Pomozite otkriti drevne ruševine — prije nego postane prekasno

Sarah Parcak koristi satelite koji su u orbiti stotinama milja iznad Zemlje kako bi otkrila drevna blaga zakopana pod našim nogama. Postoji puno toga za otkriti, samo u Egipatskoj Delti, Parcak procjenjuje da smo iskopali samo tisućinu postotka od onoga što je tamo negdje. Sada, sa TED nagradom za 2016., i zaraznim entuzijazmom za arheologiju, razvila je online platformu imena GlobalXplorer, koja omogućuje bilo kome s internet vezom da oktriva nepoznate lokacije i zaštiti ostatke našeg zajedničkog ljudskog nasljeđa.

Kao arheolog,

najčešće me pitaju
koje je moje najdraže otkriće.

Odgovor je lak:

to je moj suprug, Greg.

(Smijeh)

Upoznali smo se u Egiptu
na prvom iskapanju.

To je bila moja prva lekcija u pronalasku
neočekivanih, prekrasnih stvari.

To je otpočelo nevjerojatno
arheološko partnerstvo.

Godinama kasnije, zaprosila sam ga
ispred našeg najdražeg para skulptura

princa i princeze Rahotepa i Nofret,

u muzeju u Kairu,

starim 4600 godina.

Pomislila sam: ako ću upitati Grega
da provede ostatak života samnom,

onda ga moram pitati pred ljudima

koji su se zavjetovali da će skupa
provesti vječnost.

Ovi simboli opstaju
jer kada ih gledamo,

gledamo ogledala.

Oni su snažni podsjetnici

da se naša zajednička ljudskost
nije promijenila.

Čar arheološkog otkrivanja
je močna kao i ljubav,

jer drevna povijest je
najzavodljivija ljubavnica.

Mnogi arheolozi posvetili
su svoje živote

otkrivanju tajni prošlosti

pod vrućim suncima

i arktičkim vjetrovima

i gustim prašumama.

Mnogi traže.

Neki otkriju.

Svi štuju u hramu mogućnosti

da će jedno otkriće promijeniti povijest.

Mog prvog dana u Egiptu,
radila sam na nalazištu

u sjeveroistočnoj Egipatskoj Delti,
imena Mendes, staroj 4200 godina,

na groblju.

Ovo je slika mene --

u svojoj radosti.

Na iskopinama, okružena
smaragdno zelenim poljima riže,

otkrila sam netaknutu posudu.

Preokrečući je,

otkrila sam ljudski otisak prsta ostavljen
od strane osobe koja ju je izradila.

Na trenutak, vrijeme je stalo.

Nisam znala gdje sam.

Bilo je to zato jer sam
u tom trenutku shvatila

da kada kopamo,

tražimo ljude,

ne stvari.

Nikad nismo toliko prisutni,
kao kad smo u sred velike prošlosti.

Ne mogu vam reći koliko puta sam stajala
ispred piramida u Gizi,

i ostavljaju me bez teksta.

Osjećam se kao najsretnija osoba
na svijetu.

One su spomenik ljudskoj briljantnosti
i svemu što je moguće.

Mnogi ne mogu shvatiti
njihovu briljantnost kao ljudsku --

misle da su ih napravili izvanzemaljci.

Ali to je smiješno.

Sve što trebate je približiti se

i vidjeti skrivenu ljudsku ruku

u oznakama dlijeta ostalima
od alata koji su ih izgradili.

Velike piramide u Gizi
građene su kamen po kamen

sa 2,3 milijuna blokova,

sa nevjerojatnom birokratskom
učinkovitošću.

Nije piramida izdržala
test vremena;

ljudska inovativnost jest.

To je naša zajednička ljudska
briljantnost.

Povijest je možda ciklična,

ali mi smo jedinke.

Volim to što radim,

jer učim da se nismo promijenili.

Mogu čitati šale o punicama
iz Mezopotamije,

stare 3500 godina.

(Smijeh)

Mogu slušati kako se susjedi
proklinju

prije 4600 godina u Egiptu.

