Kees Moeliker: Kako je mrtva patka promijenila moj život

Jednog je poslijepodneva Kees Moeliker dobio istraživačku priliku kakvu bi poželji orintololozi: patka se u letu zabila u staklo poslovne zgrade, umrla, i tada... ono što se zatim dogodilo mu je zauvijek promijenilo život. (Upozorenje: sadrži slike a opise sekusalnog ponašanja životinja.)

Ovo je muzej prirodoslovni muzej u Rotterdamu,

gdje radim kao kustos.

Moj je posao osigurati da zbirka ostane u redu,

i da raste.

U osnovi to znači da skupljam mrtve životinje.

Vratimo se u 1995.,

dobili smo novo krilo pored muzeja.

Bilo je napravljeno od stakla,

i ova mi je zgrada stvarno pomagala da dobro radim svoj posao.

Zgrada je bila prava ubojica ptica.

Vjerojatno znate da ptice ne razumiju

koncept stakla. Ne vide ga,

pa se zalete u prozore i nastradaju.

Jedina stvar bih morao učiniti je izaći van

pokupiti ih i preparirati za kolekciju.

(Smijeh)

I tih dana,

razvio sam uho za identificiranje ptica

samo prema zvuku udarca u staklo.

Bio je 5. lipanj 1995,

kada sam čuo glasan udarac u staklo

koji je promijenio moj život i završio patkin.

I ovo sam vidio kada sam pogledao kroz prozor.

Ovo je mrtva patka, koja se zaletjela u prozor.

Leži mrtva na trbuhu.

Ali pored mrtve patke je živa patka,

i molim vas obratite pažnju.

Obje su mužjaci.

I onda se ovo dogodilo.

Živa patka se popela na mrtvu patku,

i počela je sa snošajem.

Naime, ja sam biolog i ornitolog.

Rekao sam, "Nešto ovdje nije u redu".

''Jedna je mrtva, druga je živa. Ovo mora biti nekrofilija.''

''I gle, obje su mužjaci.''

Homoseksualna nekrofilija.

Pa sam... (smijeh)

uzeo svoju kameru, uzeo bilježnicu,

uzeo stolicu i počeo promatrati ovo ponašanje.

Nakon 75 minuta (smijeh)

vidio sam dovoljno i postao sam gladan,

i želio sam ići kući.

Stoga sam izašao, pokupio patku,

i prije nego sam je stavio u zamrzivač,

provjerio sam je li je žrtva doista mužjak.

Ovo je rijetka slika pačjeg penisa,

i uistinu je bio mužjak.

To je rijetka slika jer postoji 10 000 vrsta ptica,

a samo 300 posjeduje penis.

(Prvi slučaj homoseksualne nekrofilije divljih pataka Anas platyrhynchos (Aves Anatidae)

Znao sam da sam vidio nešto posebno,

ali trebalo mi je šest godina da odlučim to objaviti.

(Smijeh)

Mislim, to je lijepa tema za rođendansku zabavu

ili pored aparata za kavu,

ali podijelti ovo među svojim vršnjacima je nešto drukčije.

Nisam imao osnovu.

Nakon šest godina, moji prijatelji i kolege su me nagovorili da to objavim,

pa sam objavio "Prvi slučaj homoseksualne nekrofilije

divljih pataka."

I ovako izgleda situacija.

A je moj ured,

B je mjesto gdje je patka udarila u staklo,

i C je odakle sam ih promatrao.

I ovo su ponovno patke.

Kao što vjerojatno znate, u znanosti,

kada pišete neku vrstu posebnog rada,

samo šest ili sedam ljudi ga pročita.

(Smijeh)

Ali tada se nešto dobro dogodilo.

Primio sam telefonski poziv od osobe koja se zove Marc Abrahams,

i rekao mi je, "Dobio si nagradu sa svojom radom o patki:

Ig Nobelovu nagradu".

A Ig Nobelova nagrada--

(smijeh) (pljesak)

Ig Nobelova nagrada nagrađuje istraživanja

koja prvo ljude nasmiju, a zatim potaknu na razmišljanje,

sa krajnjim ciljem da se što više ljudi

zainteresira za znanost.

To je dobra stvar pa sam prihvatio nagradu.

(Smijeh)

Otišao sam- samo da vas podsjetim da me Marc Abrahams

nije zvao iz Stocholma.

Nazvao me iz Cambridgea u Massachusettsu.

Pa sam otputovao u Boston, u Cambridge,

i otišao sam na tu predivnu dodjelu Ig Nobelove nagrade

koja se održavala na Harvardu , a ta je dodjela

zaista jako lijepo iskustvo.

Pravi dobitnici Nobela dodjeljuju nagradu.

To je prva stvar.

