Psihodelici: Prošlost, sadašnjost, budućnost | Mark Haden | TEDxEastVan

Ovaj TEDx govor propituje ulogu psihodelika u povijesti, današnja istraživanja i mogući budući model za post-prohibicijsku regulaciju na bazi modela javnog zdravstva. Mark Haden je 28 godina radio u službi prevencije ovisnosti, a sada je pomoćni profesor na sveučilištu University of British Columbia u Školi za javno i populacijsko zdravstvo. Objavio je studije na temu politike kontrole droga u nekoliko kanadskih i međunarodnih akademskih časopisa. Usko surađuje sa zdravstvenim stručnjacima British Columbia-e na smjernicama za tržišno reguliranje ilegalnih droga, a 2013. godine dobio je priznanje Queen's Diamond Jubilee Medal za svoj rad na reformi politike droga.

Ovaj govor održan je na TEDx događanju po formatu TED konferencija, ali u neovisnoj organizaciji lokalne zajednice. Za više pogledajte https://www.ted.com/tedx

Stojim pred publikom

već 30 godina,
pričajući o drogama.

I često svoje prezentacije
započinjem isprikom.

Točnije, ispričavam se za laži
bivših edukatora o drogama

uključujući i sebe.

I priznajem da smo govorili tri laži.

Preuveličavali smo štetnost droga,
nikada nismo priznavali dobrobit droga

i nikada nismo govorili o
dominantnom modelu

kontrole droga u našem društvu

odnosno prohibiciji droga,
koji nas je sve tako strašno iznevjerio.

(Pljesak) (Povici)

Zato sam veći dio svoje karijere
govorio o ovoj zadnjoj točki,

neuspjehu rata protiv droga,

no danas ću govoriti o dobrobiti droga.

Konkretnije, govorit ću o psihodelicima.

Psihodelici su prisutni
u ljudskoj kulturi

još od prije početka bilježenja
ljudske povijesti.

I danas postoje najmanje
četiri zajednice, kulture

koje su psihodelično iskustvo
utkale u tkivo svoje kulture:

tu su iscjelitelji koji
koriste psilocibinske gljive,

tu je upotreba ayahuasce
u bazenu Amazone,

tu je Huichol pleme
koje koristi kaktus peyote

i šamani u Sibiru koji koriste
gljivu muharu (Amanita muscaria).

Na površini,

načini na koji ove kulture
grade sigurnosni kontejner

za to psihodelično iskustvo,
razlikuju se.

No, ako pogledate kako je to iskustvo
integrirano u kulturu,

to je zapravo prilično slično.

Te droge se koriste za liječenje

svega, od psiholoških
do fizičkih problema.

Koriste se za slavljenje promjena,

od sezonskih mjena
do obreda prigodom ulaska u pubertet.

Koriste se i u duhovne svrhe,

da bi pojedince i kulturu povezale
sa svemirom u jednu cjelinu.

Kada bih to želio opisati jednom riječju,

ta riječ bi bila 'pro-društveno'.

Psihodelici su se uvijek koristili
za povezivanje

ljudi s njihovom kulturom i svemirom.

Stoga je bio povijesni presedan
ono što se dogodilo 1960.-tih

kada su psihodelike počeli povezivati
s jednom antidruštvenom porukom.

To se nikada prije nije desilo.

Tim Leary je rekao,
'tune in, turn on, drop out',

(upali, uključi se, predaj se)

a reakcija koja je uslijedila
uzrokovala je beskrajnu ljudsku patnju

koja traje i danas.

Doduše, bilo je i drugih kulturalnih
spornih pitanja u to vrijeme,

no, svakako, ta poruka isključivanja
bila je duboka.

I mediji su sudjelovali u
raspredanju mreže iluzija:

'Majmun pod LSD-m silovao TV glumicu';

(Smijeh)

'LSD me učinio prostitutkom';

'Djevojčica rodila žabu'.

(Smijeh)

Čak je i znanost tog vremena
bila zauzdana.

40 godina znanstvenici nisu mogli
raditi ono što su trebali,

a to je mjeriti stvari.

Mogu li se sjetiti nekog drugog razdoblja
u ljudskoj povijesti

kad je znanost bila gušena
ili kriminalizirana?

Pa, zapravo mogu.

1616. godine
i onda tijekom sljedeće 143 godine

znanost o teleskopima bila je zabranjena.

Ljudima nije bilo dopušteno izvještavati

o tome što su vidjeli
kroz teleskopske leće,

posebno o tome da zemlja
nije središte svemira.

LSD je za istraživanje uma

ono što je teleskop za astronomiju
ili mikroskop za biologiju,

prema Stanislavu Grofu.

Pa, psihodelici su se vratili.

(Smijeh)

Ovo je Canadian Medical Association Journal
časopis kanadskog medicinskog udruženja,

konzervativni glas kanadske medicine,

s mnoštvom članaka na temu
renesanse psihodelika,

eksplozije istraživanja
koja se događa zadnjih godina.

