Frank Warren: Pola milijuna tajni

„Tajne mogu poprimiti razne oblike -- mogu biti šokantne, lude ili dubokih emocija.“ Frank Warren, osnivač web stranice PostSecret.com dijeli neke od pola milijuna tajni koje su mu stranci poslali napisane na razglednicama.

Zdravo, moje ime je Frank

i skupljam tajne.

Sve je počelo kao luda ideja

u studenom 2004.

Isprintao sam 3.000 razglednica s vlastitom adresom,

poput ove.

Bile su prazne na jednoj strani,

a na drugoj sam strani

naveo neke jednostavne upute.

Zamolio sam ljude da anonimno podijele skrivenu tajnu

koju još nikome do sada nisu rekli.

Dijelio sam ove razglednice nasumično

na ulicama Washingtona,

ne znajući što mogu očekivati.

No, ubrzo se ideja počela brzinski širiti.

Ljudi su počeli kupovati razglednice

i sami ih izrađivati.

Počeo sam dobivati tajne u poštanski sandučić,

ne samo s markicama iz Washingtona

već i iz Teksasa, Kalifornije,

Vancouvera, Novog Zelanda, Iraka.

Ubzo se moja luda ideja nije činila tako ludom.

PostSecret.com

najposjećeniji je blog na svijetu koji ne sadrži reklame,

a ovo je moja kolekcija razglednica danas.

Možete vidjeti kako se moja žena

muči ne bi li složila blok razglednica

navrh piramide s više od pola milijuna tajni.

Ono što bih sada volio učiniti

je podijeliti s vama veoma poseban pregršt tajni

iz te kolekcije,

počevši s ovom.

„Pronašao sam ove markice kao dijete

i čekao sam cijeli svoj život

da ih nekome pošaljem.

Nikada ih nisam imao kome poslati.“

Tajne mogu poprimiti razne oblike.

Mogu biti šokantne,

lude ili dubokih emocija.

Mogu nas povezati s našom najdubljom ljudskošću

ili s ljudima koje nikad nećemo sresti.

(Smijeh)

Možda je netko od vas poslao ovu.

Ne znam.

Ova nam daje odličan prikaz

kreativnosti koju ljudi posjeduju

kada mi izrađuju i šalju razglednice.

Ova je očito napravljena od polovice Starbucksove šalice

s markicom i mojom adresom napisanom na drugoj strani.

„Draga biološka majko, imam odlične roditelje.

Pronašla sam ljubav. Sretna sam.“

Tajne nas mogu podsjetiti na nebrojene ljudske drame,

na slabost i junaštvo

koje postoji neznatno

u životima ljudi svuda oko nas

čak i sada.

„Svi koji su me poznavali prije 11. rujna 2001.

sada misle da sam mrtav.“

„Radila sam s hrpom napetih religioznih ljudi

pa ponekad nisam nosila gaćice

i jednostavno sam imala veliki osmijeh i cerekala sam se samoj sebi.“

(Smijeh)

Sljedeća zahtijeva malo objašnjenje prije no što je podijelim s vama.

Volim držati govore na kampusima fakulteta

i dijeliti tajne i priče sa studentima,

a ponekad se nakon toga zadržim,

potpisujem knjige i slikam se sa studentima.

Sljedeća razglednica napravljena je

od jedne od tih fotografija.

Također bih morao spomenuti da sam, kao i danas,

na tom PostSecret događaju

koristio bežični mikrofon.

„Tvoj mikrofon nije bio isključen tijekom tonske probe.

Svi smo čuli kako piškiš.“

(Smijeh)

Ovo je bilo prilično neugodno kad se dogodilo,

dok nisam shvatio da je moglo biti i gore.

Da. Znate o čemu pričam.

(Smijeh)

„Unutar su ove omotnice

poderani ostaci

oproštajnog pisma prije samoubojstva koje nisam učinio.

Osjećam se kao najsretnija osoba na Zemlji (trenutno).“

„Jedan od ovih ljudi je otac mog sina.

Mnogo mi plaća da to držim u tajnosti.“

(Smijeh)

„Te subote kada si se pitala gdje sam,

pa eto, išao sam ti po prsten.

Sada je u mom džepu.“

Objavio sam ovu razglednicu na PostSecret blogu

prije dvije godine na Valentinovo.

Bila je na samom kraju, posljednja tajna u dugom stupcu.

I nije bila gore više od nekoliko sati

kad sam primio ovaj opsežan mail

od čovjeka koji mi je poslao ovu razglednicu.

A on je rekao, „Frank, moram s tobom podijeliti

ovu priču koja se upravo dogodila u mom životu.“

Rekao je, „Koljena mi se još uvijek tresu.“

Rekao je, „Već tri godine moja djevojka i ja

imamo ritual da svake nedjelje ujutro

posjetimo PostSecret blog zajedno

i čitamo tajne naglas.

Ja njoj čitam neke, ona meni čita neke.“

Kaže, „To nas je zaista zbližilo

tijekom godina.“

Kad sam otkrio

da si objavio

moju iznenadnu prosidbu djevojci na samom dnu,

bio sam van sebe.