I moj najdraži primjer,
od prije 3300 godina u Luxoru:

natpis koji opisuje školarce
koji pobjegnu iz škole i odu piti.

(Smijeh)

Djeca u današnje vrijeme.

(Smijeh)

Mogu vidjeti fascinantnu
arhitekturu,

vidjeti dojmljive skulpture --

mislim, ovo je selfie u kamenu --

i vidim da smo uvijek nosili
ozbiljan nakit.

I također, pisali smo po zidovima

i bili opsjednuti mačkama --

(Smijeh)

tisućama godina.

(Smijeh)

(Pljesak)

Arheolozi su čuvari
kulturološkog sjećanja

i glasnogovornici

milijardama ljudi i tisućama kultura

koje su postojale prije nas.

Dobra znanost, znatiželja
i povjerenje

su trojstvo koje koristimo
da bismo uskrsli mrtve.

U posljednjoj godini,

arheolozi su imali nevjerojatna otkrića,
uključujući:

nove ljudske pretke iz Južne Afrike;

alate stare 3,3 milijuna godina --

ovo su najstariji alati ikad
otkriveni --

u Keniji.

I ovo, iz serije medicinskih
implemenata nađenih

na brodu Crnobradog iz 1718.

Ovo što gledate je medicinski alat
korišten za tretiranje sifilisa.

Auč!

(Smijeh)

Za svaki od ovih predmeta,

postoje još tisuće
nevjerojatno važnih otkrića

koje su napravili moji kolege,

a koja nisu dospjela na naslovnice.

Ipak, vjerujem da je najvažnija
stvar koju činimo kao arheolozi

je prihvatiti da su ljudi u prošlosti
postojali

i živjeli živote vrijedne učenja.

Možete li zamisliti kakav bi
danas bio svijet

ako bismo na ovaj način prihvaćali sva
ljudska bića?

Na iskapanju, imamo izazov:

često ovako izgleda.

Ne možete ništa vidjeti.

Gdje ćemo početi kopati?

Ovo je s nalazišta južno od Kaira.

Pogledajmo to mjesto iz svemira.

Ponovno, ne možete vidjeti puno.

Ono što vidite je satelitska slika
WorldView-3,

koja ima rezoluciju .3 metra.

To je otprilike 10 inča.

To znači da možete zumirati
sa 400 milja iz svemira

i vidjeti vaše tablete.

Kako znam za ovo?

Ja sam svemirski arheolog.

Dajte da ponovim.

Ja sam svemirski arheolog.

Ovo znači --

(Pljesak)

Hvala vam.

To znači da koristim satelitske slike
i obrađujem ih koristeći algoritme,

i gledam suptilne razlike
u spektru svjetlosti

koje upućuju na stvari zakopane
pod zemljom

koje mogu iskapati i pregledavati.

Usput --

NASA ima program svemirske arheologije,

tako da je to pravi posao.

(Smijeh)

Dakle, pogledajmo ponovno.

Vratili smo se nalazištu
u Kairu.

Ne vidimo ništa.

Pratite crveni pravokutnik.

Kada obradimo fotografiju
koristeći algoritme --

razmišljate o tome kao o CAT skenu
iz svemira --

ovo je ono što vidite.

Ovaj oblik je drevna grobnica,

prije nepoznata i neiskopana,

i vi ste prvi ljudi koji ju vidite
u tisuću godina.

(Pljesak)

Vjerujem da smo jedva zagrebli
površinu

u pogledu onoga što je ostalo za otkriti.

Samo u Egipatskoj delti,

iskopali smo manje od
tisućitog dijela jednog postotka

ukupnog volumena Egipatskih nalazišta.

Kada to dodate
tisućama drugih nalazišta

koje smo moj tim i ja otkrili,

ono što smo mislili da znamo
blijedi u usporedbi

s onim što je ostalo za otkriti.

Kada pogledate ovaj nevjerojatan rad

mojih kolega diljem svijeta

i ono što pronalaze.

