Sarah-Jayne Blakemore: Misteriozno djelovanje mozga adolescenata

Zašto nam se tinejdžeri čine impulzivnijima, manje samosvjesnima nego odrasli? Kognitivna neuroznanstvenica Sarah-Jayne Blackmore uspoređuje prefrontalni korteks adolescenata s onim odraslih osoba, kako bi nam pokazala na koji je način tipično "tinejdžersko" ponašanje uzrokovano s mozgom koji raste i razvija se.

Prije petnaest godina smatralo se

da se velika većina razvoja mozga

odvija u prvih nekoliko godina života.

Tad, prije 15 godina, nismo mogli

pogledati u živi ljudski mozak

i pratiti njegov razvoj kroz životni vijek.

U prošlom desetljeću, ponajviše zbog napretka

tehnologije snimanja mozga

poput magnetske rezonance ili MRI-ja,

neuroznanstvenici su započeli gledati

u živi ljudski mozak svih starosti, i pratiti promjene

u strukturi mozga i moždanim funkcijama.

Tako koristimo strukturni MRI ako želimo

fotografirati, pri jako visokoj rezoluciji,

živi ljudski mozak i možemo postaviti pitanja poput:

"Koliko sive tvari mozak sadrži

i kako se to mijenja s godinama?"

Također, koristimo funkcionalni MRI, nazvan fMRI,

kako bismo napravili snimku, film, aktivnosti mozga

dok sudionici sudjeluju u nekom zadatku

poput razmišljanja ili osjećanja
ili percipiranja nečega.

Mnogi laboratoriji diljem svijeta uključeni su u takva

istraživanja i sad stvarno imamo vrijednu

i detaljnu sliku načina
na koji se razvija živi ljudski mozak.

Ta je slika radikalno promijenila način

na koji razmišljamo o razvoju mozga,

otkrivajući da nije sve gotovo u ranom djetinjstvu,

već se mozak nastavlja razvijati

kroz adolescenciju te kroz 20-e i 30-e godine.

Adolescencija je definirana
kao razdoblje života koje započinje

s biološkim, hormonskim
i psihičkim promjenama puberteta,

a završava kad pojedinac dosegne

stabilnu, nezavisnu ulogu u društvu.

(Smijeh)

Može dugo potrajati. (Smijeh)

Jedno od područja mozga koja se najviše mijenja

tijekom adolescencije zove se prefrontalni korteks.

Ovo je model ljudskog mozga,

a ovo je prefrontalni korteks, skroz naprijed.

Prefrontalni korteks je zanimljivo područje mozga.

Proporcionalno je mnogo veće kod čovjeka nego

kod ijedne druge vrste, a uključeno je u cijeli niz

viših kognitivnih funkcija, poput donošenja odluka,

planiranja, planiranja onog što ćete raditi sutra

ili sljedeći tjedan ili sljedeće godine,

sprječavanja neprimjerenog ponašanja,
npr. zaustavljanje sama sebe kako ne bi rekli

nešto zaista nepristojno ili učinili nešto zaista glupo.

Uključen je i u društvene interakcije,

razumijevanje drugih ljudi i samosvijest.

MRI istraživanja razvoja tog područja

pokazala su da doista prolazi kroz dramatičan razvoj

kroz razdoblje adolescencije.

Ako pogledate obujam sive tvari, na primjer,

obujam sive tvari povećava se od 4. do 22. godine,

povećava se tijekom djetinjstva, što možete vidjeti

na ovom grafikonu. Doseže vrh u ranoj adolescenciji.

Strelice pokazuju vrhunac obujma sive tvari

u prefrontalnom korteksu. Možete vidjeti da se taj vrh

kod dječaka pojavljuje nekoliko godina kasnije
u odnosu na djevojčice,

vjerojatno zbog toga što dječaci
kasnije prolaze kroz pubertet

nego djevojčice, u prosjeku,

te da tijekom adolescencije
postoji značajno smanjenje

u obujmu sive tvari u prefrontalnom korteksu.

To možda zvuči loše, ali u stvarnosti je ovo

zaista važan razvojni proces,

zato što siva tvar sadrži stanice

i veze među stanicama, sinapse, te se ovo smanjenje

obujma sive tvari u prefrontalnom korteksu

smatra ekvivalentom sinaptičkom obrezivanju,

eliminaciji neželjenih sinapsi.

