Zašto je ravnopravnost spolova dobra za sve - pa i za muškarce

Da, svi mi znamo da je to ispravno, ali Michael Kimmel govori u korist ravnopravnosti muškaraca i žena na radnom mjestu i kod kuće na iznenađujuć, duhovit i praktičan način. To nije igra na rezultat, već igra u kojoj su svi pobjednici i koja će svakome donijeti više mogućnosti i više sreće.

Ovdje sam kako bih pridobio muškarce
za podršku ravnopravnosti spolova.

(Bodrenje)

Čekaj, što?

Kakve muškarci veze imaju
s ravnopravnosti spolova?

Ono se tiče žena, zar ne?

Ipak se riječ "spol" tiče žena.

Zapravo, ja ovdje govorim
kao bijelac srednje klase.

Nisam uvijek bio bijelac srednje klase.

Za mene je sve to započelo prije
tridesetak godina kad sam bio na studiju

i nekolicina nas studenata
jednog smo se dana okupili

i rekli - gle, dogodila se pomama

za pisanjem i razmišljanjem
o feminističkoj teoriji,

ali još uvijek nema kolegija o njoj.

Učinili smo ono što studenti najčešće rade
u takvoj situaciji.

Rekli smo - dobro, organizirajmo
grupu za učenje.

Pročitat ćemo tekst, raspravljati o njemu,

održati večeru na koju će
svatko donijeti ponešto.

(Smijeh)

Svaki tjedan smo se 11 žena
i ja sastajali.

(Smijeh)

Pročitali bismo nešto o teoriji feminizma
i razgovarali o tome.

Tijekom jednog od razgovora,

svjedočio sam interakciji koja mi je
zauvijek promijenila život.

Bio je to razgovor dviju žena.

Jedna je bila bjelkinja, a druga crnkinja.

Bjelkinja je rekla -

ovo će sad zvučati jako anakronično -

bjelkinja je rekla: "Sve se žene suočavaju
s istim ugnjetavanjima kao žene.

Sve su žene u sličnom položaju
u patrijarhiji

i zato sve žene posjeduju intuitivnu
solidarnost ili sestrinstvo."

Crnkinja je na to rekla:
"Ja ne bih baš rekla.

Mogu li ti postaviti jedno pitanje?"

I crnkinja je rekla bjelkinji:

"Kad se probudiš i pogledaš u ogledalo,

što vidiš?"

Bjelkinja reče: "Vidim ženu."

Crnkinja odgovori: "Vidiš,
u tome je moj problem.

Kad se ja probudim i pogledam u ogledalo,

vidim crnu ženu.

Meni je rasa vidljiva, ali tebi nije.
Ti ju ne vidiš."

Zatim je rekla
nešto zaista iznenađujuće:

"Privilegije tako funkcioniraju -

nevidljive su onima koji ih imaju."

Govorim bijelcima u ovoj sali, luksuz je

ne morati razmišljati o rasi
svake sekunde svog postojanja.

Privilegija je nevidljiva
onima koji je imaju.

Znate, ja sam bio jedini muškarac u grupi,

pa čuvši to, pomislih: "O ne!"

(Smijeh)

Zatim je netko rekao:
"Kakva je to reakcija bila?"

Odgovorih: "Pa kad se ja probudim
i pogledam u ogledalo,

vidim ljudsko biće.

Pomalo sam običan tip osobe.

Znate, bijeli muškarac srednje klase.
Nemam ni rase ni klase ni spola.

Može me se univerzalno generalizirati."

(Smijeh)

Držim da sam u tom trenutku
postao bijelac srednje klase,

shvatio sam da se klasa, rasa
i spol ne tiču drugih ljudi,

nego mene.

Morao sam početi razmišljati o njima

i to je toliko dugo bila
privilegija meni nevidljiva.

Volio bih vam reći da je
ta priča završila prije 30 g.

u toj maloj skupini za raspravu,

ali na to su me nedavno podsjetili
na sveučilištu na kojem predajem.