Vjerujem da postoje milijuni
neotkrivenih arheoloških nalazišta

koje treba pronaći.

Otkrivanje njih neće učiniti ništa
manje od

otključavanja punog potencijala
našeg postojanja.

Ali mi imamo izazov.

Prošle godine,

vidjeli smo strašne naslove

o nevjerojatnom uništavanju
arheoloških nalazišta,

i masovnog pljačkanja od strane ISILa
i sličnih.

ISIL je uništio hramove u Palmiri.

Tko diže hram u zrak?

Uništili su Joninu grobnicu.

I vidjeli smo takvo pljačkanje,

da su ostali krateri kao na mjesecu.

Znajući ISILovu želju da uništi
moderni ljudski život,

prirodno je da žele uništiti
kulturološki identitet također.

Nebrojene vojske učinile su isto
kroz povijest.

Znamo da profitiraju pljačkajući
nalazišta,

ali ne znamo koliko.

To znači da bilo koji predmet
koji danas kupite na tržištu

sa Bliskog istoka

može financirati terorizam.

Kada opljačkaju lokaciju,

to je kao da puzla kojoj je
nedostajalo 90% dijelova

ostatak uništi do neprepoznatljivosti.

Ovo je drevna krađa identiteta na veliko.

Znamo da postoje dvije vrste pljačke:

pljačka kriminalaca poput ISILa,

i onda više lokalno pljačkanje
od strane onih kojima treba novac.

Svi bismo učinili isto da
nahranimo obitelji;

ne krivim lokalne pljačkaše.

Krivim posrednike,
neetične preprodavače

i međunarodno tržište umjetnina

koje iskorištava često nejasne
ili nepostojeće zakone.

Znamo da se pljačkanje događa
na globalnoj razini i raste,

ali sada nemamo alate za borbu.

Ovo se počinje mijenjati.

Moj tim i ja smo upravo završili
studiju koja proučava pljačku u Egiptu.

Pogledali smo dostupne podatke

i mapirali svo pljačkanje u Egiptu

od 2002. do 2013.

Našli smo tragove pljačke i uništavanja
na 267 nalazišta,

i mapirali otprilike 200.000 područja
pljačke.

To je zapanjujuće.

I prikupljajući podatke --

možete vidjeti područja pljačke
označena ovdje.

Na jednom nalazištu, pljačkanje se
pogoršalo od 2009., 2011., 2012. --

stotine i stotine područja.

Prikupljajući podatke,

otkrili smo da, unatoč
mišljenju,

pljačkanje se nije pogoršalo
nakon Arapskog proljeća 2011.,

već 2009., nakon recesije.

Tako smo podatcima pokazali

da je pljačkanje ekonomski problem.

Ako ništa ne učinimo da zaustavimo
problem,

sva nalazišta u Egiptu bit će pljačkana
do 2040.

Tako da smo sada na prijelomnoj točci.

Mi smo generacija sa svim alatima
i tehnologijama

da zaustavimo pljačkanje,

ali ne radimo dovoljno brzo.

Nekad vas arheološko nalazište
može iznenaditi sa svojom otpornošću.

Upravo sam se vratila s terena,

gdje sam vodila zajedničku misiju
sa Egipatskim ministarstvom Antikviteta

na nalazištu imena Lisht.

Nalazište datira u Srednje kraljevstvo
Egipta između 2000. i 1750.g prije Krista.

Srednje kraljevstvo je bilo doba
renesanse za Egipat.

Nakon razdoblja intenzivnih unutarnjih
borbi i okolišnih izazova,

Egipat se oporavio

sa procvatom umjetnosti,
arhitekture i književnosti.

To je najdraže doba za proučavanje
u Egiptu,

jer nas uči puno o tome
kako preživjeti i uspjeti

nakon velikih katastrofa.

Na ovom nalazištu smo naišli
na puno lokacija pljačke.

Lisht je kraljevsko nalazište,

ovdje su pokopane tisuće ljudi

koje su živjele i radile
na sudu Faraona.