Ovo je vrlo važan proces. Djelomično ovisi

o okruženju u kojem se nalaze životinje i ljudi,

i sinapse koje se koriste postaju jače,

a sinapse koje se ne koriste

u tom posebnom okruženju obrezuju se.

Možete to zamisliti kao obrezivanje ružinog grma.

Obrezujete slabije grane tako da

ostale, važne grane mogu narasti snažnije

i taj proces, koji učinkovito podešava moždano tkivo

prema okruženju specifičnom za određenu vrstu,

događa se u prefrontalnom korteksu
i u drugim područjima mozga

tijekom razdoblja ljudske adolescencije.

Drugi pravac istraživanja koji smo koristili
kako bismo pratili promjene

u mozgu adolescenata
jest korištenje funkcionalne MRI

za gledanje promjena
u moždanoj aktivnosti kroz godine.

Dat ću vam primjer iz svog laboratorija,

Dakle, u mom nas laboratoriju zanima društveni mozak,

odnosno mreža područja mozga
koju koristimo za razumijevanje

drugih ljudi ili za interakciju s drugim ljudima.

Želim vam pokazati fotografiju nogometne utakmice

kako bih vam prikazala dva aspekta
na koje funkcionira vaš društveni mozak.

Ovo je nogometna utakmica. (Smijeh)

Michael Owen je upravo promašio gol

i leži na zemlji, a prvi aspekt društvenog mozga

koji ova slika stvarno lijepo prikazuje jest kako su

automatski i instinktivni
društveno emocionalni odgovori.

Tako unutar pola sekunde otkad je
Michael Owen promašio ovaj gol

svi rade istu stvar svojim rukama

i istu stvar svojim licem, čak i Michael Owen

dok klizi po travi radi istu stvar

svojim rukama, i vjerojatno ima

sličan izraz lica, a jedini ljudi koji ga nemaju

dečki su u žutom u pozadini -- (Smijeh) --

i mislim da su na pogrešnoj strani stadiona

te imaju drugu društveno emocionalnu reakciju

koju svi mi u trenutku prepoznajemo,
a to je drugi aspekt

društvenog mozga koji ova slika
stvarno lijepo dočarava,

kako dobro čitamo ponašanje drugih ljudi,

njihove radnje, njihove geste, njihove izraze lica,

u smislu njihovih osnovnih emocija
i mentalnog stanja.

Pa ne morate pitati ni jednog od ovih dečki.

Imate dobru predodžbu onoga što osjećaju

i misle u tom trenutku.

To je ono što želimo promatrati u mom laboratoriju.

Dakle, u moj laboratorij
dovodimo adolescente i odrasle

na skeniranje mozga, dajemo im nekakav zadatak

koji uključuje razmišljanje
o drugim ljudima, njihovim umovima,

njihovom mentalnom stanju,
njihovim emocijama. Jedan od nalaza

koji smo pronašli već nekoliko puta,
kao i mnogi drugi laboratoriji diljem svijeta,

jest dio prefrontalnog korteksa koji se zove

središnji prefrontalni korteks, koji je prikazan plavo na slajdu,

a nalazi se u sredini prefrontalnog korteksa

duž sredine vaše glave.

To područje je aktivnije kod adolescenata

kad donose društvene odluke
i razmišljaju o drugim ljudima,

nego što je kod odraslih, i to je zapravo meta-analiza

devet različitih istraživanja u ovom području iz laboratorija

diljem svijeta, i sva su pokazala da se aktivnost

u središnjem prefrontalnom korteksu smanjuje

tijekom razdoblja adolescencije.

Mislimo da je to zbog toga što adolescenti i odrasli

koriste drugačiji mentalni pristup,

drugačiju kognitivnu strategiju,
za donošenje društvenih odluka,

i jedan od načina gledanja na to
bihevioralna su istraživanja

u kojima ljudima u laboratoriju dajemo

nekakvu vrstu bihevioralnog zadatka.

Dat ću vam još jedan primjer vrste zadatka
kakav koristimo u mom laboratoriju.

Zamislite da ste sudionik u jednom

od naših pokusa. Dolazite u laboratorij,

vidite ovaj računalni zadatak.

U ovom zadatku vidite set polica.

