Umjetnost odvlačenja pažnje

Poznat kao jedan od najvećih džepara na svijetu, Apollo Robbins proučava uvrnutosti ljudskog ponašanja dok vam krade sat. U urnebesnoj predstavi, Robbins isprobava ponudu TEDGlobal 2013 publike, pokazujući nam kako mane u našoj percepciji omogućuju krađu novčanika i ostavljanje istoga na vlastitom ramenu, dok vlasnik novčanika toga nije ni svjestan.

Mislite li da je moguće
kontrolirati nečiju pažnju?

Još bolje, predvidjeti ljudsko ponašanje?

Mislim da su to zanimljive ideje.

Za mene bi to bila savršena supermoć,

što je, zapravo, pomalo
zločesti način pristupa.

No, proveo sam posljednjih 20 godina

proučavajući ljudsko ponašanje
na prilično neobičan način:

kao džepar.

Kad pomislimo
na odvraćanje pažnje,

pomislimo na nešto poput
gledanja u stranu,

a zapravo je upravo ono,
što nam je pred nosom,

često najteže vidjeti,

stvari koje svakodnevno gledate,
a koje ne primjećujete.

Na primjer, koliko vas uz sebe
još uvijek ima mobitel?

Sjajno. Provjerite dvaput.

Provjerite imate li ga još uvijek.

Malo prije sam bio u kupnji.

(Smijeh)

Danas ste ga nekoliko puta pogledali,

stoga ću vas upitati nešto.

Nemojte odmah pogledati,

možete li se sjetiti ikone
u donjem desnom kutu?

Izvadite ga i provjerite
koliko ste bili točni.

Kako ste prošli?

Pokažite ruke. Uspjeli ste?

Sad kad ste gotovi, spremite ga.

Svi mobiteli imaju nešto zajedničko.

Bez obzira kako ste organizirali ikone,

na zaslonu se nalazi sat.

Bez gledanja na mobitel,
koliko je sati pokazivao?

Upravo ste gledali na sat, zar ne?

Zanimljivo.

Idemo korak dalje u ovoj igri povjerenja.

Zatvorite oči.

Shvaćam da to tražim od vas
u trenutku kad ste čuli

da je džepar u istoj prostoriji,
ali zatvorite oči.

Gledali ste u mene otprilike 30 sekundi.

Zatvorenih očiju, možete li
reći što nosim?

Dajte sve od sebe.

Koje je boje moja košulja? Kravata?

Sada otvorite oči.

Pokažite ruke. Jeste li pogodili?

Zanimljivo, zar ne?

Čini se da neki bolje opažaju od drugih.

No, ja imam drugačiju teoriju
o tom modelu pažnje.

Postoje moderni načini pažnje,
Posnerov trojni model pažnje.

Volim gledati na to kao na nešto
vrlo jednostavno, kao nadzorni sustav.

To je kao da imate luksuzne senzore,

a u vašem mozgu nalazi se mali zaštitar.

Volim ga zvati Frank.

Znači, Frank sjedi za stolom.

Ispred sebe ima hrpu
zanimljivih informacija,

opremu visoke kvalitete, kamere,

mali telefon na koji se
može javiti, osluškivati,

razna osjetila i opažanja.

Međutim, vašim opažanjima
upravlja pažnja,

ona kontrolira vašu stvarnost.

Ona je prolaz do uma.

Ako ne obratite pažnju na nešto,
toga ni nećete biti svjesni.

Ironično, možete obratiti pažnju na nešto,
a da toga niste ni svjesni.

Primjerice, koktel efekt.

Na tulumu ste, pričate s nekim,

i svejedno prepoznate svoje ime,

a da niste ni svjesni da ste ga slušali.

U svom poslu, moram se igrati
tehnikama da se ovime okoristim,

igrati se vašom pažnjom
kao ograničenim izvorom.

Kada bih mogao kontrolirati
kako koristite svoju pažnju,

mogao bih vam je ukrasti
kroz njeno odvraćanje.

No, umjesto da je pogrešno usmjeravam

i odvlačim u stranu,

ja biram usredotočiti se na Franka,

poigrati se Frankom u vašoj glavi,

vašim zaštitarom,

navući vas da se
usredotočite na unutarnja,

umjesto na vanjska osjetila.

Ako vas upitam da pristupite sjećanju,
pitajući, što je to?

Što se upravo dogodilo? Imate novčanik?

Imate li u novčaniku American Express?

Kada to učinim, Frank se okrene.

Pristupa dokumentu. Mora premotati vrpcu.

Zanimljivo je da ne može premotati vrpcu

dok istovremeno pokušava
obraditi nove podatke.

Ovo zvuči kao dobra teorija,

ali mogao bih dugo pričati,
reći hrpu stvari

i samo bi dio mogao biti istinit,

stoga mislim da je bolje
sve vam pokazati uživo.

Sići ću dolje, idem malo u kupnju.

Samo ostanite mirni.

Dobar dan, kako ste?
Lijepo je vidjeti vas.

Bili ste odlični gore.

Divan sat, ne skida se lako.

Imate li i prsten?

U redu, samo radim popis.
Vi ste kao švedski stol.

Teško je reći gdje početi,
toliko je sjajnih stvari.

Bok, kako ste? Drago mi je.

Gospodine, biste li mogli ustati?
Upravo ovdje, da.

Oženjeni ste, dobro slijedite upute.

Drago mi je, gospodine.