To je ono o čemu zapravo želim govoriti.

No, da bude zaista jasno
o čemu ovdje govorim,

to su iskusni, školovani,
kompetentni stručnjaci

koji koriste čiste supstance

u dobro kontroliranim uvjetima.

Ne govorim o nečistim uličnim drogama

koje koriste neodgovorni adolescenti
bez nadzora.

Dakle, kako istraživači razmišljaju
o psihodelicima ovih dana?

Oni ih razdvajaju u tri kategorije.

Prvo su klasici:

LSD,

meskalin,

dimethyltryptamine

i psilocybin.

A oni znanstvenicima nude mnoštvo
različitih svojstava vrijednih istraživanja.

Na primjer, duhovnost.

No, to je neka vrsta
neutralne duhovnosti

jer budisti nalaze Budhu,

kršćani nalaze Krista

a ateisti i agnostici
nalaze cijeli univerzum.

A upravo taj aspekt tih lijekova
vrlo je koristan

za situacije poput
anksioznosti zbog bliske smrti.

Kada umiremo i brinemo
kakav će to biti doživljaj,

i uzmemo dozu psilocybina
i sretnemo svog stvoritelja,

i on nam kaže da je to u redu,
da se možemo opustiti,

mi se samo vraćamo kući.

Time se umanjuje
stres zbog prijelaza.

Klasični psihodelici također nude
dezorijentaciju ega,

što može biti od velike pomoći
u liječenju stvari poput alkoholizma.

Oni također povećavaju propusnost

između nesvjesnog i svjesnog uma;

omogućuju nam pristup našem nesvjesnom

na način koji normalno nemamo.

Ako stvarno razmislite
o ljudskom iskustvu,

veći dio naših života mi živimo nesvjesno.

Na primjer, upravljanje autom.

Naš svjesni um misli o radiju

i što ćemo imati za ručak

i o svađi koju smo imali
s našim partnerom ili bilo čemu.

Mi ne razmišljamo o našim nogama.

Naš nesvjesni um upravlja autom.

Mi živimo naše živote po ritmičkim
obrascima koji se događaju automatski.

I ako nam se nešto loše dogodilo
u djetinjstvu,

i to se dosljedno ponavlja
u našem kasnijem životu,

i uzrokuje nam probleme,

vrlo je teško to doseći
jer je to nesvjesno.

Psihodelici mogu u tome pomoći.

Psihodelici također nude
- klasični psihodelici nude -

nešto što ja nazivam 'efekt portala',

a to je onaj učinak:
"Vau, to je bilo nevjerojatno!"

To je pomalo kao penjanje na Mount Everest
ili diplomiranje na fakultetu

kada imate osjećaj postignuća
i transformacije.

A to je vrlo korisno u mnogim prilikama.

Druga grupa psihodelika su empatogeni:

3-MMC, MDA, MDMA su primjeri.

A ono što oni rade je da zbližavaju ljude
i povećavaju empatiju.

A vrlo je korisno zbližiti terapeuta
s nekim tko traži pomoć.

To povezivanje je stvarno važno.

Ono se može olakšati
uz pomoć tih lijekova.

Oni također uklanjaju strah.

Pa ako se vojnik
koji se borio u Afganistanu

vrati natrag u Sjevernu Ameriku

i ponovo proživljava tu traumu
stalno iznova,

normalna terapija je ne može doseći,

djelomično zato jer je
ta trauma nesvjesna,

a djelomično i zato
jer što joj se više približimo,

strah kao reakcija sve je veći.

A MDMA suzbija upravo taj strah
i dozvoljava da se traka preinači.

Izgleda da je psihoterapija uz pomoć MDMA
možda najbolja terapija za PTSP,

post-traumatski stresni poremećaj,
koja postoji.

I onda je tu i sve ostalo.

Stvari kao ibogaine,

koji izgleda nevjerojatno pomaže

za odvikavanje od heroina,

ovisnosti o opijatima;

ovaj 2C-B, ova salvia i ovaj ketamin,
koji su izgleda korisni protiv depresije.

Moje područje akademskog interesa
je formuliranje post-prohibicijskih modela

za regulaciju i kontrolu
svih trenutno zabranjenih droga,

na temeljima principa javnog zdravstva.

Možda ste primijetili,

prohibicija droga polako se urušava

pod težinom svoje
vlastite neučinkovitosti.

Ona ne štiti naše zajednice.

Ona ne štiti naše obitelji.

I ona ne štiti našu djecu.

Zato će završiti.

A ja postavljam pitanje,
"Čime ćemo je nadomjestiti?"

gledajući iz perspektive javnog zdravstva.

Dakle, cilj koncepta javnog zdravstva

je maksimiziranje dobrobiti
i minimiziranje šteta.

Već sam govorio o nekim dobrobitima,
pa bih želio nešto reći o štetama.

Šteta od svih droga
može se podijeliti u tri kategorije:

ovisnost, toksičnost i ponašanje.

Ovisnost -

30 godina sam radio u službama
za borbu protiv ovisnosti.