Možete vidjeti ovo prije i poslije,
vidite desetke lokacija pljačke.

Sjeverni Lisht.

Ovo je u Južnom Lishtu, prije i poslije.

Kada smo prvi put posjetili nalazište,

vidjeli smo grobnice mnogih
visoko rangiranih dužnosnika

koje su opljačkane.

Dozvolite da vam dočaram
što je sve uzeto.

Zamislite prostor od dva puta dva metra
pun lijesova, nakita

i nevjerojatnih kipova.

Pomnožite to sa više od tisuću.

To je uzeto.

Tako da kada smo počeli raditi,

moj egipatski suradnik, Mohamed Youssef,
prišao mi je i rekao,

"Moramo raditi na ovoj grobnici,

napadaju je pljačkaši.

Ako ništa ne napravimo, vratit će se."

Naravno da sam se složila,
ali nisam mislila da ćemo išta naći.

Mislila sam da su pljačkaši
sve ukrali.

Ono što smo pronašli su ovi
nevjerojatni reljefi.

Pogledajte ovu sliku --
zapanjujuća je.

Počeli smo nalaziti gravirane natpise.

Čak i naslove vlasnika grobnice --

imao je naslove kao "Nadziratelj Vojske."

"Nadziratelj Riznice."

Počela sam se nadati.

Možda, samo možda, nađemo njegovo ime.

Za drevne Egipćane,
imati ime za vječnost

je bio cilj.

I onda, jednog dana,

ovo se pojavilo.

Ovo je ime vlasnika grobnice: Intef.

Vidite to napisano ovdje,
u hijeroglifima.

Radeći sa mojim Egipatskim timom,

otkrili smo nečije ime od prije
3900 godina.

(Pljesak)

Radeći skupa s mojim egipatskim
kolegama,

slavili smo ovaj trenutak
zajedničkog otkrića.

Ono što smo skupa radili
je bilo ispravno i istinito.

Našli smo ova nevjerojatna
lažna vrata, gotovo nedirnuta.

Na njima smo čitali o Intefu
i njegovim natpisima.

Ovdje ga možete vidjeti kako sjedi.

Ono što sam shvatila je da su sve
pretpostavke o opljačkanim nalazištima

netočne.

Svakog dana na nalazištu
radila sam sa 70 Egipćana,

kao kolegama i prijateljima.

U jeku toliko mržnje
i neznanja

protiv ljudi na Bliskom istoku,

svaki tren na nalazištu bio je
kao prosvjed za mir.

Kada radite sa onima
koji ne izgledaju poput vas,

ili misle kao vi, ili govore kao vi,

vaša dijeljena misija
arheološkog otkrića

briše sve površne razlike.

Ono što sam naučila ove sezone

je da arheologija
nije u onome što nađeš.

Već u onome što možete dokazati
da je moguće.

Nekad, kad putujete, nađete
dugo izgubljenu obitelj --

ne nekog s kim dijelite gene,

već zajednički unos u knjigu
života.

Ovo je Omer Farrouk, moj brat.

Omer je Gufti iz sela
južno od Luksora, imena Guft.

Guftiji su dio slavljene tradicije
u Egiptologiji.

Pomažu s kopanjem
i organizacijom radnika.

Omer je moj operacijski
i financijski časnik.

Jednostavno ne bih mogla raditi
bez njega.

Jednog dana prije puno godina,
kada sam bila mladi diplomac,

a Omer je bio mladi Gufti,
koji nije pričao puno engleskog,

naučili smo, slučajno,

da smo rođeni iste godine,

istog mjeseca

i isti dan, sa šest sati razlike.

Blizanci.

(Smijeh)

Odvojeni oceanom,
ali zauvijek povezani

jer je drevni Egipat naša majka.

Znala sam onda da ćemo uvijek
raditi skupa --

ne u mozgu,

već u dijelu duše koji zna
da se ne može sve objasniti.

(Arapski) Omer, moj brate,

uvijek ću te voljeti.

(Engleski) Omer, moj brate,
uvijek ću te voljeti.

