Imam Faisal Abdul Rauf: Odbacite svoj ego, pronađite suosjećanje

Iamam Faisal Abdul Rauf spaja učenja Kur'ana, Rumijeve priče, primjere iz života Muhameda i Isusa kako bi pokazao da postoji samo jedna prepreka između nas i suosjećanja - mi sami.

Pričati ću Vam o suosjećanju sa stanovišta Islama,

možda moju vjeru ne doživljavate

kao vjeru utemeljenu na suosjećanju.

Prava istina je drugačija.

Naša sveta knjiga, Kur'an, sadrži 114 poglavlja

i svako poglavlje počinje s onim što mi nazivamo basmala (bismilah)

priča u ime Boga, suosjećajnog i milostivog,

ili kako je to opisao Sir Richard Burton

ne onaj Richard Burton koji je oženio Elizabeth Taylor,

nego Sir Richard Burton koji je živio stoljeće ranije

i koji je bio svjetski putnik

i prevoditelj mnogih književnih djela,

on to prevodi kao "u ime Boga, suosjećajnog, onog koji je suosjećajan"

I u propovjedi Kur'ana, koje je za muslimane obraćanje Boga ljudima,

Bog govori svom proroku Muhamedu

za kojeg vjerujemo da je zadnji u nizu proroka

počevši od Adama, uključujući Nou, Mojsija, Abrahama,

Isusa Krista i Muhameda na kraju

"Nisam te poslao, o Muhamede

osim da budeš raham, osim da budeš izvor suosjećajnosti ljudskom rodu."

I za nas kao ljudska bića, poglavito za nas muslimane,

čiji je zadatak i svrha slijediti put Proroka,

i postati što sličniji Proroku

Prorok je u jednoj svojoj propovjedi rekao:

-"Krasite se s vrlinama Boga."

A sam Bog rekao da je njegova najvažnija vrlina suosjećajnost.

U stvari Kur'an kaže, "Bog se uzdigao u suosjećajnosti"

ili "vladao je suosjećajno".

Stoga naš zadatak, naš cilj mora biti da postanemo izvori suosjećajnosti

da potičemo suosjećajnost, da djelujemo suosjećajno,

da postanemo zagovaratelji i činitelji suosjećajnosti.

To je sve lijepo i dobro,

ali kuda smo to skrenuli?

Što je izvor nedostatka suosjećanja na svijetu?

Da bih odgovorio, krenut ću putem duhovnosti.

U svakoj religijskoj tradiciji postoji ono što se naziva vanjski i unutarnji put.

Egzoterični i ezoterični put.

Ezoterični put Islama, poznatiji je pod nazivom Sufizam ili tasawf na arapskom.

I ti stručnjaci ili učitelji

ti duhovni učitelji Sufističke tradicije

pozivaju se na učenja i primjere našeg Proroka,

koji nas uči gdje leže uzroci naših problema

U jednoj od bitaka koju je vodio Prorok

rekao je svojim sljedbenicima "Vraćamo se iz manje bitke

i ulazimo u veću bitku, u veliku bojnu".

A sljedbenici su odgovorili, "Božji Glasniče, mi smo umorni od ratovanja.

Kako da sada još idemo u veću birtku?"

On je odgovorio, "To je bitka u Vama, bitka s Egom."

Uzroci ljudskih problema leže u sebičnosti, JA!

Čuveni Sufi učitelj Rumi, koji je dobro poznat mnogima u ovoj dvorani,

ispričao je priču o čovjeku koji ide posjetiti prijatelja.

Pokuca na vrata

i čuje glas: "Tko je?"

"Ja sam" ili možda bolje rečeno, "To sam JA"

kako bi to rekli na engleskom.

Glas reče: "Odlazi!"

Nakon mnogo godina vježbe, suzprezanja, potrage i unutarnje borbe,

čovjek se vratio.

I puno poniznije, ponovo je pokucao na vrata.

Opet je čuo glas: "Tko je?"

