Pravednost: Kako ispravno postupiti? Epizoda 01 'Moralna strana ubojstva'

Pravednost Michael Sandel

Moralna strana ubojstva

Ovo je kolegij o pravednosti
i započet ćemo jednom pričom.

Pretpostavimo da ste vozač tramvaja

i vaš tramvaj juri tračnicama
90 km na sat,

a na kraju tračnica uočavate
pet radnika koji rade na pruzi.

Pokušavate stati, ali ne možete,

kočnice vam ne rade.

Očajni ste jer znate

da ako se zaletite u tih pet radnika,

svi će poginuti.

Pretpostavimo da to znate sa sigurnošću

i osjećate se bespomoćni

dok ne primijetite sporedni kolosijek
s desne strane

a na kraju tog kolosijeka je jedan radnik
koji radi na pruzi.

Vaš upravljač radi pa možete
skrenuti tramvaj, ako želite,

na sporedni kolosijek,

i tako ubiti jednog radnika,
ali poštedivši petoricu.

Evo našeg prvog pitanja.

Što je ispravno učiniti?

Što biste vi učinili?

Hajde da provedemo anketu.

Koliko bi vas skrenulo tramvaj
na sporedni kolosijek?

Dignite ruke.

Koliko vas ne bi?

Koliko bi vas nastavilo ravno?

Ostavite podignute ruke,
oni koji bi išli ravno naprijed.

Šačica ljudi bi, velika većina
bi skrenula.

Da čujemo prvo ...

Sada moramo istražiti razloge
zašto mislite da je to ispravno.

Počnimo s većinom,
koja bi skrenula na sporedni kolosijek.

Zašto bi to učinili?

Koji bi bio vaš razlog?

Tko bi nam iznio svoj razlog?

Samo naprijed, ustanite.

Zato jer ne može biti ispravno ubiti petoro
kad možete ubiti samo jednoga, umjesto toga.

Ne bi bilo u redu ubiti petoricu,
ako možete ubiti samo jednog umjesto toga.

To je dobar razlog.

Tko još?

Da li se svi slažu s tim razlogom?

Izvolite.

Mislim da je to isti razlog zbog kojeg
ljude koji su u 9/11 upravljali avionom

i spustili ga na polje u Pennsilvaniji,
smatramo herojima

jer odabrali da ubiju ljude u avionu,
a ne još više ljudi u zgradama.

Znači, princip je bio isti u 9/11,
tragična okolnost,

bolje ubiti jednoga
da bi petorica preživjela?

Je li to razlog za većinu vas
koja bi skrenula?

Da čujemo sada one
koji su u manjini,

one koji ne bi skrenuli.

Mislim da je to ista vrsta mentaliteta
koja opravdava genocid i totalitarizam,

kako bi spasili jednu naciju,
istrebljujete drugu.

Pa što bi vi učinili u tom slučaju?

Kako bi izbjegli užase genocida,
vi bi se zaletili u petoricu i ubili ih?

Po svoj prilici, da.

Dobro, tko još?

To je hrabar odgovor, hvala.

Razmotrimo drugi slučaj
s tramvajem

i pogledajmo da li bi,
oni od vas koji su u većini,

i dalje žele ostati uz princip,

bolje da umre jedan,
da bi preživjela petorica.

Ovaj puta vi niste vozač tramvaja,
nego promatrač.

Stojite na mostu iznad
tramvajske pruge,

a prugom se približava tramvaj.

Na kraju pruge nalazi se 5 radnika,

kočnice ne rade,

tramvaj samo što nije naletio na petoricu
i ubio ih.

A sada, vi niste vozač i zaista
se osjećate bespomoćni.

Dok ne primijetite da pokraj vas stoji

naginjući se preko ograde mosta,

jedan vrlo debeli čovjek.

I mogli biste ga gurnuti

on bi pao s mosta na tračnice

točno ispred tramvaja,

on bi poginuo, ali bi spasio petoricu.

Koliko vas bi gurnulo
debelog čovjeka s mosta? Dignite ruke.

