Imam Faisal Abdul Rauf: Izgubi ego, nađi samilost

Imam Faisal Abdul Rauf kombinuje učenje Qur'an-a, Rumijeve priče i primjere Poslanika Muhammeda i Isaa, da bi demostrirao kako postoji samo jedna prepreka između nas apsolutne samilosti-mi sami.

Pričat ću Vam o samilosti sa stanovišta Islama,

jer se možda o mojoj vjeri ne razmišlja

kao o vjeri utemeljenoj na samilosti.

Prava istina je sasvim drugačija.

Naša sveta knjiga, Kur'an, sadrži 114 poglavlja,

i svako poglavlje počinje s onim što mi nazivamo basmala (bismillah)

kazivanje u ime Boga, Milostivog, Samilosnog,

ili kako je to opisao Sir Richard Burton

ne onaj Richard Burton koji je oženio Elizabeth Taylor,

nego Sir Richard Burton koji je živio stoljeće ranije

i koji je bio svjetski putnik

i prevoditelj mnogih književnih djela,

on to prevodi kao "u ime Boga, milostivog, onog koji je samilostan"

I u kazivanju Kur'ana, koji je za muslimane obraćanje Boga ljudima,

Bog govori svom poslaniku Muhamedu

za kojeg vjerujemo da je zadnji u nizu poslanika

počevši od Adama, uključujući Nou, Mojsija, Abrahama,

Isusa Krista i na kraju Muhammeda

i kaže: "Nisam te poslao, o Muhammede

osim da budeš raham, osim da budeš izvor milostivosti ljudskom rodu."

I za nas kao ljudska bića, naročito za nas muslimane,

čiji je zadatak i cilj slijediti put Poslanika,

i postati što sličniji Poslaniku

sam Poslanik je u jednoj svojoj propovjedi rekao:

-"Okitite se s svojstvima Boga."

A sam Bog je rekao da je njegova najvažnija osobina suosjećajnost-milostivost.

U stvari Kur'an kaže, "Bog je od Sebe naredio milostivost"

ili "upravlja u Svojoj Milostivosti"

Stoga naš zadatak, naš cilj mora biti da postanemo izvori milostivosti

da pokrećemo milostivost, da djelujemo milostivo,

da imamo ulogu onih koji zagovaraju milostivost i budemo aktivni u činjenju milostivosti.

To je sve lijepo i dobro,

ali kuda smo to skrenuli?

Šta je izvor nedostatka milostivosti na svijetu?

Da bi odgovorili na ovo, vratit ćemo se našem duhovnom putu.

U svakoj religijskoj tradiciji postoji ono što nazivamo vanjskim i unutrašnjim putem.

Egzoteričnim i ezoteričnim putem.

Ezoterični put Islama, poznatiji je pod nazivom Sufizam ili tasawuf na arapskom.

Ti majstori i duhovni učitelji

Sufijske tradicije

pozivaju se na učenja i primjere našeg Poslanika,

koja nas uče gdje su zapravo uzroci naših problema.

U jednom od ratnih pohoda koje je predvodio Poslanik,

on je rekao svojim sljedbenicima "Vraćamo se iz manjeg rata

I ulazimo u veći rat, u veliku borbu".

A sljedbenici su odgovorili, "Božji Poslaniče, mi smo umorni od ratovanja.

Kako sad da idemo u još veću bitku?"

On je odgovorio, "To je borba sa sobom, borba s egom (sebičnošću)."

Uzroci ljudskih problema leže u sebičnosti, JA!

Čuveni Sufija učitelj Rumi, koji je dobro poznat mnogima u ovoj dvorani,

ispričao je priču o čovjeku koji ide posjetiti prijatelja.

Pokuca na vrata

i čuje glas: "Ko je?"

"Ja sam" ili možda bolje rečeno, "To sam JA"

kako bi to rekli na engleskom.

Glas reče: "Odlazi!"

Nakon mnogo godina vježbe, discipline, potrage i unutarnje borbe,

čovjek se vratio.

I puno poniznije, ponovo je pokucao na vrata.

Opet je čuo glas: "Ko je?"