Imam kolegicu i predajemo
kolegij sociologije spola

tijekom različitih semestara.

Ona dolazi kao gost predavač
kad ja predajem,

a ja dolazim kao gost predavač
kad ona predaje.

Dakle, dolazim na njezinu nastavu
kao gost predavač,

u prostoriji je tristotinjak studenata

i kako ulazim, jedan od studenata
podigne glavu i kaže:

"Napokon! Objektivno mišljenje!"

Cijeli taj semestar kad god bi
moja kolegica otvorila usta,

moji su studenti vidjeli ženu.

Da kažete mojim studentima

da u SAD-u postoji strukturalna
neravnopravnost na temelju spola,

rekli bi vam: "Naravno da to govorite.

Žena ste. Pristrani ste."

Kad ja to kažem, oni pomisle: "Zanimljivo!

Hoće li to biti na testu?
Kako se piše 'strukturalno'?"

(Smijeh)

Nadam se da sad svi vi vidite

kako objektivnost izgleda.

(Smijeh) (Pljesak)

Bestjelesna zapadnjačka racionalnost.

(Smijeh)

Usput budi rečeno, mislim da
zbog toga muškarci nose kravate.

(Smijeh)

Ako planirate utjeloviti bestjelesnu
zapadnjačku racionalnost,

treba vam neki znak,

a ne postoji bolji znak
bestjelesne zapadnjačke racionalnosti

od predmeta koji je s jedne strane omča,
a s druge ukazuje na genitalije.

(Smijeh) (Pljesak)

To je dualizam duha i tijela.

Spol mora biti vidljiv muškarcima,

a to je prvi korak u njihovu uključivanju
u podržavanje ravnopravnosti spolova.

Kad muškarci tek čuju
za ravnopravnost spolova,

kad počnu razmišljati o tome,

puno muškaraca nerijetko pomisli

da je to pravedno, pošteno,

da je to etički imperativ,

ali ne svi muškarci.

Neki pomisle - upali im se lampica

pa kažu: "Pa naravno!
Ravnopravnost spolova"

i odmah vam počnu
krivo tumačiti vaše ugnjetavanje.

Njima je ravnopravnost spolova
slična mučeništvu:

"Dame, hvala vam što ste nam ukazale
na ovaj problem,

mi preuzimamo odavde",

što rezultira sindromom koji nazivam
"preuranjenom samohvalom".

(Smijeh) (Pljesak)

Postoji i druga grupa muškaraca koji se
aktivno odupiru ravnopravnosti spolova

i koji tu ravnopravnost vide kao nešto
štetno za muški rod.

U TV-emisiji bio sam nasuprot
četvorice bijelih muškaraca.

To je početak knjige koju sam napisao,
"Ljuti bijeli muškarci".

Ta četiri ljuta bijela muškarca

vjerovala su da su oni
kao bijeli Amerikanci

bili žrtve obrnute diskriminacije
na radnom mjestu.

Svi su pričali o tome kako su bili
kvalificirani za poslove,

promaknuća,

ali nisu ih dobili,
pa su bili strašno ljuti.

Ovo vam govorim jer želim
da čujete naziv

ove konkretne emisije.

Bio je to citat jednog od muškaraca,

a glasio je:

"Crnkinja mi je ukrala posao."

Svi su ispričali svoje priče -

bili su kvalificirani
za poslove i promaknuća,

nisu ih dobili,
naljutili se.

Onda je došao moj red da nešto kažem,

pa sam rekao: "Momci,
za vas imam samo jedno pitanje,

a tiče se naziva emisije -

'Crnkinja mi je ukrala posao'.

Točnije, tiče se jedne riječi u nazivu.

Zanima me riječ "mi".

Odakle vam to da je posao vaš?

Zašto naziv ne glasi
'Crnkinja je dobila taj posao'?

Ili 'Crnkinja je dobila posao'?"

Ako se ne usprotivimo muškoj ideji
bogomdanih prava,

nikad nećemo shvatiti zašto se toliki
muškarci odupiru ravnopravnosti spolova.