Pokušao sam se ponašati normalno, kako se ne bih odao,

no baš kao i svake nedjelje,

počeli smo čitati tajne naglas jedno drugome.“

Kaže, „No, ovog se puta činilo kao da joj cijela vječnost treba

da prođe kroz svaku tajnu.“

No konačno je stigla.

Došla je do tajne na dnu, njegove prosidbe.

Kaže on, „Pročitala ju je jednom, a onda ju je pročitala još jednom.“

Okrenula se prema njemu i rekla,

„Je li to naša mačka?“

(Smijeh)

A kad ga je ugledala,

klečao je i izvadio prsten.

Izrekao je pitanje, a ona je pristala. Bio je to veoma sretan završetak.

Odgovorio sam mu na mail

i rekao, „Molim te, podijeli sa mnom sliku ili nešto

što mogu podijeliti s cijelom PostSecret zajednicom

i dati svima do znanja kako je završila vaša bajka.“

Poslao mi je ovu sliku.

(Smijeh)

„Pronašla sam tvoj fotoaparat na Lollapaloozi ovo ljeto.

Konačno sam razvila slike

i voljela bih ti ih dati.“

Ova se slika nikad nije vratila

ljudima koji su ju izgubili,

no ova je tajna utjecala na mnoge živote,

počevši sa studentom u Kanadi

po imenu Matty.

Matty je bio nadahnut tom tajnom

te je napravio vlastitu internet stranicu

pod imenom IFoundYourCamera (*PronašaoSamTvojFotoaparat).

Matty poziva ljude

da mu pošalju digitalne fotoaparate koje pronađu,

memory stickove koji su izgubljeni

sa sirotim slikama.

Matty skida slike s tih fotoaparata

i objavljuje ih svaki tjedan na svojoj stranici,

a ljudi dolaze vidjeti

mogu li naći sliku koju su izgubili

ili pomoći nekome drugome da dobije natrag slike

koje možda očajnički traži.

Ovo mi je najdraža.

(Smijeh)

Matty je pronašao ovaj genijalan način

da utječe na ljubaznost stranaca

no, to se može činiti kao jednostavna ideja, što i je,

ali utjecaj koji može imati na ljudske živote može biti ogroman.

Matty je sa mnom podijelio

emotivni mail koji je primio

od majke na toj slici.

„Ovo smo ja, moj muž i sin.

Ostale slike su slike moje veoma bolesne bake.

Hvala što si napravio ovu stranicu.

Ove mi slike znače više no što možeš zamisliti.

Rođenje mog sina na ovom je fotoaparatu.

Sutra će napuniti četiri godine.“

Svaka slika koju tamo vidite

i tisuće ostalih

bile su vraćene natrag osobi koja ih je izgubila --

ponekad preko oceana,

ponekad prelazeći jezične granice.

Ovo je posljednja razglednica koju moram podijeliti s vama.

„Kada ljudi koje volim

ostavljaju glasovne poruke na mom telefonu,

uvijek ih sačuvam u slučaju da sutra umru

i nemam drugi način

na koji bih više ikada ponovno mogao čuti njihov glas.“

Kada sam objavio ovu tajnu,

deseci ljudi

poslali su glasovne poruke sa svojih telefona,

ponekad neke koje su čuvali godinama,

poruke od obitelji ili prijatelja

koji su umrli.

Kažu da im čuvanje tih glasova

i dijeljenje istih

pomaže u očuvanju duha njihovih voljenih živim.

Jedna je mlada djevojka

objavila posljednju poruku

koju je ikada čula od svoje bake.

Tajne mogu poprimiti razne oblike.

Mogu biti šokantne,

lude ili dubokih emocija.

Mogu nas povezati s našom najdubljom ljudskošću

ili s ljudima koje više nikad nećemo sresti.

Zapis govorne pošte: Prva sačuvana glasovna poruka.

Baka: ♫ Danas je nečiji rođendan ♫

♫ Nečiji rođendan ♫

♫ Svijećice su upaljene ♫

♫ na nečijoj torti ♫

♫ I svi smo pozvani ♫

♫ zbog nekog razloga ♫

Danas imaš 21 godinu.

Neka ti je zaista sretan rođendan i volim te.

Za sada te pozdravljam.

FW: Hvala vam.

(Pljesak)

Hvala vam.

(Pljesak)

June Cohen: Frank, ovo je bilo divno,

toliko dirljivo.

Jesi li ikad sam sebi poslao razglednicu?

Jesi li ikada poslao tajnu na PostSecret?

FW: Imam jednu od svojih tajni u svakoj knjizi.

Na neki način mislim kako je razlog što sam započeo ovaj projekt,

iako to nisam znao u to doba,

bilo to što sam se borio s vlastitim tajnama.

I masa mi je pokazala,

ljubaznost stranaca mi je pokazala

da mogu otkriti

dijelove svoje prošlosti koja me progonila.

JC: Je li itko ikada otkrio

koja je to vaša tajna u knjizi?

Je li to itko ikada uspio otkriti?

FW: Ponekad podijelim tu informaciju, da.

(Smijeh)

(Pljesak)