Edgar Wright - How to Do Visual Comedy

-- Jedan, dva, tri četiri !

Bok moje ime je Tony i ovo je Every Frame
a Painting.

Danas ću govoriti o redatelju čiji rad
volim

ali prije toga bit ću iskren.
Mislim da komedije današnjice,

osobito Američke,
su potpuno izgubile svoj put.

Ne mrzim šale
ni glumce ni dijalog

niti priče iako
postoji i tu dosta problema.

Moja istinska muka je kinematografija

korištenje slike i zvuka kako bi
ispričali šalu, je jednostavno...

--Što?
--Ovo je doooosadno.

--Izbriši.

Slušajte,svačiji ukus je različit.

Što vi smatrate smiješnim je što smatrate.

Tako da ne govorim da su ovi filmovi glupi
ili da ste vi glupi ako vas se sviđaju.

Ono što govorim je da

ovo nisu filmovi.
Oni su blago uređena improvizacija.

Svi stoje mirno i
razgovaraju u krupnom planu.

Skoro nijedna od šala ne dolazi vizualno
One su nadmoćno čvrste.

Čak ni puni raspon zvuka,
samo dijalog. I ovo je stvarno tužno

jer to je samo djelić onoga
što je moguće u filmovima.

Izuzev animacija
i nekih reklama,

vizualna komedija se zapravo
ide unatrag. Zato ako

volite ovakvu vrstu stvari,
ne mogu više preporučiti Edgara Wrighta.

--Ti si doktor, pomiri se s tim.
--Da,govnaru.

On je jedan od rijetkih koji rade u žanru
koji koristi puni raspon mogućega.

I zbog toga, on može pronaći humor
na mjestima gdje drugi ljudi ne traže.

Ovdje imamo primjer.
Recimo da morate premjestiti svog lika

iz jednog grada u drugi kako bi počeli
priču.

Kako biste to snimili?

I možete li izvući šalu iz toga?
...Pa,ne. Ne ako pošaljete

drugu jedinicu da to uradi,
svaki kadar ide s lijeva na desno,

uključite očite spomenike i znakove,
ubacite generičnu snimku

iz helikoptera i postavite življu glazbu
tako da se publika ne dosađuje.

Ovo je samo lijeno snimanje i dosadno je.
Vidjeli smo to milijun puta.

Što bi se dogodilo kad bi ste bili
inventivni s ovom vrstom scene?

Eto ga! I to nisu bili samo nizovi
brzih rezova.

Tu imamo puno dobrog
vizualnog pričanja priče.

Ova dva snimka taksija pokazuju točno
odakle dolazimo i gdje idemo.

Ova dva snimka naglašavaju
udaljavanje od civilizacije.

Naš glavni lik uvijek je okrenut
pravo ili prema desno

tako da je ispoštovan smjer snimanja.

Smanjivanje glazbe i pojačavanje

SFX-a je smiješno jer je
svaki rez neskladan.

I tu su lijepe izvedbe Simona Pegga
i Ryana Goslinga.

Dobro,to je bio 1 primjer bez konteksta.
Upravu ste. Totalno nepravedno.

Pa, što ako imate film gdje se događa
strašna apokalipsa

i možda želite to dati naslutiti ranije,
možda prikazujući likove kako

ne primjete nešto bitno na TV-u.
Kako biste to prikazali?

Bi li ste ubacili montažu 2 sekunde
i 2 sličice

i ne prikazati povezanost između
likova i TV-a?

--on održava zabavu useljenja,
upravo je završio s gradnjom kuće.

Ili bi uradili ovo?

--Iako nitko nije službeno pripremljen
za komentiranje, religijske skupine

ovo nazivaju sudnjim danom. Vlada ...
--panika na ulicama Londona

--kao rezultat povećavajućeg broja prijava
--ozbiljnih napada na

--ljude koji doslovno bivaju
--pojedeni živi

Dobro još je nepravedno. Pa, što kad biste
imali film gdje je jedan lik prestao piti

ali ostali su razočarani u njega i želite
izvući šalu iz toga.

Kako biste to učinili?

Da li bi oni samo stajali uokolo
i pričali o njegovom pijenju?

--Ne cijenim ponudu ali već sam rekao
ženi da neću piti večeras.

--Osim toga, sutra mi je važan dan.
Ali vi se zabavite.

--Važan dan? Što ćeš raditi?

Ili biste učinili ovo?

--Što?!

-- Ne mogu vjerovati.

Ovo razdvaja prosječnog redatelja
od odličnog redatelja. Sposobnost

da uzme najjednostavnije svakodnevne
scene i pronađe nove načine izvedbe njih.

Izvrsni redatelji razumiju da možeš
izazvati smijeh iz same izvedbe.

Ovo je primjer od Davida Bordwella:
Stvari koje uskaču u kadar su smiješne.

--Polako, mogu ići polako.
Dođi dolje i mami ovo sranje.

I nisu samo stvari koje ulaze u kadar.
Uzmite u obzir suprotno.

--Rekao sam da kažete gospođici Lauri
"Doviđenje"

--Đenja, gospođice Laura.

Možete izazvati smijeh zumom.

--Hoćete li otvoriti prtljažnik i
spustiti prozore,molim Vas?

Možete izazvati smijeh podizanjem kamere.
--Shirley, tako mi je žao.

--Idem kući,Britta.
--Znam,Shirley,znam.

--Ne stvarno idem kući, možeš li mi pomoći
da se ustanem? --Oh

Možete izazvati smijeh panom.

Kao što je Martin Scorsese rekao:

Film je stvar onoga što je u kadru i
onoga što nije u kadru.

Zato razmišljajte o kadru. A ovo nije
stvar pametne ili glupe komedije.

Ako pali, onda pali.

Postoji 8 stvari koje Edgar Wright čini
sa slikom i zvukom

što želim vidjeti da drugi
filmaši isprobavaju.

#1: Stvari koje ulaze u kadar na
smiješne načine

#2: Ljudi napuštaju kadar na
smiješne načine

#3: Ondje i ponovo tamo

#4: Uklapljanje prijelaza scena

#5: Savršeno tajmiran zvučni efekt

#6: Akcija sinkronizirana s glazbom

#7: Super dramatični sjajući znakovi

I #8 ...

I znate što, idemo ubaciti i #9 :

Tako da ako ste filmaš, radite na ovome.
Kadar je igralište. Igrajte se.

I idući put kad odete u kino i platite
15 dolara da pogledate komediju,

nemojte biti zadovoljni sa sranjem
koje je manje inventivno od Vine-a.