Jezik bivanja čovjekom

Govorimo puno više jezika nego što smo svjesni, tvrdi Poet Ali. U dubokoumnom izlaganju, otkriva kako ideja "jezika" seže mnogo dalje od rječnika riječi i prenosi univerzalna iskustva poput ljubavi, smijeha i usamljenosti - i služi kao portal za kulture, osjećaje i misli koje nas sve povezuju.

Ali: Bok.
Publika: Bok.

Ali: Želim vas nešto pitati.
Koliko jezika govorite?

To nije retoričko pitanje.

Želim da zamislite točan broj.

Za neke od vas to je prilično lako.

U glavi mislite: "Jedan,
pričaš ga, stari, to je to."

Drugi među vama se pitaju

računa li se jezik koji vas je
naučio bivši ili bivša,

na kojem znate sve psovke,

ako se računa, računajte ga, sebi za dušu.

Kad sam samog sebe to pitao,
nabrojio sam četiri,

pet ako sam popio.

(Smijeh)

(Malo vina i znam talijanski.)

(Pljesak)

Hvala.

Ali kad sam bolje promislio,
izbrojio sam 83 - 83 jezika,

a onda sam se umorio i prestao brojati.

To me prisililo da ponovno pogledam
definiciju jezika.

Prva natuknica:

"Metoda ljudske komunikacije,
usmene ili pismene,

koja se sastoji od upotrebe riječi
na strukturiran ili konvencionalan način."

Zadnja natuknica je za
specijalistička područja

poput medicine, znanosti i tehnologije.

Znamo da ta područja imaju svoj jezik,

svoj žargon.

Ali najviše me zanimala
ova definicija u sredini:

"Sustav komunikacije koji
koristi određena zajednica ili zemlja."

Ne želim mijenjati tu definiciju,

želim je primijeniti na sve što radimo,

jer smatram da govorimo
puno više jezika nego što mislimo.

Iskoristit ću ovo vrijeme s vama

da govorim jezikom koji zna

svaka osoba u ovoj prostoriji.

Ali to malo mijenja stvari,

jer onda ovo više nije prezentacija.

To je onda razgovor,

a u svakom razgovoru

mora biti neka vrsta interakcije.

A da bi bilo interakcije,

obje strane moraju biti
spremne sudjelovati.

Mislim da, ako smo spremni na to,
vidjet ćemo magiju koja se dogodi

kad postoji samo malo spremnosti.

Izabrao sam relativno siguran
zajednički nazivnik

kojim mogu odrediti jeste li svi spremni.

Kad si sretan, lupi dlanom ti o dlan.

(Pljesak)

To je to!

(španjolski: Svi koji govorite španjolski,

molim vas, ustanite.

I pogledajte osobu do vas,

počnite se smijati.)

(Smijeh)

Hvala vam puno.
Molim vas, sjednite.

Pa, to je bilo malo čudno,

obećavam da se nisam
našalio s vama.

Samo sam zamolio govornike
španjolskog da ustanu,

pogledaju osobu do sebe i nasmiju se.

Znam da to nije bilo lijepo
od mene i žao mi je,

ali u tom trenutku,

neki od nas su osjetili nešto.

Vidite, često smo svjesni
što jezik radi

kad govorimo nečijim jezikom,

kako nas spaja, kako nas veže.

Ali često zaboravljamo što radi
kad ne govorite tim jezikom,

kako izolira, kako isključuje.

Želim da se držimo tijekom ovog

našeg putovanja kroz jezik.

(farsi: Želio bih prevesti
ideju iza riječi "taarof.")

Rekao sam na farsiju,
"Želio bih prevesti

ideju "taarofa" iz perzijske kulture

koja, zapravo, nema ekvivalent
na engleskom.

Najbolja definicija bila bi
nešto kao ekstremna pristojnost

ili ekstremna poniznost.

Ali to nije dovoljno dobro.

Pa ću vam dati primjer.

Ako dva gospodina
prolaze jedan pored drugog,

uobičajeno je da prvi kaže

(farsi: Tvoj sam dužnik.),

što znači: "Tvoj sam dužnik."

Drugi gospodin bi odvratio,

(farsi: "Otvaram ti svoju košulju."),

što znači "Otvaram ti svoju košulju."

Prvi bi odvratio,

(farsi: Tvoj sam sluga.),

što znači: "Tvoj sam sluga."

A drugi bi na to odvratio:

(farsi: "Ja sam prašina
pod tvojim nogama."),

doslovno: "Ja sam prašina
pod tvojim nogama."

(Smijeh)

Evo slike, ako niste shvatili.

(Smijeh)

Podijelio sam to s vama jer

s novim jezicima dolaze
novi koncepti koji prije nisu postojali.

A druga stvar je,

ponekad mislimo da je poanta jezika
razumijevanje značenja riječi,

ali ja mislim da je poanta jezika
da učinite da riječi nešto znače vama.

Ako ja pokažem ovaj niz riječi na ekranu,

neki od vas odmah bi znali o čemu se radi.

Drugi bi se morali malo pomučiti.