(Pljesak)

Mislimo da je igra ravnopravna,

pa kad je propis okreće
u bilo kojem smjeru,

pomislimo: "Jao, sve je naopako -

obrnuta diskriminacija protiv nas."

(Smijeh)

Bit ću jasan:

bijelci u Europi i SAD-u

uživatelji su najvećeg
afirmativnog akcijskog programa

u povijesti svijeta

koji se zove "povijest svijeta".

(Smijeh) (Pljesak)

Sad smo utvrdili neke osnovne prepreke
u uključivanju muškaraca,

ali zašto bismo trebali podržati
ravnopravnost spolova?

Naravno, pošteno je, ispravno i pravedno,

ali to nije sve!

Ravnopravnost spolova i muškarcima je
u interesu.

Ako slušate što muškarci govore
da žele u životu, shvatit ćete

da je ravnopravnost spolova način
da dođemo do života koje želimo živjeti.

Ravnopravnost spolova dobra je za države.

Prema većini studija, ispada da su

one države s najvišom stopom
ravnopravnosti spolova

ujedno i najsretnije države,

a to nije samo zato što su
sve one u Europi.

(Smijeh)

Čak i u Europi one zemlje koje
imaju višu razinu ravnopravnosti spolova

imaju i najvišu razinu sreće.

Dobra je i za tvrtke.

Istraživanje Catalysta i suradnika
uvjerljivo je dokazalo

da što tvrtke imaju višu stopu
ravnopravnosti spolova,

to bolje za radnike

radna snaga je sretnija.

Zaposlenici rjeđe daju otkaze,
manje su sklone slabljenju,

lakše zapošljavaju nove ljude,

imaju više stope zadržavanja,
zadovoljstva poslom,

produktivnosti.

U tvrtkama me često pitaju:

"Ta ravnopravnost spolova će zaista
biti skupa, zar ne?"

Odgovorim: "Ma ne, zapravo
trebate početi računati

koliko vas neravnopravnost spolova
već sad košta.

Užasno je skupa."

Dakle, dobra je za posao.

I još nešto - dobra je i za muškarce.

Dobra je za živote kakve želimo živjeti

jer su se prvenstveno mladi muškarci
znatno promijenili

i žele živjeti živote ispunjene

sjajnim vezama sa svojom djecom.

Očekuju da njihovi bračni partneri,
odnosno žene

rade van
obiteljskog doma

i da budu jednako posvećene
svojim karijerama kao i oni sami.

Da vam ilustriram ovu promjenu.

Neki od vas možda se sjećaju ovoga.

Kad sam bio puno mlađi, postojala je
zagonetka koja nam je postavljana.

Neki od vas možda će se naježiti
kad je čuju.

Glasila je ovako nekako.

Otac i sin voze se autocestom

i dožive strašnu nesreću.

Otac odmah umire,

a sina odvoze na hitnu.

Dok ga uvoze u sobu za hitan prijem,

doktor pogleda dječaka i kaže:

"Ne mogu ga liječiti, to mi je sin."

Kako je to moguće?

Ovo nas je užasno zbunjivalo.

Nismo imali pojma koji je odgovor.

(Smijeh)

Odlučio sam izvesti mali eksperiment
sa svojim 16-ogodišnjim sinom.

Nedavno su mu prijatelji
kod nas dolazili

gledati utakmicu.

Odlučio sam im postaviti ovu zagonetku,

samo da vidim koliko se toga promijenilo.

Šesnaestogodišnji dječaci

odmah su rekli: "To mu je mama, zar ne?"

Bez problema. Samo tako.

Osim mog sina koji je rekao:
"Pa možda ima dva oca."

(Smijeh) (Pljesak)

To je pokazatelj
koliko se toga promijenilo.

Mlađi muškarci današnjice očekuju mogućnost
održavanja ravnoteže između braka i obitelji.

Žele biti par s dualnim karijerama.

Žele biti u mogućnosti balansirati
posao i obitelj sa svojim partnerima.

Žele biti očevi uključeni
u odgoj djece.