I još devet drugih dobitnika prima nagradu.

Ovo je jedan od mojih kolega dobitnika, Charles Paxton

koji je 2000. godine osvojio nagradu iz biologije za svoj rad

"Ponašanje udvaranja nojeva prema ljudima

u ratarskim uvjetima u Velikoj Britaniji."

(Smijeh)

I mislim da su jedan ili još dva

dobitnika Ig Nobelove nagrade u ovoj prostoriji.

Dan, gdje si? Dan Ariely?

Pljesak za Dana.

(Pljesak)

Dan je osvojio nagradu u medicini

za dokazivanje da skuplji lažni ljekovi

djeluju bolje od jeftinijih lažnih ljekova.

(Smijeh)

Dakle,ovo je minuta moje slave,

moj govor,

a ovo je patka.

Ovo je njen prvi posjet zapadnoj obali Sjedinjenih Država.

Poslat ću je okolo.

(Smijeh)

Da?

Možete je poslati okolo.

Imajte na umu da je to muzejski primjerak,

ali nema šanse da ćete dobiti ptičju gripu.

Nakon osvajanja nagrade, moj se život promijenio.

Kao prvo, ljudi su mi počeli slati

sve vrste stvari vezanih uz patke,

i skupio sam zaista lijepu kolekciju.

(Smijeh)

Još važnije,

ljudi su mi počeli slati njihova opažanja

osobitih životinjskih ponašanja,

i vjerujute mi, ako se neka životinja nedolično ponaša na planetu,

znam za to.

(Smijeh)

Ovo je los.

To je los koji se pokušava pariti

sa brončanim kipom bizona.

Montana, 2008.

Ovo je žaba koja se pokušava pariti sa zlatnom ribicom.

Nizozemska, 2011.

Ovo su žabe krastače u Australiji.

Ova je žaba pregažena.

Molim vas uzmite u obzir ovo je nekrofilija.

No što je izvanredno jest poza.

Misionarska je poza vrlo rijetka u životinjskom carstvu.

Ovo su golubovi u Rotterdamu.

Lastavice u Hong Kongu, 2004.

Ovo je pura u Wisconsinu

na prostoru maloljetničke odgojne ustanove Ethan Allen.

Trajalo je cijeli dan,

i zatvorenici su se odlično zabavljali.

Što to zapravo znači?

Pitanje koje sam si postavio je

zašto se to događa u prirodi?

Pa, ono što sam zaključio

iz pregleda svih ovih slučajeva

je to da je važno da se to događa

samo kada je smrt trenutna

i dramatična

i u pravoj poziciji za snošaj.

Barem sam to mislio dok nisam dobio ove slajdove.

Ovdje vidite mrtvu patku.

Bila je onde tri dana

i leži na leđima.

Stoga ode moja teorija o nekrofiliji.

Još jedan primjer utjecaja

staklenih zgrada na život ptica.

Ovo je Mad Max, kos koji živi u Rotterdamu.

Jedino što je ova ptica radila je bilo zalijetanje u prozor

od 2004. do 2008., iz dana u dan.

Evo ga, i ovdje je kratki video.

(Muzika) (Tupi udarac)

(Tupi udarac)

(Tupi udarac)

(Tupi udarac)

Dakle, ono što ova ptica radi

je borba sa vlastitim odrazom.

On vidi nametljivca na svom teritoriju,

koji dolazi cijelo vrijeme dok je on ondje,

i tome nema kraja.

I razmišljao sam --proučavao sam ovu pticu nekoliko godina--

ne bi li mozak ove ptice trebao biti oštećen?

Nije. Pokazat ću vam neke slajdove,

neke isječke iz videa,

i u zadnjem trenutku prije nego udari u staklo,

stavi svoje noge ispred

te zatim udari u prozor.

Zaključit ću pozivom svih vas na Dan mrtve patke.

To je 5. lipnja svake godine.

U pet minuta do šest sati popodne

dolazimo zajedno u prirodoslovni muzej u Rotterdamu,

patka izađe iz muzeja

i pokušavamo raspravljati o novim načinima

da zaštitimo ptice od sudara s prozorima.

I kao što znate, ili ako ne znate,

ovo je jedan od glavnih uzroka smrti

ptica u svijetu.

Samo u Americi, milijarda ptica umre

u sudaru sa staklenim zgradama.

I kada je gotovo, odemo u kineski restoran

i jedemo pačju večeru od šest sljedova.

Stoga se nadam da ćemo se vidjeti

slijedeće godine u Rotterdamu u Nizozemskoj

na Danu mrtve patke.

Hvala.

Pljesak

Oh, pardon.

Mogu li dobiti natrag svoju patku?

(Smijeh) (pljesak)

Hvala.