Odgovorio je: "Pa to si Ti, o srcelomitelju."

Vrata se otvoriše i glas kaže:

"Uđi, jer u ovoj kući nema mjesta za dva JA

(engl. ajz - igra riječi - ajz znači i oči), za dva Ega."

Rumijeve priče su metafore za duhovni put.

U prisustvu Boga, nema mjesta za više nego jedno JA,

a to je božansko JA.

U učenjima koja se zovu Hadit kudsi u našoj tradiciji,

Bog kaže, "Moj sluga" ili "Moje stvorenje, moje ljudsko stvorenje,

ne može me ničim više razgaliti

nego čineći ono što zatražih."

I vi koji ste poslodavci točno znate na što mislim.

Vi želite za Vaši zaposlenici naprave što ste tražili od njih.

I ako su to napravili, mogu napraviti i nešto dodatno,

ali ne smiju zanemariti ono što ste vi tražili da naprave.

I Bog reče, "Sluga božji to mi je bliži

što više čini ono, što tražih od njega".

Mi bi to nazvali "dopunske zasluge" .

"sve dok ga (ju) ljubim."

"I kad volim svog slugu" reče Bog,

"Postajem oči kojima gleda,

postajem uši kojima sluša,

postajem ruka kojom hvata

i noga kojom hoda

i srce kojim razumije."

To nas povezuje s božanskim

i to je poruka i svrha našeg duhovnog puta i svih naših vjerskih nasljeđa.

Muslimani prihvaćaju Isusa kao učitelja Sufizma

kao najvećeg proroka i glasnika koji je došao istaknuti duhovni put.

Kada kaže, "Ja sam duša, ja sam put" (kršćanska Biblija to prenosi: Ja sam put, istina i život)

kada prorok Muhamed kaže: "Tko je vidio mene, vidio je Boga",

to je zato što su oni postali toliko bliski Bogu

da su postali dio Božanskog daha.

Stoga se kroz njih očitovala božja volja

i oni nisu djelovali svojom voljom ili zbog sebe.

Suosjećanje nam je darovano, ono je u nama.

Jedino što moramo napraviti je da uklonimo ego s puta,

uklonimo naš egoizam s puta.

Siguran sam da ste svi ovdje ili barem velika većina Vas

doživjeli ono što nazivamo duhovnim iskustvom.

Trenutak u svom životu, možda nekoliko trenutaka ili minuta

kad ste zbacili okove ega.

I u tim trenucima ste se osjećali kao dio svemira

povezani s ovom posudom vode ili drugim ljudskim bićem,

povezani sa svojim stvoriteljem,

i osjetili ste prisustvo snage, strahopoštovanja,

duboku ljubav i snažan osjećaj suosjećanja i milosti

kakav niste doživjeli ni prije ni poslije u svom životu.

Taj trenutak je božji dar nama

dar kojim, na trenutak, otklanja sve prepreke

koje nas inače tjeraju da naglašavamo JA, JA, JA, MENE, MENE, MENE

umjesto da kažemo, kao što to čini osoba iz Rumijeve priče,

"O, to si TI."

To si sve Ti. I to smo sve MI.

I mi, i JA i mi smo dio Tebe

Stvoritelju, svrha i izvor našeg postojanja.

i na kraju našeg puta

Ti si i lomitelj naših srdaca.

Ti si taj kome trebamo stremiti, za koga mi živimo,

i za koga cemo umrijeti

i za koga ćemo nanovo uskrsnuti

i Kojemu polažemo račun u kolikoj mjeri smo bili suosjećajne osobe

Naša poruka danas i naša svrha danas,

vas koji ste ovdje danas,

i svrha ovog izlaganja o suosjećajnosti, je da nas podsjeti.

Kur'an stremi da zapamtimo, da podsjećamo jedan drugoga

na istinu koju svi nosimo u sebi.

Mi to sve znamo.

Mi svi imamo pristup tome.

Jung (o.pr. psiholog Ernst Jung) je to nazivao podsvjest.