Predmeti su na policama, na nekima od njih,

i primijetit ćete da čovjek stoji iza police

te da neke predmete on ne može vidjeti.

Oni su zaklonjeni, iz njegovog kuta gledanja,

nekim komadom sivog drveta.

Ovo je isti set polica iz njegovog kuta gledišta.

Primijetite da on može vidjeti
samo određene predmete,

dok je mnogo više predmeta koje vi možete vidjeti.

Vaš je zadatak pomicati predmete uokolo.

Voditelj, koji stoji iza polica

usmjeravat će vas da pomičete predmete uokolo,

ali zapamtite, neće vas tražiti da pomičete predmete

koje on ne možete vidjeti. To uvodi zaista zanimljiv

uvjet zbog kojeg postoji određeni konflikt

između vaše perspektive i voditeljeve perspektive.

Zamislite da vam kaže
da pomaknete gornji kamion ulijevo.

Ondje su tri kamiona. Vi ćete instinktivno

krenuti po bijeli kamion jer to je gornji kamion

iz vaše perspektive, ali tad se morate sjetiti

da on ne može vidjeti taj kamion
pa vjerojatno želi

da pomaknete plavi kamion, koji je gornji kamion

iz njegove perspektive. Vjerovali ili ne,

normalna, zdrava inteligentna odrasla osoba
poput vas radi pogreške

oko 50 posto vremena u takvoj vrsti pokusa.

Pomiču bijeli kamion umjesto plavog kamiona.

Zadatak te vrste dajemo adolescentima i odraslima,

a također imamo i kontrolni uvjet,

gdje nema voditelja,
a umjesto toga ljudima dajemo pravilo.

Kažemo im: Radit ćemo potpuno istu stvar,

ali ovaj put nema voditelja. Umjesto toga trebate

ignorirati predmete s tamno sivom pozadinom.

Vidjeti ćete da je to potpuno isti uvjet, samo što

kad uvjeta nepostojanja voditelja trebaju se sjetiti

primijeniti to proizvoljno pravilo,

dok kod uvjeta s voditeljem, moraju se sjetiti

uzeti u obzir voditeljevu perspektivu

kako bi usmjeravali svoje ponašanje.

Ako vam pokažem postotak pogrešaka

u velikom razvojnom istraživanju koje smo proveli,

ovo je u istraživanju u rasponu
od sedme godine do odrasle dobi,

a ono što ćete vidjeti jest postotak pogrešaka

kod grupe odraslih kod oba uvjeta.

Sivo je uvjet s voditeljem i vidite kako

naši inteligentni odrasli rade pogreške
oko 50 posto vremena

dok manje pogrešaka rade

kad voditeljne postoji, kad se samo treba

sjetiti pravila ignoriranja sive pozadine.

Razvojno se ta dva uvjeta razvijaju

u potpuno istom smjeru. Između kasnog djetinjstva

i sredine adolescencije, postoji poboljšanje,

drugim riječima, smanjenje pogrešaka u oba pokusa

kod oba uvjeta.

Ali, kad usporedite posljednje dvije grupe,

grupu srednje adolescencije i grupu odraslih,

postaje doista zanimljivo zato što ne postoji

kontinuirano poboljšanje kod
uvjeta nepostojanja voditelja.

Drugim riječima, sve što trebate napraviti kako biste

zapamtili pravilo i primijenili ga, čini se da se potpuno razvilo

do sredine adolescencije, a u kontrastu s tim,

ako pogledate dvije posljednje sive trake, još uvijek

postoji značajno poboljšanje u uvjetu s voditeljem

između sredine adolescencije i odrasle dobi.

To znači da se sposobnost uzimanja u obzir

perspektive nekog drugog
kako bismo usmjeravali ponašanje u tijeku,

što je, usput rečeno, ono što stalno radimo

u svakodnevnom životu, još uvijek razvija
od sredine do kraja adolescencije.

Ako imate sina ili kćer tinejdžere

i ponekad mislite da imaju problem viđenja

tuđe perspektive, u pravu ste.
Imaju problem. I ovo je razlog tome.

Ponekad se smijemo tinejdžerima.

Parodiramo ih,
ponekad čak i demoniziramo u medijima

zbog njihovog tipično tinejdžerskog ponašanja.
Oni riskiraju,

ponekad su ćudljivi, vrlo su samosvijesni.

Znam zgodnu priču svog prijatelja.