Koliko vas ne bi?

Većina ljudi ne bi.

Postavlja se očito pitanje,

što se dogodilo s principom

Bolje spaiti pet života, čak i po cijenu
žrtvovanja jednog, što je s principom

koji su skoro svi podržali
u prvom slučaju?

Želio bih čuti nekoga iz većine
u oba slučaja.

Kako objašnjavate razliku
između ta dva slučaja?

Mislim da drugi uključuje
aktivni izbor da se osobu gurne.

Mislim da se, u suprotnom, ta osoba sama
ne bi uplela u tu situaciju,

pa birati u njegovo ime

da ga se uključi u nešto što bi
u protivnom izbjegao,

mislim da je više od onog
što imate u prvoj situaciji

gdje tri strane, vozač i dvije grupe radnika
već jesu u toj situaciji.

Ali momak koji radi na sporednom kolosijeku,

on nije odabrao da žrtvuje svoj život
ništa više od debelog čovjeka, zar ne?

To je istina, ali bio je na pruzi.

Ovaj momak je bio na mostu!

Možete nastaviti ako želite.

Dobro, to je teško pitanje.

Bili ste dobri, jako dobri,
to je teško pitanje.

Tko bi još pokušao naći način
za usaglašavanje

reakcije većine u ova dva slučaja?

Pretpostavljam, u prvom slučaju,
gdje imate jednog radnika i petoricu,

izbor je između te dvije grupe
i morate jednu izabrati

i ljude će poginuti zbog tramvaja,

ne nužno zbog vaše direktne akcije.

Tramvaj je van kontrole i vi u djeliću sekunde
morate donijetu određenu odluku,

dok je guranje čovjeka s mosta
stvarni čin ubojstva s vaše strane,

nad time imate kontrolu,
dok nad tramvajem nemate kontrolu.

Zato mislim da je to malo drugačija situacija.

U redu, tko ima odgovor?

Tko želi odgovoriti?

Je li to pravo objašnjenje?

Ja mislim da to nije baš dobar razlog

jer u oba slučaja morate odlučiti
tko će umrijeti

jer ili ćete izabrati da skrenete
i ubijete osobu

što je aktivna svjesna
odluka da skrenete,

ili ćete izabrati da gurnete deebelog čovjeka,
što je također aktivni svjesni čin.

Dakle u oba slučaja radite izbor.

Želite li odgovoriti?

Nisam baš siguran da je tako,
još uvijek mi se čini da je drrugačije,

time što ste nekoga bacili na tračnice
i ubili ga,

vi ste ga ustvari sami ubili.

Gurate ga, vlastitim rukama.

Gurate ga, a to je drugačije od
upravljanja nečim što će uzrokovati smrt.

To zaista ne zvuči ispravno
kad to ovako govorim.

Ne, to je dobro, kako se zovete?

Andrew.

Andrew, dozvoli da te pitam ovo:

Pretpostavimo,

stojeći na mostu kraj tog debelog čovjeka,

ne moram ga gurnuti,

pretpostavimo da stoji na poklopcu
koji mogu otvoriti okrećući neki kotač, ovako.

Biste li ga okrenuli?

Zbog nekog razloga to izgleda
još više pogrešno.

Mislim, možda ako bi se slučajno naslonili
na taj kotač ili tako nešto.

Ili recimo da tramvaj leti prema
sklopci koja će otvoriti poklopac,

onda bih se mogao složiti s tim.

Pošteno, to još uvijek izgleda pogrešno

na način na koji nije izgledalo
u prvom slučaju skretanja.

I na još jedan način, u prvoj situaciji
vi ste direktno uključeni u situaciju,

u drugoj ste samo promatrač,

pa imate izbor da se uključite ili ne
guranjem debelog čovjeka.

Zaboravimo na trenutak na ovaj slučaj.

Zamislimo drugačiji slučaj.
Ovaj puta vi ste doktor na hitnoj

i dolazi vam šest pacijenata

koji su stradali u groznoj
prometnoj nesreći.

