Misteriozni svijet podvodnih špilja

Špiljski ronioc Jill Heinerth istražuje skrivene podvodne tokove koji protječu našim planetom. Radeći s biolozima, klimatolozima i arheolozima, Heinerth otkriva misterije životnih oblika koje nastanjuju neke od zemljinih najzabačenijih mjesta i pomaže istraživačima da otključaju povijest klimatskih promjena. U ovom kratkom govoru, zaronite ispod valova i istražite čuda unutrašnjeg prostora.

Ja sam podvodni istraživač,

točnije špiljski ronioc.

Kao dijete željela sam biti astronaut,

no odrastajući u Kanadi kao mlada
djevojka, to mi nije bilo dostupno.

No, ispada da znamo više o svemiru

nego o podvodnim tokovima koji
protječu našim planetom,

upravo životna snaga Majke Zemlje.

Tako da sam odlučila napraviti nešto
još izvanrednije.

Umjesto da istražujem svemir,

htjela sam istraživati čuda
unutrašnjeg prostora.

Većina ljudi će vam reći

da je špiljsko ronjenje jedan
od najopasnijih pothvata.

Mislim, zamislite se ovdje u ovoj
prostoriji,

da ste odjednom uronjeni u
crnilo,

s jedinim zadatkom da pronađete izlaz,

ponekad plivajući kroz ovaj
ogromni prostor,

a ponekad pužući iza sjedala,

prateći tanke smjernice,

čekajući na sustav za održavanje života
za sljedeći udah.

To je moje radno mjesto.

No želim vas naučiti danas

da naš svijet nije jedna velika
čvrsta stijena.

Više je kao spužva.

Mogu plivati kroz mnoštvo pora
u zemaljskoj spužvi,

a tamo gdje ne mogu,

drugi oblici života i drugi materijali
mogu bez mene.

Moj glas je onaj koji će vas naučiti

o unutrašnjosti Majke Zemlje.

Nije mi bio dostupan vodič

kad sam odlučila biti prva osoba
koja će zaroniti u ledenjake Antarktika.

2000. godine, ovo je bio najveći pokretni
objekt na planetu.

Odvalio se od Rossovog ledenog šelfa,

i mi smo otišli tamo da bi istražili
ekologiju ledenog ruba

i tražili oblike života ispod leda.

Koristimo tehnologiju koja se zove
ponovno disanje.

Jako je slično istoj tehnologiji koja se
koristi pri svemirskim šetnjama.

Ova tehnologija nam omogućava da odemo
dublje

nego što smo mogli zamisliti prije
10 godina.

Koristimo egzotične plinove,

i uzvodimo misije i do 20 sati
pod vodom.

Ja radim s biolozima.

Ispada da su špilje skladišta za
nevjerojatne oblike života,

vrste za koje nismo znali da postoje.

Mnogi od ovih oblika života žive na
neobične načine.

Nemaju pigment niti oči
u mnogim slučajevima,

i ove životinje ekstremno dugo žive.

Zapravo, životinje koje plivaju u
ovim špiljama danas

su identične fosilima

koji prethode izumiranje dinosaura.

Zamislite, to su kao mali plivajući
dinosauri.

Što nas mogu naučiti o evoluciji i
opstanku?

Kada pogledamo životinju kao ova
remipidia što pliva u staklenci,

ima ogromne otrovne zube.

Može zapravo napasti nešto 40 puta svoje
veličine i ubiti ga.

Kad bi bila veličine mačke,

bila bi najopasnija stvar na planetu.

Ove životinje žive u izvanredno
lijepim mjestima,

u nekim slučajevima, špilje kao ova,
koja je vrlo mlada,

životinje su drevne.

Kako su došle ovdje?

Također, radim s fizičarima,

koji su često zainteresirani
za globalne klimatske promjene.

Uzmu kamenje iz špilja,

presjeku ih i gledaju slojeve unutar
kamena,

slično kao godovi kod drveta,

i mogu izbrojati unazad u povijest

i naučiti o klimi na našem planetu kroz
različita doba.

Ovo crveno što vidite na ovoj fotografiji

je zapravo prašina iz Sahare.

Pokupio ju je vjetar koji puše
preko Atlantskog oceana.

Putem kiše je pala u ovom slučaju
na otok Abaco na Bahamima.

Natapa se kroz tlo

i taloži u stijenju unutar ovih špilja.

I kad pogledamo slojeve u ovom kamenju,
možemo pronaći doba

kada je klima na zemlji bila veoma,
veoma suha,

i možemo otići natrag mnogo stotina
i tisuća godina.

Paleoklimatolozi su, također,
zainteresirani

gdje je razina mora bila u drukčije doba
na zemlji.

Ovdje na Bermudi, moj tim i
ja se ukrcavamo

na najdublje ronjenje ikad
izvedeno u regiji,

i tražimo mjesta

gdje je morska razina bila u odnosu na
obalu,

mnogo stotina stopa ispod sadašnje razine.

Također, imam priliku raditi sa
paleontolozima i arheolozima.

U mjestima kao što su Meksiko, Bahami
čak i Kuba,

proučavamo kulturnu ostavštinu
i ljudske ostatke u špiljama,

koji nam govore mnogo

o nekima od najranijih stanovnicima
ovih područja.

No, meni najdraži projekt od svih je
bio prije preko 15 godina,

kad sam bila dio tima koji je
napravio prvu

točnu, trodimenzionalnu mapu
podzemne površine.

Ovaj uređaj koji vozim kroz špilju

je zapravo stvarao trodimenzionalni model
dok sam upravljala.

Također, koristimo niskofrekventni radio

koji odašilje natrag na površinu naš
precizan položaj unutar špilje.

Tako da sam plivala ispod kuća, tvrtki
i kuglana i golf terena,

čak i ispod Sonnyjevog BBQ restorana.

Prilično izvanredno, i ono što sam naučila

je da sve što radimo na površini zemlje

će nam se vratiti u obliku pića.

Naš vodeni planet nisu samo rijeke,
jezera i oceani,

nego i prostrana mreža podzemnih voda
koja nas sve spaja.

To je zajednički resurs iz kojeg
svi pijemo.

Kad budemo razumjeli naše ljudske veze
s podzemnim vodama

i svim izvorima vode na ovom planetu,

onda ćemo raditi na problemu

koji je vjerojatno najvažniji problem
ovog stoljeća.

Nikad nisam imala priliku postati
astronaut kao što sam oduvijek željela,

no ovaj uređaj za mapiranje, koji je
dizajnirao Dr. Bill Stone, će postati.

Zapravo se preoblikovao.

Sada je samoplivajući autonomni robot,

umjetno inteligentan,

i njegov konačni cilj je da ode na
Jupiterov mjesec Europu

i istraži oceane ispod zaleđene površine
tog tijela.

I to je prilično nevjerojatno.

(Pljesak)