Nemate puno toga u džepovima.
Imate li išta ovdje?

Nadam se. Sjednite. Eto ga.
Sjajno vam ide.

Dobar dan, kako ste?

Drago mi je da vas vidim.
Imate prsten, sat.

Imate li i novčanik? - Nemam.

Naći ćemo vam jedan. Ovim putem, Joe.

Može jedan pljesak za gospodina.
Zaigrajmo, Joe.

(Pljesak)

AR: Ispričavam se.

Mislim da mi daljinski više ne treba.

Hvala vam najljepša.

Popnite se na pozornicu, Joe.
Hajdemo se malo igrati.

Imate li išta u prednjim džepovima?

J: Novac.

AR: Novac! Odlično, probajmo s njim.

Možete li, molim vas, stati ovdje?

Okrenite se. Da vidimo,

dat ću vam nešto svoje,

nešto što imam,

poker žeton.

Ispružite ruku.

Dobro ga pogledajte.

Na ovo se trebate usredotočiti.

Imate li novac u prednjem džepu?

J: Da.
AR: Odlično.

Neću vam staviti ruku u džep,
još nisam spreman na privrženost.

Jednom je tip imao rupu u džepu,

za mene je to bilo traumatično iskustvo.

Htio sam njegov novčanik,
dobio broj telefona.

Veliki nesporazum.

(Smijeh)

Neka bude jednostavno.
Čvrsto stisnite šaku.

Osjetite li žeton u svojoj ruci?

J: Da.

AR: Bi li vas iznenadilo
da sam ga uzeo? Recite da.

J: Vrlo.
AR: U redu.

Otvorite ruku. Hvala.

Prevarit ću ako mi pružite priliku.

Otežajte mi. Samo koristite svoju ruku.

Zgrabite me za zapešće, čvrsto stisnite.

Jeste li ga vidjeli? - Ne.

AR: Nije ovdje. Otvorite ruku.

Dok smo koncentrirani na ruku,
nalazi vam se na ramenu.

Uzmite ga.

Pokušajmo ponovo.

Ispružite ruku. Širom je otvorite.

Podignite je malo i gledajte pažljivo.

Da sam išao sporije,
bio bi na vašem ramenu.

(Smijeh)

Nastavit ćemo s ovim dok ne shvatite, Joe.

Shvatit ćete, vjerujem u vas.

Čvrsto stisnite. Čovjek ste, niste glupi.

Ponovo vam je na ramenu.

Bili ste usredotočeni na ruku,
odvraćene pažnje.

Nisam vam mogao skinuti sat
dok ste gledali.

Ipak, imali ste nešto u džepu.

Sjećate li se što?

J: Novac.

AR: Provjerite džep. Je li još uvijek tamo?

(Smijeh)

A, tu je. Sklonite ga.

Samo malo kupujemo.

Kod ovog trika stvar je u vremenu.

Pokušat ću vam ga staviti u ruku.

Stavite drugu preko, hoćete li?

Sada je nevjerojatno očito, zar ne?

Izgleda poput sata
kojeg sam nosio, zar ne?

(Smijeh) (Pljesak)

J: Vrlo dobro.
AR: Hvala.

(Pljesak)

Ovo je samo početak.
Pokušajmo malo drugačije.

Držite ruke zajedno. Okrenite jednu gore.

Ako gledate ovaj žeton,

očito je postao meta, odvlačenje pažnje.

Ako ga gledamo ovako blizu,
izgleda kao da odlazi.

Nije vam na ramenu.

Pada iz zraka, ravno u ruku.

Jeste li ga vidjeli?

Smiješno, da. Imamo lika iz sindikata,
gore radi cijeli dan.

Ako to učinim sporo, ide ravno
i upada u vaš džep.

Je li vam u ovom džepu?

Ne posežite u džep.
To je predstava za sebe.

(Škripanje)

Čudno. Postoji lijek za to.

Mogu li im pokazati? Baš čudno.
Je li ovo vaše?

Nemam pojma kako to funkcionira.
Poslat ćemo to onamo.

Trebam pomoć oko ovoga.

Stanite ovdje.

Nemojte pobjeći.
Imali ste nešto u džepu hlača.

Provjerio sam svoje.
Nisam mogao sve pronaći,

ali sam primijetio
da ste imali nešto.

Mogu li na trenutak opipati izvana?

Primijetio sam ovo. Je li vaše?

Nemam pojma. To je škamp.

J: Da, čuvam ga za poslije.

AR: Odlično ste zabavili ove ljude,

niste ni svjesni koliko.

Stoga bismo vam voljeli dati
ovaj predivan sat kao dar.

(Smijeh)

Nadam se da odgovara ukusu.

Imamo i nekoliko drugih stvari,

malo gotovine.

Imamo svega pomalo,

sve ovo pripada vama,

uz jedan veliki pljesak
od svih vaših prijatelja.

(Pljesak)

Puno vam hvala, Joe.

(Pljesak)

(Kraj pljeska)

Dakle, postavit ću vam
isto pitanje kao maloprije,

no, sad ne trebate zatvoriti oči.

Što nosim?

Oh!

(Smijeh)

(Pljesak)

(Kraj pljeska)

Pažnja je moćna stvar.

Kao što rekoh,
ona oblikuje vašu stvarnost.

Stoga bih vam volio
postaviti sljedeće pitanje:

Kada biste mogli kontrolirati
nečiju pažnju,

što biste učinili s njom?

Hvala.

(Pljesak)