Vjerojatno bih vas mogao podijeliti

na one starije od 35 i mlađe od 35.

Za one koji znaju,

ovo je jezik poruka, ili SMS jezik.

To je niz znakova koji
prenosi najviše značenja

s najmanje znakova.

To podsjeća na našu definiciju jezika:

"Sustav komunikacije
koji koristi zajednica."

Svatko tko se posvađao putem poruka

zna da to možda nije najbolja
metoda komunikacije,

ali što ako vam kažem
da ste maloprije vidjeli

moderno ljubavno pismo?

Ako ga pročitate:

"Zasad te puno volim,

jer ti pozitivno izvlačiš
najbolje iz mene,

i smijem se naglas, drugim riječima,
reci mi što ima.

Jer mislim da si slatkica,
i ako mene pitaš, hodati s tobom,

ako si slobodna, učinilo bi me sretnikom.

Za tvoju informaciju, bit ću tu zauvijek.

U svakom slučaju, javi se,
ne moraš odgovoriti,

najbolje želje, ne znam,
nije me briga tko ovo vidi.

Nemoj to reći, vidimo se,
bok zasad, grlim i ljubim,

samo jednom se živi."

(Pljesak)

Poput modernog Romea i Julije.

Ako ste se sad nasmijali,

govorili ste drugi jezik kojeg
ne treba objašnjavati: smijeh.

To je jedan od najraširenijih
svjetskih jezika.

Ne moramo ga prevoditi,
to je nešto što svi osjećamo,

i zato su stvari poput smijeha
i glazbe posvuda,

jer nekako nadilaze
potrebu za objašnjavanjem

i prenose veliku količinu značenja.

Svaki jezik koji naučimo je portal

kroz koji možemo pristupiti novom jeziku.

Što više znate, to više toga možete reći.

A to je nešto što svi radimo.

Uzmemo neki novi koncept
i filtriramo ga kroz

već postojeći pristup stvarnosti
koji nosimo u sebi.

Zato su jezici tako važni

jer otvaraju pristup novim svjetovima,

ne samo ljudima.

Ne radi se samo o gledanju i slušanju,
već i o osjećanju, iskustvu, dijeljenju.

Unatoč ovim jezicima
kojih smo se dotaknuli,

ne vjerujem da smo se dotaknuli

jednog od najbogatijih jezika,

a to je jezik iskustva.

Zato kad pričate s nekim,

ako su oni doživjeli što i vi,
ne morate puno objašnjavati.

Ili kad ispričate priču,

a ljudi kojima ste je ispričali
baš ne shvaćaju,

prvo što svi kažemo jest,

"Valjda si trebao biti ondje."

Valjda ste trebali biti ovdje
ovog tjedna da biste znali o čemu se radi.

Nekako je teško objasniti, nije li?

U svrhu našeg istraživanja,
završit ću molbom

da još jednom sudjelujete u
ovom jeziku iskustva.

Proći ću kroz neke jezike

i ako začujete svoj jezik,

molim vas da ustanete
i ostanete stajati.

Ne morate tražiti dopuštenje,

samo mi pokažite da me vidite

i da ja vas mogu vidjeti

ako govorite ovaj jezik iskustva.

Govorite li ovim jezikom?

Kad sam bio u osnovnoj školi,

na kraju godine imali bismo zabave,

i glasovali bismo gdje slaviti:
u zabavnom parku

ili u vodenom parku.

Molio sam se da ne bude u vodenom parku

jer bih tada morao nositi kupaći kostim.

Ne znam za vas, ali ako
nekad priđem svlačionici

počnem se znojiti

jer znam da odjeća neće
na meni izgledati onako

kako je izgledala na lutki.

Ili ovo.

Kad bih išao na obiteljska okupljanja,

svaki put kad bih želio
još jednu porciju -

a obično bih -

(Smijeh)

prošao bih kroz cijeli niz
argumenata za i protiv,

dok bi rođaci zurili, kao da kažu:

"Ne znam. Treba li ti stvarno
ekstra porcija? Ne čini se tako, stari."

Je li mi na obrazima pisalo
"uštipni me"?

Ako se migoljite, ili smijete,
ili stojite na nogama,

ili počinjete ustajati,

govorite jezikom koji odmila zovem:

"jezik odrastanja kao debeljuco."

Svaka nesigurnost oko našeg izgleda
je jedan dijalekt tog jezika.

Želim da ostanete stajati.

Opet, ako govorim vašim jezikom,
molim vas da ustanete.

Zamislite dva računa u ruci.

Jedan je telefonski račun,

a drugi račun za struju.

Eci, peci, pec, plati jedan,
pusti drugi,

što znači "Možda nemam
dovoljno da platim oba."

Morate biti snalažljivi,
morate se snaći.

A ako stojite, znate jezik
"jedva spajam kraj s krajem",

ili jezik financijskih poteškoća.

Ako ste sretnici koji govore tim jezikom,

shvaćate da ništa ne motivira
izvanrednost kao manjak.

Manjak resursa, manjak ljepote,
manjak novca,

često mogu biti neplodno tlo

u kojem mučno raste najbolje sjeme.

