Što čini superjunaka? | Stan Lee | TEDxGateway

Stan Lee poznat je milijunima ljudi kao čovjek čiji su superjunaci doveli kompaniju Marvel na nadmoćnu poziciju u industriji stripova. Njegovo stvaralaštvo uključuje neke od najpoznatijih i omiljenih superjunaka svih vremena, uključujući Spider-Mana™, Osvetnike™, X-Mena™, Iron Mana™, Nevjerojatnog Hulka™, Fantastičnu četvorku™, kao i stotine drugih.

1994. godine primljen je u Kuću slavnih Willa Eisnera (The Will Eisner Award Hall of Fame), a 1995. u Kuću slavnih Jacka Kirbyja (Jack Kirby Hall of Fame) industrije stripova. Stan je sada posvećen lansiranju svog prvog superjunaka za područje Indije, Chakra The Invincible, za Cartoon Network.

Govor je održan na TEDx događanju koristeći format TED konferencije, ali organiziran neovisno od strane lokalne zajednice. Više na: http://ted.com/tedx.

Prije svega, zaista vam želim zahvaliti

što mogu na događanju TEDxGatewaya
u Indiji govoriti o superjunacima.

Volio bih da sam osobno tamo,
no to će biti sljedeća najbolja stvar.

Zaista bih volio podijeliti s vama

neke od stvari koje sam s godinama naučio

i podijeliti ih s umjetnicima
i piscima Indije

koji će možda željeti stvarati
nove superjunake

i njihove pustolovine.

U zadnje vrijeme mnogo razmišljam
o Indiji jer sam radio

sa svojim dobrim prijateljem Sharadom
Devarajanom te kompanijom Graphic India

na stvaranju novog indijskog superjunaka,
Chakra The Invincible,

koji živi u Mumbaiju.

Moj cilj s Chakrom
bio je vrlo jednostavan.

Želio sam unijeti istočnjački koncept
kao što su čakre,

u zapadnjački svijet superjunaka.

Za mene će superjunaci
uvijek poticati maštu ljudi

diljem svijeta bez obzira na podrijetlo,

jer mislim da ljudi uvijek traže nešto

što predstavlja idealnu osobu
ili idealnu situaciju.

Skoro svi smo kao mali voljeli bajke.

Sjetite se samo priča
o divovima i vješticama,

čarobnjacima, čudovištima

i stvarima koje su bile toliko
prepune boja i veće od ičega što postoji.

A onda malo ostarite
i postanete prestari za čitanje bajki.

No, nikada ne prerastete ljubav
prema takvoj vrsti priče.

I ako promislite malo o tome,

priče o superjunacima danas
su zaista poput bajki za odrasle.

Likovi su veći od samog života,
baš kao i u bajkama.

Imaju isti tip supermoći:

neki mogu letjeti, neki su supersnažni,
neki mogu biti nevidljivi.

To gledatelju i čitatelju daje priliku

da iznova prožive uzbuđenje
koje su imali kada su bili mlađi.

Oni zaista čitaju bajke za odrasle

kada danas čitaju ili vide
priče o superjunacima,

i zato ih toliko volim.

Za mene je ljudski aspekt superjunaka

oduvijek bio možda i najvažniji dio.

Time mislim, pretpostavimo
da je vaš superjunak iznimno jak,

ili može letjeti ili trčati
brzinom kometa,

ali sve dok ne vodite računa
o njegovom privatnom životu,

vi čitate samo plitku, površnu priču.

To što osoba ima neku supermoć,

ne znači da ne mora imati
iste osobne probleme

koje možemo imati vi ili ja.

Možda nema dovoljno novca,

možda ima neki obiteljski problem,

možda djevojka koju voli ne voli njega.

Ili možda djevojka koju voli
ne želi imati ništa sa superjunakom.

Toliko je mnogo stvari
kojih se možete dosjetiti,

koje oblikuju karakter i osobnost,

tako da superjunak ne bude
samo jedno- ili dvodimenzionalan.

Vi želite trodimenzionalnog junaka

koji živi, diše, ima svojih briga

i proživljava stvari poput vas i mene,

s razlikom što ona ili on ima supermoć.

Spomenuo bih još nešto, većina pisaca -

i mislim da to nije baš sretno rješenje -

pokušavaju pisati nešto

u čemu misle da će uživati
određeni dio publike.

Ja to nikada nisam mogao učiniti

jer ne znam kako drugi razmišljaju.

Znam samo ono u čemu ja uživam

pa svaki puta kada bih pisao priču,

uvijek sam pokušao napisati vrstu priče

u kojoj bih i sam uživao čitajući,

priču koja bi me zanimala dok je pišem,

iščekujući da saznam
što će se sljedeće dogoditi.

Ne mogu znati što drugi misle,

ali znam što ja mislim

i mislim da nisam toliko drugačiji;

ako postoji vrsta priče koju volim,

tada mora biti mnogo ljudi
koji vole isti tip priča.

Zato sam uvijek pisao za vlastiti užitak,

a ne kako bih udovoljio
određenom tipu publike,

jer ne možete toliko dobro
poznavati publiku kao što poznajete sebe.

I ako napišem priču
u kojoj uživam pišući je

i jedva čekam saznati
što će se sljedeće dogoditi,

tada se nadam da će se
i popriličan dio publike

osjećati isto i jednako će uživati.

Ukratko,

uvijek sam nastojao
udovoljiti sebi, ne drugima,

i nekako se čini da je to upalilo,

jer izgleda da nisam
toliko drugačiji od ostalih.

Da zaključim,

preporučujem da koristite svoju maštu,

usudite se izraziti najluđu moguću misao.

Ako je to što stvarate
uistinu drugačije i živopisno,

i ako je dobro napisano,
ljudi će uživati u tome.

Kada kažem "dobro napisano",

mislim da možete imati
i najfantastičniju ideju na svijetu,

čovjeka koji može letjeti
brže od brzine svjetlosti.

To može biti zanimljivo,

ali ga morate učiniti vjerojatnim,

čitatelju ili publici morate dati

neki razlog da pomisle
da on to zaista može.

Kako je stekao tu moć?

Podrijetla superjunaka
su uvijek zanimljiva.

Ako imate pravo podrijetlo,

poput Spidermana kojeg je ugrizao
radioaktivni pauk,

tada gledatelj barem ima nešto poznato

i može reći, " Pa, to se moglo dogoditi,
a sada ću uživati u tome."

Stoga, iako pišete

neku vrstu bajke za odrasle,

nastojte zadržati dovoljno činjenica

i dati dovoljno detalja
da čitatelj ili publika mogu reći,

"Pa, to se moglo dogoditi"

i tada se vaša publika počinje zabavljati.

Ali ako odete predaleko

i ne navedete razlog zašto je to tako,

tada to ponekad može biti previše.

Ono što vam želim reći je
da pustite mašti na volju,

ali radnju uvijek temeljite
na nekoj vrsti dokazive činjenice,

tako da to bude prihvatljivo
čitatelju ili gledatelju,

da može u tome uživati jednako
kao što vi uživate pišući o tome.

I zato, sretno!

Hvala na pažnji, zaista sam uživao s vama.

Excelsior!