Njih pet zadobilo je srednje teške povrede,

jedan je u kritičnom stanju i
trebao bi vam cijeli dan da se pobrinete za njega,

no za to vrijeme onih pet bi moglo umrijeti.

Ili se možete pobrinuti za tu petoricu, ali
za to vrijeme onaj kritični bi mogao umrijeti.

Koliko vas bi spasilo petoricu
da ste doktor?

Koliko bi vas spasilo jednoga?

Vrlo malo ljudi,
samo šačica.

Isti razlog, pretpostavljam?

Jedan život nasuprot pet.

Sada razmotrite slučaj drugog doktora.

Ovaj puta vi ste kirurg za transplantacije,

imate 5 pacijenata i svakom je očajnički nužna
transplantacija organa kako bi preživio.

Jednom treba srce, jednom pluća,
jednom bubreg, jednom jetra

i petom gušterača.

Ali nemate nijednog darivatelja organa.

Uskoro ćete gledati kako umiru.

A onda vam sine,

da je u sobi do zdravi mladić
koji je došao na pregled.

Sviđa vam se to?

I on je zadrijemao,

mogli biste potiho ući,

izvaditi mu pet organa,
ta osoba bi umrla,

ali mogli biste spasiti petoricu.

Koliko bi vas to učinilo? Itko?

Koliko? Dignite ruke, ako bi to učinili.

Netko na balkonu?

Vi bi? Budite oprezni,
ne naginjite se previše.

Koliko ne bi?

U redu.

Što vi kažete, govorite vi sa balkona
koji bi izvadili organe, zašto?

Ja bi zapravo htio razmotriti
malo drugačiju mogućnost,

tako da uzmem jednog od onih
kojima treba organ,

koji će prvi umrijeti i iskoristio
bi njegova četiri zdrava organa

da spasim preostalu četvoricu.

To je prilično dobra ideja.

To je sjajna ideja,

osim činjenice

da ste upravo uništili filozofsku poantu.

Odmaknimo se malo
od ovih priča i argumenata.

da uočimo nekoliko stvari u načinu
kako su se argumenti počeli razvijati.

Određeni moralni principi
već su se počeli pojavljivati

u diskusijama koje smo vodili.

Pa hajde da vidimo koji su to
moralni principi.

Prvi moralni princip koji se pojavio
u diskusiji kaže

da spravna stvar, moralna stvar
koju treba učiniti

ovisi o posljedicama kojima će rezultirati
vaše djelovanje.

Na kraju dana, bolje je da prežive petorica

čak i ako jedan mora umrijeti.

To je primjer konsekvencijalnog (posljedičnog)
moralnog rasuđivanja.

Konsekvencijalno moralno rasuđivanje
locira moralnost u posljedicama nekog čina

u stanju svijeta koji će biti rezultat
onoga što učinite.

Ali onda smo otišli malo dalje
razmatrajući druge slučajeve

i ljudi nisu baš bili sigurni

u konsekvencijalno moralno
rasuđivanje

kad su oklijevali gurnuti debelog čovjeka
s mosta

ili iščupati organe nevinog pacijenta.

Ljudi su ukazivali na razloge

povezane s intrinzičnom kvalitetom
samog čina.

bez obzira na posljedice.

Ljudi su se opirali,

ljudi su mislili da je to jednostavno pogrešno,
kategorički pogrešno,

ubiti osobu, nevinu osobu,
čak i u ime spašavanja pet života.

Bar su tako ljudi mislili u drugoj verziji
priče koju smo razmatrali.

To ukazuje na drugi kategorički način
razmišljanja o moralnom rasuđivanju.

Kategoričko moralno rasuđivanje locira moralnost
u određenim apslutnim moralnim uvjetima,

određenim kategoričkim dužnostima i pravima
bez obzira na posljedice.

U danima i tjednima pred nama
istraživat ćemo razlike između

konsekvencijalnih i kategoričkih
moralnih principa.