Pitat ću vas govorite li ovaj jezik.

Čim ga prepoznate, slobodno ustanite.

Kad smo čuli dijagnozu,

pomislio sam "Ne ta riječ.

Sve samo ne ta riječ.

Mrzim tu riječ."

A onda ste postavili niz pitanja:

"Jeste li sigurni?

Je li se proširilo?

Koliko dugo?

Doktore, koliko dugo?"

I niz odgovora koji vam odrede život.

Kad je moj tata ogladnio,
svi smo jurnuli za stol,

jer smo to prije radili.

Jeli smo zajedno pa smo tako i nastavili.

I nisam shvaćao zašto gubimo bitku,

jer su me učili da ako se boriš
i imaš pravi duh,

da ćeš pobijediti.

A mi smo gubili.

Za sve vas koji su ustali,

znate jako dobro da govorim jezikom

gledanja voljene osobe
kako se bori s rakom.

(Pljesak)

Svaka smrtonosna bolest
je derivat tog jezika.

Govorit ću samo još ovim jezikom.

Oh - ne, ne, slušam te.

Aha, aha, aha, ne, ne, ne, ne,
ti i ja, ovdje, aha.

(Smijeh)

Ne, pratim, pratim.

(Smijeh)

Ili, zamislite da su svjetla ugašena
i samo vam plavo svjetalce bode oči

dok ležite na krevetu.

I znam da je nekima od vas,
kao i meni,

pao taj mobitel ravno na glavu.

(Smijeh)

Ili ovo:

Suvozač šizi, "a da gledaš cestu?"

Za sve koji su ustali,

govorite jezik koji zovem
"jezik gubljenja veze."

Zvali su ga "jezikom povezivanja"

ali ja ga radije zovem jezikom
gubljenja veze.

Ne mislim gubljenja signala,
već gubljenja povezanosti,

ljudske povezanosti,

udaljavanja od drugih,

od mjesta gdje jesmo, od vlastitih misli,

kako bismo otišli negdje drugdje.

Ako ne stojite,

vjerojatno znate kako je to
osjećati isključenost.

(Smijeh)

(Pljesak)

Vjerojatno znate kako je to
kad su svi dio nečega,

a vi niste.

Znate kako je to biti u manjini.

A sad kad govorim vašim jezikom,

zamolit ću vas da ustanete,

jer govorimo istim jezikom.

Jer smatram da je jezik bivanja u manjini

jedan od najvažnijih jezika
koji uopće možete govoriti,

jer vaši osjećaji
u kompromitiranom položaju

izravno utječu na vaše ponašanje
u položaju moći.

Hvala vam na sudjelovanju.

Molim vas, sjednite,
želio bih prijeći na zadnji jezik.

(Pljesak)

Ne morate ustajati za ovaj.

Samo bih želio vidjeti prepoznajete li ga.

Većina cura na svijetu kuka zbog toga.

Većina pjesama na svijetu
se piše zbog toga.

Većina nota na radiju
puca na to, vrti se oko tog,

dere zbog toga.

Većina stihova se pljuje o tome,

većina pjesama na svijetu
priča o tome.

Većina slomljenih srca
hoda bez toga,

sumnja u to,

ili se gubi bez toga.

Većina sjena u mraku je zaboravila na to.

Svi na svijetu bi poludjeli bez toga.

Svaki dečko i cura umrli bi bez toga,

mučili se bez toga, ništa bez toga.

Većina ispisanih stranica
je ispisana time.

[to = ljubav]

Suze koje se liju liju se zbog toga.

Ljudi koji su to osjetili, ne lažu o tome.

Živjeti bez toga, bili biste izgubljeni.

Kad sam u tome i osjećam to,
vičem o tome.

Svi na svijetu znaju za to.

Ranjen sam i slomljen
i plovim oko toga,

radim to krivo,
jer to nisam dozvolio.

Zarasta li rana i ožiljak bez toga?

Može li se osjećaj toga sakriti?

Svi imaju svoj ideal toga,

sanjaju o tome,

apel za to.

Pa, što je to u tome?

Jesi li u tome da shvatiš
da je život san

i nestvaran bez toga?

Ali ja sam samo pisac.

Što ja znam o tome?

Zašto je jezik o kojem
svijet najviše priča

onaj koji se najviše mučimo
izgovoriti i izraziti?

Bez obzira koliko knjiga,
koliko seminara,

koliko tečajeva o stilu života pohađamo,

ne možemo se zasititi toga.

I pitam vas:

Onaj broj jezika koje govorite
s početka, je li se promijenio?

Izazivam vas da, kad sretnete nekoga,

da se zapitate:

koje jezike dijelimo?

A ako se ne možete sjetiti nijednog,

zapitajte se:
koje bismo jezike mogli dijeliti?

A ako se i opet ne sjetite nijednog,

zapitajte se: koje jezike
mogu naučiti?

I bez obzira kako se nebitan

ili beznačajan vaš razgovor čini,

obećavam vam da će vam
dobro poslužiti u budućnosti.

Zovem se Poet Ali. Hvala vam.

(Pljesak)