Putem naše podsvijesti i u našim snovima,

koje Kur'an naziva manja smrt,

privremena smrt.

Dok spavamo imamo snove, imamo vizije,

putujemo izvan našeg tijela, mnogi od nas,

i vidimo prekrasne stvari.

Putujemo bez ograničenja prostorom,

putujemo bez ograničenja vremenom.

Ali to sve nam je dano da uzdižemo ime Stvoritelja

čije je pravo ime suosjećajni, onaj koji suosjeća.

Bog, Bokh, ili kojim god Ga imenom nazivali, Alah, Ram, Om

kojim god imenom se služili

da pristupite postojanju božanstva,

je mjesto apsolutnog bića,

apsolutne ljubavi, milosti i suosjećanja,

apsolutnog znanja i mudrosti,

koje Hindusi nazivaju Sačitananda.

Jezici su različiti

ali opis je isti.

Rumi ima drugu priču

o trojici: Turčinu, Arapu

i zaboravio sam treću osobu, ali meni za volju neka to bude Malajac.

Jedan traži angour, i neka jedan od njih govori engleski,

jedan traži eneb i jedan traži grapes (engl. grožđe)

I oni se svađaju i prepiru

Ja želim grožđe, ja želim eneb, ja želim Angour.

ne znajući da riječ koju koriste

opisuje istu stvar na različitim jezicima.

Postoji samo jedna apsolutna stvarnost,

jedno apsloutno biće po definiciji,

jer apsolutno je, po definiciji, jedno,

apsolutno i jednina.

Jedno biće sadrži apsolutnu koncentraciju

apsolutnu koncentraciju svijesti,

svjesnosti, apsolutno mjesto suosjećanja i ljubavi

koje definira glavno svojstvo Božanskoga.

I to bi također trebalo biti

glavno svojstvo koje odlikuje ljude.

Jer ono što definira ljude, u biološkom smislu,

je naša fiziologija.

Ali Bog definira ljude prema njihovoj duhovnosti, njihovom prirodom.

I Kur'an kaže kako priča anđelima i kaže:

"Kada završih stvaranje Adama od gline,

udahnuo sam mu moju dušu

i pao sam ničice pred njim."

Anđeli padaju ničice, ne pred ljudskim tijelom

nego pred ljudskom dušom.

Zašto? Zato što duša, ljudska duša,

sadrži dio božanstvenog daha,

komadić božanske duše.

To je opisano i u Bibliji

kad nas uči da smo stvoreni na sliku božju.

Što je slika božja?

Slika božja je apsolutno biće,

apsolutna svjesnost te znanje i mudrost

i apsolutno suosjećanje i ljubav.

I zato, za nas ljude,

najdublji smisao našeg bitka kao ljudskih bića,

najveća radost postojanja kao ljudskih bića,

sastoji se u tome da moramo pravilno upravljati

dahom božjim u nama

i težiti usavršavanju svojstva našeg bića,

života, životnosti,

svojstva mudrosti, svjesnosti, postojanja,

i svojstva suosjećanja i ljubavi.

To je ono što ja baštinim od svoje vjere,

i to je što sam uočio u mojim proučavanjima baštine drugih vjera.

To je zajednička vrijednost za koju se svi moramo zauzeti,

jer ako se za to zauzimamo,

uvjeren sam da možemo stvoriti divan svijet.

I osobno vjerujem da smo pred osvarenjem

i da pomoću Vas i ljudi poput Vas

možemo ispuniti Izajino proročanstvo.

On je prorekao razdoblje

kad će ljudi mačeve pretopiti u plugove

i neće više učiti o ratovanju niti voditi ratove.

Dosegli smo razdoblje ljudske povijesti u kojem nemamo izbora.

Moramo smanjiti naša ega,

kontrolirati naša ega, bez obzira bio to naš, osobni ego,

obiteljski ego, nacinalni ego,

i služiti u slavu jednoga Jedinoga..

Hvala i Bog vas blagoslovio

(pljesak)