Odgovorio je: "Pa to si Ti, o srcelomitelju."

Vrata se otvoriše i glas kaže:

"Uđi, jer u ovoj kući nema mjesta za dva JA

(engl. ajz - igra riječi - ajz znači i oči), za dva Ega."

Rumijeve priče su metafore za duhovni put.

U prisustvu Boga, nema mjesta za više nego jedno JA,

a to je božansko JA.

U učenjima koja se zovu Hadit kudsi u našoj tradiciji,

Bog kaže, "Moj sluga" ili "Moje stvorenje, moje ljudsko stvorenje,

ne može me ničim više razgaliti,

nego čineći ono što zatražih."

I oni od vas koji su poslodavci tačno znate na što mislim.

Vi želite da vaši zaposlenici naprave što ste tražili od njih.

I ako su to napravili, mogu napraviti i nešto dodatno,

, ali ne smiju zanemariti ono što ste vi tražili da naprave.

I Bog reče, "Moj rob to mi je bliži

što više čini ono, što tražim od njega".

Mi bi to nazvali "dopunske zasluge" .

"sve dok ga (ju) ljubim."

"I kad volim svog roba" reče Bog,

"postajem oči kojima gleda on ili ona,

postajem uši kojima sluša,

postajem ruka kojom hvata

i noga kojom hoda

i srce kojim razumije."

To nas povezuje s božanskim

i to je poruka i cilj našeg duhovnog puta i svih naših vjerske tradicije.

Muslimani prihvaćaju Isusa kao učitelja Sufizma

kao najvećeg Poslanika i glasnika koji je došao istaknuti duhovni put.

Kada kaže, "Ja sam duša, ja sam put"

kada Poslanik Muhamed kaže: "Ko je vidio mene, kao da je vidio Boga",

to je zato što su oni postali toliko bliski Bogu

da su postali dio Božanskog daha.

tako da se kroz njih očitovala Božja volja

i oni nisu djelovali svojom voljom ili zbog sebe.

Samilost nam je darovana, ona je u nama.

Jedino što moramo napraviti je da uklonimo ego s puta,

uklonimo naš egoizam s puta.

Siguran sam da ste svi ovdje ili barem velika većina vas

doživjeli ono što nazivamo duhovnim iskustvom.

Trenutak u svom životu, možda nekoliko trenutaka,ili minuta

kad ste zbacili okove ega.

U tim trenucima ste se osjećali kao dio uiniverzuma,

postali ste jedno sa ovom posudom vode, jedno sa svakim ljudskim bićem,

jedno sa svojim Stvoriteljem,

i osjetili ste prisustvo snage, strahopoštovanja,

duboke ljubavi i snažan osjećaj saosjećanja i milosti

koji ste ikad iskusili u svom životu.

Taj trenutak je Božji dar nama,

dar kojim, na trenutak,, otklanja sve ograničenja

koje nas inače tjeraju da naglašavamo JA, JA, JA, MENE, MENE,MENE

umjesto da kažemo,kao što to čini ličnost iz Rumijeve priče,

da kažemo:"O, to si sve TI."

To si sve Ti. A ovo je sve mi.

I Mi, i JA smo dio Tebe Stvoritelju.

Sve kreacije, svi ciljevi, svrhe našeg postojanja,

I kraj našeg putovanja.

Ti Si onaj koji se voli.

Ti Si onaj kome trebamo težiti, za čiju svrhu mi živimo,

I za čiju svrhu ćemo umrijeti,

I za čiju svrhu ćemo ponovo biti oživljeni,

I položiti račun o tome koliko smo bili samilosni.

Naša poruka danas i naš cilj danas,

I vas koji ste ovdje danas,

i cilj ovog izlaganja o samilosti, je da nas podsjeti.

Kur'an nas opominje da zapamtimo, da podsjećamo jedan drugoga,

na znanje o istini koju u sebi nosi svako ljudsko biće.

Svi mi to znamo.

Čak svi imamo pristup tome.