Rekao je da je ono što je najviše primijetio

kod svojih kćeri tinejdžerki, prije i nakon puberteta,

bila njihova razina neugode pred njim.

Rekao je: "Prije puberteta, ako su se moje kćeri

zezale po trgovini, rekao bih im

da prestanu pa ću im otpjevati
njihovu najdražu pjesmu.

Odmah bi prestale i on bi pjevao

njihovu najdražu pjesmu.
Nakon puberteta, to je postala prijetnja.

(Smijeh)

Sama pomisao na to da njihov tata pjeva u javnosti

bila je dovoljna da se ponašaju pristojno.

Ljudi često pitaju:

"Je li adolescencija vrsta novijeg fenomena,

nešto što smo nedavno izmislili na Zapadu?"

I zapravo, odgovor je
da vjerojatno nije. Postoje mnogi

opisi adolescencije u povijesti koji zvuče

jako slično opisima koje danas koristimo.

Postoji poznat Shakespeareov citat iz "Zimske priče"

koji ovako opisuje adolescenciju:

"Želio bih da ne postoje godine
između desete i dvadesettreće,

ili da mladi prespavajuto doba;

jer ne postoji ništa između doli ostavljanja djeve

s djetetom, griješenja o starost, krađe, tuče."
(Smijeh)

Nastavlja: "Rekavši to, bi li itko

od tih kuhanih mozgova od devetnaest i dvadesetdvije

išao u lov po ovakvom vremenu?" (Smijeh)

Skoro prije 400 godina, Shakespeare je oslikavao

adolescente u svjetlu
vrlo sličnom onom u kakvom ih mi

oslikavamo danas, ali danas pokušavamo razumjeti

njihovo ponašanje s obzirom na osnovne promjene

koje se odvijaju u njihovom mozgu.

Na primjer, uzmite preuzimanje rizika.
Znamo da adolescenti

imaju sklonost preuzimanju rizika. Zaista imaju.

Riskiraju više nego djeca ili odrasli,

posebno su skloni preuzimanju rizika

kad su sa svojim prijateljima. Postoji važan nagon

da postanu neovisni o vlastitim roditeljima

te da impresioniraju prijatelje u adolescenciji.

Ali sad to pokušavamo razumjeti s obzirom na

razvoj dijela njihovog mozga
koji se zove limbički sustav

pa ću vam pokazati limbički sustav obojen crveno

na slajdu iza mene i na ovom mozgu.

Limbički sustav je duboko u unutrašnjosti mozga

i uključen je u stvari poput obrade emocija

i obrade nagrađivanja. Pruža vam osjećaj nagrade

kad radite zabavne stvari,
uključujući preuzimanje rizika.

Pruža vam osjećaj zadovoljstva kad riskirate.

Otkriveno je da ovo područje,
područja unutar limbičkog sustava,

veoma osjetljivo na nagrađujući osjećaj

pri riskiranju kod adolescenata
u usporedbi s odraslima.

Istovremeno, prefrontalni korteks,

koji možete vidjeti obojen u plavo na slajdu,

koji nas sprječava da prekomjerno riskiramo,

još je uvijek u razvoju kod adolescenata.

Dakle, straživanja mozga pokazala su
da mozak adolescenata

prolazi kroz prilično opsežan razvoj,

a to utječe na obrazovanje, rehabilitaciju

i intervenciju. Okruženje, uključujući poučavanje,

može oblikovati i oblikuje razvoj mozga adolescenata,

ali još do nedavno

rutinski smo poučavali tinejdžere na Zapadu.

Obje moje bake i oba djeda,
na primjer, napustili su školu

u svojoj ranoj adolescenciji. Nisu imali izbora.

I to i danas čine mnogi tinejdžeri

diljem svijeta. Četrdeset posto tinejdžera

nema pristup srednjoškolskom obrazovanju.

A to je razdoblje života kad je mozak

posebno prilagodljiv i lako se formira.

To je odlična prilika za učenje i kreativnost.

Ono što se ponekad čini kao problem

kod adolescenata --- pojačano riskiranje, impulzivnost,

samosvijest --- ne bi smjelo biti stigmatizirano.

Zapravo odražava promjene u mozgu koje pružaju

odličnu priliku za obrazovanje

i društveni razvoj. Hvala. (Pljesak)

(Pljesak)