Aquilifer" ili orlonoša
maršira na čelu svake legije

noseći njezin znak orla.

Centurioni su marširali pokraj legionara
i izdavali naredbe:

"Dex, sin, dex, sin",

"Desna, lijeva, desna, lijeva",

počevši desnom nogom jer se lijeva
smatrala nesretnom ili zlokobnom.

Usprkos strogoj disciplini,
osjeća se napetost u zraku.

Prošle su se godine neke legije
u ovom području pobunile

zahtjevajući veću plaću i
smanjenje trajanja vojne službe.

Samo su karizma i pregovaračke vještine
njihovog generala

spriječile totalnu bunu.

Današnji marš iznosi samo 30 kilometara.

Budući da se močvare i šume Germanije
nalaze izvan carske mreže cesta,

vojnici moraju graditi puteve i
mostove kako bi mogli napredovati -

na to su nedavno trošili puno
više vremena nego na borbu.

Konačno stižu na svoje odredište,
mjesto koje Servije poznaje jako dobro.

To je proplanak na rubu Teutoburške šume,

gdje su prije šest godina,
tijekom vladavine cara Augusta,

germanska plemena pod
vodstvom poglavice Arminija

napala iz zasjede i uništila tri legije.

Napredujući kroz uski puteljak,

legije su bile napadnute iz šume
za vrijeme silovite kiše,

a njihova izlazna ruta je bila blokirana.

To je bio jedan od najgorih poraza
koji su Rimljani ikad doživjeli

i August ga nikad nije zaboravio.

Servije je bio jedan
od nekolicine preživjelih.

Servije još ima noćne more o svojim
suborcima koji leže tamo gdje su pali.

Međutim, sada se vojska vratila kako bi
pokopala mrtve sa svim vojnim počastima.

Dok pomaže u tom zadatku,

ne može se ne zapitati pripadaju li kosti
koje pokapa nekome koga je poznavao.

Nekoliko puta želi glasno zaplakati,
ali mora nastaviti sa svojim zadatkom.

Slava Carstva neka ide vranama.

Sve što on želi je umiroviti se
na maloj farmi sa svojom budućom suprugom,

ako mu bogovi poštede život još 17 godina.