Prije mojeg prvog iskopavanja
u Egiptu,

moj mentor, poznati egiptolog,
profesor William Kelly Simpson,

pozvao me u svoj ured.

Dao mi je ček na 2000 dolara,

i rekao, "Ovo je za pokrivanje
tvojih troškova.

Imaj veliku avanturu ovog ljeta.

Jednoga dana učinit ćeš ovo
za nekog drugoga."

Tako da je moja želja za TED nagradu
djelomični povrat, uz kamate --

(Smijeh)

za velikodušnost i ljubaznost
velikog ljudskog bića.

Moja želja je

da otkrijemo milijune neznanih
arheoloških nalazišta

diljem svijeta.

Stvarajući vojsku globalnih
istraživača 21. stoljeća,

naći ćemo i zaštiti
skriveno naslijeđe svijeta

koje sadrži tragove
za kolektivnu otpornost ljudi

i kreativnost.

(Pljesak)

Hvala vam.

(Pljesak)

Pa kako ćemo to učiniti?

Izgradit ćemo sa nagradom

online građansku znanstvenu
platformu

da dozvolimo bilo kome u svijetu
da se uključi u pronalaženje

arheoloških nalazišta.

Ima nas samo nekoliko stotina
svemirskih arheologa.

Moj san je uključiti svijet

u pomaganje u pronalasku
nalazišta i zaštiti.

Prijavit ćete se, stvoriti
korisničko ime --

primjetite da je ovo ime već zauzeto.

(Smijeh)

Proći ćete obuku i početi raditi.

Želim naglasiti na početku

da nećemo dijeliti GPS podatke
ili mapiranje nalazišta.

Želimo ih tretirati kao
dokumentaciju ljudskih pacijenata,

i ne otkrivati njihove lokacije.

Onda ćete dobiti kartu iz špila --
20 x 20 metara ili 30 x 30,

i onda ćete tražiti karakteristike.

Moj tim i ja pripremit ćemo

velike količine podataka
koristeći algoritme

kako biste tražili stvari,

tako da ćete se baviti znanošću.

Onda ćete početi gledati.

Što vidite? Vidite li hram?

Vidite li grobnicu? Vidite li piramidu?

Vidite li oštećenja nalazišta
ili pljačku?

Onda ćete početi označavati
što je ondje.

A sa strane će biti bogati primjeri

onoga što vidite, kako bi vas vodili.

Svi podaci koje prikupite
biti će podijeljeni s vlastima,

i pomoći će u kreiranju
globalnog sustava uzbunjivanja

kako bi zaštitili nalazišta.

Ali nećemo stati tamo.

Svi arheolozi s kojima podijelimo
vaše pronalaske

povest će vas na nalazišta,

koristeći Periscope, Google Plus
i društvene mreže.

Prije stotinu godina,
arheologija je bila za bogate.

Pedeset godina prije,

za muškarce.

Sada je primarno za akademike.

Cilj nam je demokratizirati
proces arheološkog otkrića,

i dozvoliti bilo kome da sudjeluje.

Prije devedeset četiri godine,

Howard Carter otkrio je grobnicu
Kralja Tuta.

Tko je sljedeći Howard Carter?

Možda ste to vi.

Stvarajući ovu platformu,

pronaći ćemo milijune mjesta
nastanjenih milijardama ljudi

koji su došli prije nas.

Ako želimo odgovoriti
velika pitanja o tome tko smo,

i odakle dolazimo,

odgovor na ta pitanja
ne leži u piramidama ili palačama,

već u gradovima i selima
onih koji su došli prije nas.

Ako želimo učiti o prošlosti,

vrijeme je da obrnemo piramide.

Shvaćanje da prošlost vrijedi
spasiti

znači tako puno.

Znači da i nas vrijedi spasiti.

I najveća priča ikad ispričana

je priča o našem zajedničkom
ljudskom putovanju.

Ali jedini način da ju napišemo

je da to učinimo skupa.

Pođite samnom.

Hvala vam.

(Pljesak)