U moj ured nikada nije ušao nitko
govoreći, 'Ne mogu prestati uzimati LSD'.

(Smijeh)

To se nije nikada dogodilo!

Dakle, potencijal za ovisnost
o psihodelicima vrlo je mali.

Toksičnost -

Kad ste zadnji puta uzeli lijek na recept

da ste uzeli šest puta veću dozu,
vjerojatno bi vam naškodilo.

Taj omjer od jedan prema šest
uobičajen je za većinu droga.

U slučaju LSD-a on je u tisućama.

Ustvari, Albert Hofman, izumitelj LSD-a,

rekao je da je to jedna od najmanje
toksičnih substanci na planeti.

Dakle, ovisnost je vrlo niska,
toksičnost je vrlo niska,

znači, sva šteta od psihodelika
dolazi od jedne stvari,

a to je ponašanje,

koje je u suštini manjak nadzora.

Urođeničke zajednice
znaju to već godinama.

One su uvijek to iskustvo omogućavale
u vrlo čvrstim sigurnosnim kontejnerima,

gdje se ta iskustva strogo nadziru.

Kako istraživači danas razmišljaju o tome

je da razmišljaju o riječima,
ili govore o riječima:

'set', odnosi se na očekivanja;

'ambijent', odnosi se na okolinu;

'doziranje', odnosi se na
ono što se uzima i koliko;

i 'sigurnost', koja je krovni termin.

Dakle, set, ambijent, sigurnost
i doziranje

danas su pažljivo strukturirani
od strane istraživačke zajednice.

Dakle, u post-prohibicijskom svijetu,

ako je cilj maksimiziranje dobrobiti
i minimiziranje štete od psihodelika,

ljudi bi imali pristup
psihodeličnom iskustvu

pod uvjetom da su pod nadzorom,

da postoji sigurnosni kontejner
u kojem se taj doživljaj odvija

i netko je odgovoran.

Školovanom, kompetentnom,
kvalificiranom profesionalacu

koji je licenciran, bilo bi dozvoljeno
da nudi svoja iskustva drugima

uz uvijet da su zadovoljeni kriteriji za
set, ambijent, doziranje i sigurnost.

I ne bi bilo važno
o kojem okruženju se radi:

To bi mogli biti autohtoni iscjelitelji;

mogla bi biti pshodelična psihoterapija;

mogli bi biti višednevni festivali plesa.

Nije važno,
sve dok netko to nadzire.

Volio bih se osvrnuti na težak položaj
u kojem se danas ljudi nalaze.

Mi smo u nevolji, kao vrsta.

Globalne klimatske promjene
utječu na sve nas.

Postoji koncentracija bogatstva na vrhu

koja nema presedana u bilo kom društvu,

tako malo ljudi
kontrolira toliko bogatstvo.

Ogromna je količina nasilja
i vjerskog ekstremizma.

A mi živimo u tim zaista čudnim društvima

gdje smo nekako poistovjetili
sreću s kupovanjem stvari.

Pa ako stvarno razmislim o tim problemima,
to su problemi odvojenosti:

mi smo odvojeni od zemlje;

odvojeni smo jedan od drugoga;

odvojeni smo od istinskog osjećaja
smisla i svrhe u našim životima;

i odvojeni smo od zdravih
duhovnih iskustava.

Dobra je vijest da je kod psihodelika
sve u povezivanju.

Ove dvije slike su vrlo snažne.

To su prikazi ljudskog mozga
bazirani na neuroznanosti.

Onaj slijeva je normalni ljudski mozak.

Dijelovi izvan kruga su
različiti dijelovi ljudskog mozga,

Vidni korteks, na primjer.

Primijetite da vidni korteks
puno razgovara s vidnim korteksom,

a ne mnogo s drugim dijelovima mozga.

Slika zdesna je ljudski mozak
pod utjecajem psilocybina.

Primijetite bogati raspon novih veza
koje su se formirale.

Kod psihodelika sve je u povezivanju:

povezivanje sa sobom -

imamo pristup našem nesvjesnom umu
na način na koji normalno nemamo;

povezivanje jednog s drugim -

to empatogeno istraživanje;

povezivanje s osjećajem
smisla i svrhe života -

mnogo je istraživanja s tim u vezi;

i povezivanje s osjećajem
istinske duhovnosti -

autohtone zajednice
znaju to već stoljećima.

Isaac Asimov je rekao,

'Jedna od najtužnijih značajki
današnjeg života

je da znanost prikuplja informacije
brže no što društvo prikuplja mudrost'.

Mi, kao ljudska vrsta, moramo odrasti.

Moramo iskoristiti i naučiti i raditi
sa znanjem koje već imamo.

I možda, samo možda -

nešto što bi nam pomoglo
da sazrijemo kao vrsta

i možda čak pripomoglo
našem preživljavanju

jeste zrela, vješta, mudra upotreba
psihodeličnih lijekova.

Hvala vam.

(Pljesak) (Uzvici)