Ispada da što

vaša veza više potiče jednakost,

to su sretnija oba partnera.

Podaci psihologa i sociologa
ovdje su prilično uvjerljivi.

Mislim da imamo uvjerljive brojke,
podatke, koji će muškarcima dokazati

da ravnopravnost spolova nije igra
na rezultat, već je to pobjeda za sve.

Ovo podaci dokazuju.

Kad se muškarci uključe u proces

balansiranja između posla i obitelji,

često imamo dvije fraze kojima
opisujemo što činimo.

Doprinosimo i pomažemo.

(Smijeh)

Predložit ću nešto malo radikalnije,

jednu riječ: dijeljenje.

(Smijeh)

Ovo nam pokazuju podaci:

kad dijele kućne poslove
i brigu o djeci,

djeca su im bolja u školi.

Djeca im manje izostaju iz škole,

imaju veće stope uspjeha.

Rjeđe im se dijagnosticira ADHD.

Rjeđe posjećuju dječjeg psihologa.

Rjeđe koriste lijekove.

Dakle, kad muškarci dijele
kućne poslove i brigu o djeci,

djeca su im sretnija i zdravija,

a to muškarci i žele.

Kad muškarci dijele kućne poslove
i brigu o djeci,

žene su im sretnije. Normalno!

Ali ne samo to - i zdravije su.

Žene im rjeđe idu psihologu,

rjeđe im je dijagnosticirana depresija,

rjeđe koriste lijekove,
češće idu u teretanu

i tvrde da im je razina bračne sreće viša.

Kad dijele te obveze,

žene su im sretnije i zdravije,

a muškarci definitivno i to žele.

Kad dijele kućanske poslove
i brigu o djeci,

i muškarci su zdraviji.

Manje puše, manje piju,
rjeđe koriste rekreacijske droge.

Rjeđe završe na hitnom prijemu,

ali češće idu doktoru
na rutinske preglede.

Rjeđe idu psihologu,

rjeđe im je dijagnosticirana despresija,

rjeđe koriste lijekove.

Kad dijele te obveze,

i muškarci su sretniji i zdraviji.

A tko to ne bi želio?

Konačno,

kad muškarci dijele sve te obveze,

više vode ljubav.

(Smijeh)

Koja od ova četiri fascinantna otkrića

mislite da će Men's Health
staviti na naslovnicu?

(Smijeh)

"Kućanski je poslovi uzbuđuju.

(Ali ne kad ih ona obavlja)"

(Smijeh)

Spomenut ću,

tek toliko da podsjetim muškarce
u publici,

da su se ovi podaci skupljali
tijekom dugog vremenskog perioda,

pa ne želim da slušatelji kažu:

"Hmm, dobro, mislim da ću
večeras oprati suđe."

Ovi su podaci skupljani tijekom
dugog vremenskog perioda,

ali mislim da pokazuju nešto važno.

Kad je časopis Men's Health
ovo stavio na naslovnicu,

nazvali su je, svidjet će vam se:
obvezna predigra.

Otkrili smo nešto zaista važno -

ravnopravnost spolova

u interesu je država,

tvrtki, muškaraca,

njihove djece i partnera,

ravnopravnost spolova
nije igra na rezultat.

Nema pobjednika
i gubitnika.

Svi su pobjednici.

A znamo i

da ne možemo u potpunosti
osnažiti žene i djevojke

ako u to ne uključimo
i dječake i muškarce.

Znamo to.

Ja mislim

da muškarci trebaju sve ono što žene tvrde

da im treba da žive život kakav
navodno žele živjeti

kako bismo živjeli živote kakve
navodno želimo živjeti.

Godine 1915. na večer jedne
od najvećih sufražetskih demonstracija

na Petoj aveniji u New Yorku

njujorški pisac napisao je
članak za časopis

čiji je naslov glasio:

"Feminizam za muškarce".

Ovo je bila prva rečenica članka:

"Feminizam će muškarcima omogućiti
da po prvi put budu slobodni."

Hvala vam.

(Pljesak)