Životni ciklus majice - Angel Chang

Nauči više o TED-Ed Klubovima ovdje: https://ed.ted.com/clubs

Pogledaj cijelu lekciju na: https://ed.ted.com/lessons/the-life-cycle-of-a-t-shirt-angel-chang

Zamisli klasičnu bijelu majicu. Godišnje prodamo i kupimo 2 milijarde majici širom svijeta, čineći ju jednim najčešćih odjevnih predmeta. No kako je i gdje napravljena prosječna majica, i kakav je njen utjecaj na okoliš? Angel Chang prati životni ciklus majice.

Zamisli klasičnu bijelu majicu.

Godišnje su širom svijeta
prodane i kupljene dvije milijarde majici,

čineći ju jednim od najčešćih
odjevnih predmeta na svijetu.

No kako je i gdje
prosječna majica napravljena,

i kakav je njen utjecaj na okoliš?

Postoje razni odjevni predmeti,

no život tipične majice počinje
na farmi u Americi, Kini, ili Indiji

gdje se posađeni pamuk, zalijeva i uzgaja
zbog čupavih kuglica koje proizvodi.

Samovozeći strojevi pažljivo
žanju te kuglice,

industrijske egrenaljke mehanički
odvajaju čupave kuglice od sjemenki,

a duga su vlakna sabijena
u bale od 225 kilograma.

Pamuku je kao biljki potrebna
velika količina vode i pesticida.

Potrebno je 2,700 litara vode
za proizvodnju prosječne majice,

dovoljno vode za napuniti više od 30 kada.

Pamuk istovremeno koristi više
insekticida i pesticida

nego bilo koji drugi usjev na svijetu.

Ti zagađivači mogu biti karcenogeni,

škoditi zdravlju poljoprivrednika,

i oštetiti okolne ekosustave.

Neke su majice od organskog pamuka
uzgojenog bez pesticida i insekticida,

no organski pamuk čini manje od 1%

od 22.7 milijuna tona pamuka
proizvedenog širom svijeta.

Kad bala pamuka napusti farmu,

tekstilni ju mlinovi šalju brodom u
tvornice za predenje,

najčešće u Kini ili Indiji,

gdje napredni strojevi miješaju,

grebenaju,

raščešljavaju,

razvlače,

rastežu,

i, na kraju, uvijaju pamuk
u bijelo predivo koje zovemo vlakna.

To je predivo poslano u mlin

gdje ga ogromni
kružni strojevi za pletenje

utkaju u slojeve grube sivkaste tkanine

izložene toplini i kemikalijama
dok ne omekša i pobijeli.

Onda je tkanina umočena
u izbjeljivač i azo boje,

koje su razlog jakih boja
u oko 70% tekstila.

Nažalost neke od njih sadrže
kancerogeni kadmij,

olovo,

krom,

i živu.

Drugi štetni spojevi i kemikalije
mogu uzrokovati masovno zagađanje

kad ih se pušta u rijeke i oceane
kao otpadnu vodu.

Tehnologije su u nekim zemljama
toliko napredne

da procesi uzgajanja i proizvodnje pamuka

ne dotaknu ljudsku ruku.

Sve do ove točke.

Kad gotova tkanina doputuje do tvornica,

često u Bangladešu, Kini, Indiji,
ili Turskoj,

potreban je ljudski rad
kako bi bile sašivene u majice,

složen posao
koji strojevi ne mogu napraviti.

I ovaj proces ima svoje mane.

Bangladeš, recimo,

koji je nadmašio Kinu kao najveći izvoznik
pamučnih majici na svijetu,

zapošljava 4.5 milijuna ljudi
u industriji pravljenja majici,

no najčešće su suočeni
s lošim uvjetima i lošim plaćama.

Poslije proizvodnje, sve te majice
putuje brodom, vlakom ili kamionom

do zemalja s visokim prihodima,
gdje će biti prodane,

proces zbog kojeg pamuk
ima ogroman ugljični otisak.

Neke države proizvode
svoju odjeću u zemlji,

što isključuje ovaj zagađujući korak,

no proizvodnja odjeće uzrok je
10% svjetskih emisija ugljika.

I znatno se povećava.

Zbog jeftinije odjeće i volje javnosti
za kupovinom

globalna proizvodnja porasla je
od 1994. do 2014. za 400%

do 80-ak milijardi
odjevnih predmeta godišnje.

Konačno, u domu potrošača

majica prolazi kroz fazu
u kojoj troši najviše resursa.

U Americi, na primjer,

u prosječnom kućanstvu
godišnje je oprano oko 400 hrpa rublja,

a svaka koristi oko 150 litara vode.

Perilice i sušilice koriste energiju,

s time da je sušilici potrebno pet
ili šest puta više energije nego perilici.

Ta dramatična promjena
u potrošnji odjeće u zadnjih 20 godina,

uzrokovana velikim korporacijama
i trendom brze mode,

naštetila je okolišu,

zdravlju farmera,

i dovela do kontroverznog
izrabljivanja ljudi.

Također je modu dovela na mjesto drugog
najvećeg onečišćivača na svijetu, nakon nafte.

No postoje stvari koje možemo učiniti.

Uzmi u obzir kupovanje polovne odjeće.

Potraži tekstile napravljene
od recikliranih i organskih tkanina.

Rjeđe peri odjeću i suši ju na zraku
zbog očuvanja resursa.

Umjesto da ih na kraju
njihova života baciš,

doniraj ih, recikliraj ili ponovno
iskoristi kao krpe za čišćenje.

I, za kraj, pitaj se

koliko ćeš majici i odjevnih predmeta
imati tijekom života,

i kakav će biti njihov
zajednički utjecaj na svijet?