Everything We Think We Know About Addiction Is Wrong

Što uzrokuje, recimo, ovisnost o heroinu?

To je vrlo glupo pitanje, zar ne?

Očito je; svi znamo;

heroin uzrokuje ovisnost o heroinu

Evo kako to funkcionira:

ako uzimaš heroin 20 dana, do 21 dana

tvoje tijelo fizički žudi za drogom

zato što postoje kemijske tvari koje uzrokuju ovisnost u drogi

To definira ovisnost

Ali postoji kvaka.

Gotovo sve što znamo o ovisnosti je krivo.

Ako, na primjer, slomiš kuk, odvest će te u bolnicu

i dati ti puno diamorfina tjednima ili čak mjesecima.

Diamorfin je heroin.

Zapravo je jači od bilo kojeg heroina kojeg ovisnik može kupiti

zato što nije kontaminiran svim tvarima kojim ga dileri razrjeđuju

Postoje ljudi blizu tebe koji upravo sada primaju

puno kvalitetnog heroina u bonicama.

Znači da bi barem neki od njih trebali postati ovisnici?

Ali ovo je dugo i pomno proučavano i to se ne događa.

Tvoja baka nije bila pretvorena u ovisnika zbog operacije kuka.

A zašto je to tako?

Naša trenutna teorija o ovisnosti bazira se na nekoliko eksperimenata

koji su izvedeni u 20. stoljeću.

Eksperiment je jednostavan.

uzmeš štakora i staviš ga u kavez sa dvije bočice vode.

U jednoj je obična voda, a druga u sebi sadrži heroin ii kokain.

Gotovo svaki put kada se izvodi ovaj eksperiment,

štakor će postati opsjednut sa drogiranom vodom

i vraćati se do te bočice sve dok se ne ubije.

Ali 1970. godine, Bruce Alexander, profesor psihologije

primjetio je nešto čudno u tom eksperimentu

štakor je stavljen u kavez sam

Nema što drugo za raditi osim drogirati se.

Zanimalo ga je što bi se dogodilo kada bi malo izmjenio eksperiment.

Izgradio je Park Štakora, koji je praktički raj za štakore;

ogroman kavez, gdje štakori imaju obojene lopte, tunele kojima trčkaraju,

mnogo pijatelja za igru, i mnogo seksa -

sve što bi štakor poželio u svom gradu.

I oni bi imali drogiranu vodu i običnu vodu

Ali ovo je fascinantna stvar:

U Parku Štakora, štakori su rijetko koristili drogiranu vodu;

niti jedan je nije pio namjerno; niti jedan se nije predozirao.

Ali možda je to samo kod štakora, zar ne?

Srećom, proveden je i sličan eksperiment na ljudima -

u Vijetnamskom ratu.

20% svih američkih vojnika je u Vijetnamu koristilo mnogo heroina.

Kod kuće ljudi su paničarili,

zato što su mislili da će na ulicama biti na stotine tisuća ovisnika

kad rat završi.

Ali studije kojima su pratili vojnike kada su se vratili kući pokazale su nešto nevjerojatno

Vojnici nisu išli na odvikavanje i nisu imali apstinencijsku krizu

a 95% njih je jednostavno prestalo uzimati heroin kada su se vratili kući.

Ako vjeruješ u staru teoriju o ovisnosti, to nema smisla

Ali ako vjeruješ teoriji profesora Alexandra, to ima savršenog smisla

ako te stave u zasrašujuću džunglu u nepoznatoj državi

gdje ne želiš biti, i prisiljen si ubiti ili umrijeti u bilo kojem trenutku

korištenje heroina je dobar način da prođe vrijeme

ali ako se vratiš natrag kući, obitelji i prijateljima

to je jednako tome da te izvade iz onog prvog kaveza

i stave te u ljudski Štakorski park

nije problem u kemikalijama nego u kavezu.

Potrebno je drugačije razmišljati o ovisnosti.

Ljudska bića imaju potrebu za povezivanjem

Kad smo sretni i zdravi, povezujemo se sa ljudima oko nas.

Ali kad se ne možemo povezati,

jer smo traumatizirani, izolirani, ili umorni od života

povezat ćemo se s nečim što će nam donijeti osjećaj olakšanja.

Možemo beskrajno 'visiti' na mobitelu;

možemo gledati pornografiju, igrati igrice, kockati ili koristiti kokain.

Povezat ćemo se s nečim zato jer je to u našoj prirodi.

Nezdrave povezanosti prekidamo stvaranjem zdravih odnosa

sa ljudima pored kojih želimo biti.

Ovisnost je jedan od simptoma krize povezanosti

koja se događa svuda oko nas.

Svi je osjećamo.

Od 1950.ih, smanjuje se broj prijatelja

koje ima prosječan amerikanac.

U isto vrijeme, površina njihovih domova

postojano raste

i odabire se prostor umjesto prijatelja i odnos sa stvarima umjesto s ljudima.

Gotovo cijelo stoljeće vodi se rat protiv droga

koji samo pogoršava situaciju.

Umjesto pomaganja ljudima da ozdrave i stvore novi život

izbacujemo ih iz društva,

otežavamo im pronalazak posla i stabilnost

oduzimamo potpore ako ih uhvatimo s drogom,

bacamo ih u zatvorske ćelije koje su doslovce kavezi,

stavljamo ljude koji se ne osjećaju dobro

u situaciju u kojoj se osjećaju još gore i mrzimo ih jer se ne oporavljaju.

Predugo smo govorili samo o oporavku pojedinca od ovisnosti.

Ali sada trebamo govoriti o društvenom oporavku.

Jer nešto je pošlo po zlu među nama kao grupom ljudi.

Moramo izgraditi društvo koje će više sličiti Štakorskom parku

a manje izoliranim kavezima.

Moramo promijeniti neprirodan način na koji živimo

i ponovno otkriti jedni druge.

Suprotnost ovisnosti nije biti trijezan, povezanost je suprotna ovisnosti.

Ovaj video je nastao suradnjom s Johannom Harijem

autorom knjige

"Chasing the Scream: The First and Last Days of the War on Drugs".

Zajedno smo radili kako bi proširili informacije.

I toplo vam preporučamo knjigu.

Naši videi napravljeni su zahvaljujući podršci Patreon.com

Podržite nas kako bi radili nove videe.

A ovaj interaktivni video napravili smo uz podršku prijatelja.

Pogledajte link u opisu.