Jung (Carl Gustav Jung psihijata rop.p) bi to mogao nazvati podsvješću

Kroz našu podsvjest ,u našim snovima,

koje Kur'an, to naše stanje sna, naziva manja smrt,

privremena smrt,

U stanju spavanja imamo snove, imamo vizije,

putujemo izvan našeg tijela, mnogi od nas,

i vidimo prekrasne stvari.

Putujemo bez ograničenja prostorom kojeg znamo,

putujemo bez ograničenja vremenom kojeg znamo.

Ali to sve nam je dano da uzdižemo ime Stvoritelja

čije je pravo ime Milostivi, onaj koji je Samilostan.

Bog, Bokh, ili kojim god Ga imenom nazivali, Allah, Ram, Om,

kojim god imenom se služili,

ili pristupili stvarnosti Stvoritelja

je mjesto apsolutnog bića,

apsolutne ljubavi, milosrđa i samilosti

apsolutnog znanja i mudrosti,

koje Hindusi nazivaju Sačitananda.

Jezici su različiti

ali cilj je isti.

Rumi ima drugu priču

o trojici: Turčinu, Arapu

i zaboravio sam treću osobu, ali neka to bude recimo, Malajac.

Jedan traži angour, a jedan od njih govori engleski,

jedan traži eneb i jedan traži grapes (engl. grožđe).

I oni se oko toga svađaju i prepiru jer,

Ja želim grožđe, ja želim eneb, ja želim angour,

a ne znaju da se ta riječ

odnosi na istu stvarnost samo na različitim jezicima!

Po definiciji postoji samo jedna apsolutna stvarnost,

jedan apsolut, biće po definiciji,

jer apsolutno je, po definiciji, jedno

apsolutno i jednina.

Ovdje je apsolutna koncentracija postojanja,

apsolutna koncentracija svijesti,

svjesnosti, apsolutno mjesto samilosti i ljubavi

koje definira glavnu osobinu Božanskoga.

I to bi također trebala biti

glavna osobina za ono što mi nazivamo čovječnost.

Ono što definira čovječnost, u biološkom smislu,

je naša fiziologija.

Ali Bog definira čovječnost našom duhovnosti, našom prirodom.

I Kur'an kaže, on govori anđelima i kaže:

:"Kada završim stvaranje Adama od gline,

I udahnem mu dušu od Mog Duha,

tad mu se svi poklonite (padnite ničice pred njim).

Anđeli su se poklonili, , ne pred ljudskim tijelom,

nego pred ljudskom dušom.

Zašto? Zato što duša, ljudska duša,

sadrži dio božanstvenog daha,

komadić božanske duše.

To je također iskazano Biblijskim riječnikom

kad smo poučeni da smo stvoreni na sliku božju.

Šta je slika Božja?

Slika božja je apsolutno biće,

apsolutna svjest te znanje i mudrost

i apsolutna samilost i ljubav.

I zato, za nas biti čovjekom,

u najvećem značenju onoga što podrazumjevamo pod riječi čovjek I čovječnost,

u najradosnijem osjećaju onoga što znači biti čovjek,

sastoji se u tome da moramo pravilno upravljati

dahom božjim u nama,

i težiti usavršavanju naših osobina ,

života, bivanja,

osobinu mudrosti, svjesnosti, postojanja,

i osobinu suosjećanja i bića koje voli.

To je ono što sam shvatio iz moje vjerske tradicije,

i to je što sam shvatio proučavajući tradicije drugih vjera.

To je zajednička platforma na koju svi moramo stati

I kada svi budemo stajali na toj platformi kao takvoj,

uvjeren sam da možemo stvoriti divan svijet.

I osobno vjerujem da smo na rubu toga

da se to I desi i da uz pomoć ljudi poput vas ovdje,

možemo ispuniti Izajino proročanstvo.

On je prorekao razdoblje

kad će ljudi mačeve pretopiti u plugove

i neće više učiti o ratovanju niti voditi ratove.

Dostigli smo razdoblje u ljudskoj historiji u kojem nemamo izbora.

MI moramo,moramo smanjiti naša ega,

kontrolirati naša ega, bilo da je to naš, osobni ego,

porodični ego, nacionalni ego,

i pustiti da sve bude u slavu Jednoga .

Hvala vam i Bog vas blagoslovio

(pljesak)