Future of Food: Farming in the age of climate change

Nekako sam prihvatio svoju sudbinu

da sam, na neki način, ja taj

koji je upozoren na to prije svih ostalih.

"Jedna šnita njujorške torte od sira"

Zašto u toliko sci-fi filmova

"Doručak šampiona."

hrana budućnosti izlazi iz nekakvog aparata?

"Hidrirati razinu četiri, molim."

Ali, ako zaista želite razumjeti budućnost hrane,

Vjerojatno je da nisu sprave te na koje biste trebali obratiti pažnju.

Ljudi kojima je proizvodnja hrane posao kažu

kako su najveći izazovi pred njima oni koji se tiču samog uzgoja.

Mi smo na neki način povratak u drugačije doba.

Ova farma iz South Dakote djeluje kao iz 'stare škole',

ali obitelj Ortman ju je dizajnirala

prema njihovoj viziji budućnosti.

Bolje prihvatiti promjenu pod svojim uvjetima,

nego čekati da ona tebe zahvati na silu.

Prije nekoliko godina, Ortmanovi su počeli nanovo postavljati

svoje djelovanje i to od samog temelja, zemlje,

nakon što su shvatili da profitom mogu jedva pokrivati svoje troškove

fokusirajući se na konvencionalne žetve, uglavnom kukuruz.

Moj zaključak je bio, nakon što sam pogledao neke brojke,

da bi prijelaz na organsku proizvodnju ekonomski bolje funkcionirao,

zbog viših cijena organskih proizovda.

To se nije baziralo na nekakvom

snu, želji ili filozofiji.

To je doista počelo s ekonomijom.

Prijelaz za konvencionalnog uzgoja

na organski bio je velika promjena.

Umjesto oranja i špricanja da bi se uništio korov,

Ortmanovi su mnogo puta prošli kroz svoja polja

kako bi ih pročistili.

Umjesto umjetnih gnojiva,

proveli su mjesece pripremajući

jedno od najstarijih pripravaka u poljoprivredi.

Naš rad se zapravo vrti oko komposta.

Ovdje govorimo o gnojivu.

Za te poljoprivrednike sav taj trud se isplati.

Jer za njih,

hrana budućnosti

ima puno veze

sa budućnosti tla.

Ako svedemo proizvodnju hrane

na njenu bazičnu formu,

sve što jedemo

originalno dolazi iz tla.

A tlo je živi organizam.

Skloni smo uzimati zemlju zdravo za gotovo.

To je osnovni izvor većine naše hrane.

Povijest nosi pouke za društva koja su zaboravila misliti na tlo.

Pogledajmo povijest širenja zapadne civilizacije

uglavnom se tu radi o pričama ljudi koji

su nastavli dalje nakon što su opustošili zemlju,

Pojedine suše,

politički događaji

ili ratovanje sa susjedima;

takvi događaji su zapravo

stvari koje su presudne

za pad civilizacija.

No, možemo reći da je stol je postavljen

prema stanju zemlje.

Jedan od razloga zašto je to toliko važno?

Promjena klime.

Poljoprivrednici će osjetiti utjecaj na svoijm poljima

puno ranije nego mi u prodavaonicama.

Svi trendovi idu prema ekstremima.

Kiša više ne dolazi postepeno tijekom godine.

Dolazi rjeđe, ali u većim količinama

koje zemlja jednostavno nije u stanju upiti.

Will kaže kako je zaključio da minimalno obrađena zemlja

obogaćena organskim materijalom poput komposta,

bolje upija kišu

i ostaje vlažna kroz suha razdoblja.

Drugi uzgajivači su došli do još dramatičnijih rješenja.

Ova farma povrća u New Jerseyu

potpuno je eliminirala zemlju

i rekreirala klimu u potpunosti.

Uzgajamo u skladištima, bez sunca i tla.

Neovisno o godišnjem dobu, neovisno o vremenu,

I tako možemo vratiti ono

što je s klimatskim promjenama postalo sve veći izazov.

Još jedna slabost mogla bi biti što

konvencionalni uzgoj

koji se prakticira širom SAD-a

ide u korist velikim operatorima

specijaliziranima samo za neke žitarice ili životinje.

Ta, monokulturna poljoprivreda,

koju smo do sada imali,

vrlo je osjetljiva na promjenu vremena,

klime i nametnika.

Ako bi neka bolest napala nasade pšenice širom svijeta,

to bi imalo potencijalno devastirajuće

katastrofalne posljedice globalno, posvuda.

Ne kažem da će se to desiti sutra.

Samo govorim da dobar poljoprivrednik

mora biti dobar menadžer rizika.

Svojim rizikom Ortmanovi upravljaju tako što su proširili djelatnost.

Uzgajaju raznolike kulture,

kukuruz, raž, crni grah, soju i jagode.

Također, uzgajaju i goveda

i kokoši koje nesu jaja.

To je baš kao dionički portfelj.

Malo je ljudi koji imaju

sve svoje investicije u jednoj dionici.

Male organske farme možda su dio rješenja

za izazove koje nosi budućnost.

Ali, u svijetu u kojem stanovništvo

ide prema devet milijardi,

to vjerojatno nije jedino rješenje.

To je stoga što će ljudska rasa

konzumirati više hrane u sljedećih pedeset godina,

nego u posljednjih 10 000 godina zajedno.

To je složen problem,

ali problem s kojim se ljudska rasa može nositi.

Trebati ćemo sve,

od tradicionalne poljoprivrede

do egzotične poljoprivrede.

Sve od industrijske poljoprivrede do

lokalno skalirane poljoprivrede.

I moramo zapamtiti da onaj koji se provlači preko svega toga

je potrošač.

A potrošač je kralj i kraljica.

I oni će u konačnici odlučiti

što će jesti

i prema tome, kako će izgledati poljoprivreda budućnosti.

Prehrana u budućnosti zahtijevati će od nas da uzgajamo mnogo više hrane.

Ali vjerojatno zahtijevati i da mnogo manje bacamo.

Od sveukupne količine proizvedena hrane, bacamo oko 35%.

Tako je ovdje u SAD-u i drugdje.

To se može iskoristiti.

To je gotovo dovoljno,

ako nađemo način kako da se nosimo s tim problemom,

i nahranimo ljude u sljedećih nekoliko desetljeća.

U našem kutku svijeta,

radimo što možemo da obogatimo tlo,

radimo na raznolikosti.

Nadam se da ljudi vide da

zemlja odgovara na ono što radimo.

Nadam se da ljudi vide da mi ne gladujemo,

da nam dobro ide, financijski.

Kucam na drvo.

Ortmanovi vjeruju da njihov rad pruža

pristupačne pouke za poboljšanje otpornosti

u zemljama u razvoju

gdje su farme male,

a naseljenost velika.

Nikakav aparat

to neće napraviti.

Radi se o konstantnoj razmjeni ideja

i iskustava.

Ne želim da moja djeca kažu:

"Kada sam bio mali postojali su svi ti znakovi upozorenja,

a moj otac je samo okrenuo glavu u drugom smjeru

i sada pogledaj s čime se mi moramo nositi."

Ovo je arka koju gradimo prije nego počne kiša.