Aki Sasamoto se osjeća rastegnuto | Art21 "New York Close Up"

Koliko daleko se umjetnik može saviti bez pucanja?

Umjetnica instalacije i performanse, Aki Sasamoto otkriva logiku njezinog posljednjeg rada, „Yield Point“ (2017), pronalazeći neočekivane poveznice između tenzije rastegnutih materijala i stresa kojeg iskusimo u svakodnevnom životu. „U posljednje vrijeme, primjećujem da se
osjećam vrlo napeta i umorna —pokušavajući raditi dnevni posao i pokušavajući stvarati umjetnost—i zanimalo me koliko netko može sebe napregnuti“, kaže umjetnica. „Zato sam počela misliti o elasticitetu i testiranju te granice.“

Reflektirajući struju svjesne logike i neekspresivan humor umjetnice, film prati Sasamoto kako koristi mehanički stroj za testiranje pritiska na Rutgers University, obilazi skladište kontejnera u Queensu i izvodi performans u obnovljenom umjetničkom prostoru u Chelsea, The Kitchen. Tijekom performansa, Sasamoto se giba slobodno unutar instalacije koju sačinjavaju plastične vrećice za smeće, imersivna videa, rastegnute vrpce te kontejneri na kotače sa trampolinima unutra.

Poput materijala kojeg širi, Sasamoto se odupre savijati prema očekivanjima i odbija lagana objašnjenja njenih tema—umjesto toga vjeruje da će kreativni proces proizvesti svoje vlastite istine. „ Kad god pokušam reći da je ovo djelo o ovome ili onome, tada se počinjem osjećati kao lažljivica.“, kaže ona. „Gotovo se osjećam da izvodim performanse da bih doznala odgovore na svoja vlastita pitanja.“

Aki Sasamoto (rođena je 1980. , u Kanagawa, Japan) živi i radi u New Yorku.
Više o umjetnici: https://art21.org/artist/aki-sasamoto/

CREDITS | "New York Close Up" Series Producer: Nick Ravich. Producer: RAVA Films. Director: Rafael Salazar & Ava Wiland. Cinematography & Editing: Rafael Salazar. Sound: Ava Wiland. Design & Graphics: Anita Hei-Man Yu, Open, & Uros Perisic. Artwork Courtesy: Aki Sasamoto. Music: Datapanik, deef, & Chris Zabriskie. Thanks: Cooper Tank LLC, Tim Griffin, Chris Landshof, Karina Larroca, Michael Littwin, Matthew Lyons, Rutgers University, Arya Tewatia, & The Kitchen. © Art21, Inc. 2017. All rights reserved.

"New York Close Up" is supported, in part, by The Lambent Foundation; public funds from the New York City Department of Cultural Affairs in partnership with the City Council; VIA Art Fund; and by individual contributors.

["New York Close Up"]

[ZVUK METALA KOJI PUCA]

Nosila sam zatamljene naočale.

Ljudi su mi rekli da je razlog
zašto sam izražajna

taj što nosim te naočale.

[ZVUK STROJA ZA KAVU]

Oni su predložili:
"Zašto ih ne bi promijenila u ružičaste naočale?"

U svakom slučaju, napravila sam naočale
koje mi omogućuju

gledati na svijet kroz aromu kave--

moje najdraže stvari.

Mislila sam da ću možda biti romantična
ako to napravim, znate?

["Aki Sasamoto se Osjeća Rastegnuto"]

[The Kitchen, Chelsea, Manhattan]

Planiram performans i

razmišljam da će to biti strukturirana
improvizacija,

i da će strukture ili "scorevi" biti zadani
instalacijama koje stvaram.

Koristim performans kako bih produbila
svoje zanimanje za pripovijedanje.

Nikada ne znam kada će projekt započeti,

ali je možda započeo kada sam shvatila
da želim staviti

trampolin u kontejner.

Ali ne znam da li je kontejner došao
zbog trampolina,

ili samo zato što sam jedino željela

skakati unutar i van kontejnera.

Željela sam iskusiti upravo ovdje,

između podzemlja i iznad zemlje.

Kad god pokušam reći da je ovo djelo o

ovome ili onome,

tada se počinjem osjećati
kao lažljivica.

Gotovo se osjećam da
izvodim performanse da bih doznala

odgovore na svoja vlastita pitanja.

--Da bi živio miran uredski život,

--nekako moraš promatrati

--elastičnu konstantu svojih kolega.

--Ljudi uvijek vole elastičnu konstantu,

--Postaju lijeni i čudni.

--Ti ljudi ti daju nemaštovita
opravdanja

-- i ne dolaze se družiti u tvoj dom

--jednom kada se preseliš u nezgodno
susjedstvo.

--Većina incidenata u životu

--može se objasniti unutar

--elastične granice.

U posljednje vrijeme, primjećujem da se
osjećam vrlo napeta i ....

umorna--

pokušavajući raditi dnevni posao

i pokušavajući stvarati umjetnost--

i zanimalo me koliko
netko može sebe napregnuti.

Zato sam počela razmišljati o
elasticitetu

i testiranju te granice.

Zanima me deformacija koja se događa.

[Rutgers University, New Brunswick, New Jersey]

[ARYA TEWATIA]
Ovo je mehanički stroj za testiranje.

U osnovi može vući, gurati--

[Arya Tewatia, School of Engineering]

trgati stvari koliko treba--

da se uoče finitni krajevi onoga
što materijal može izdržati

i kako se lomi.

Ali granica razvlačenja je zbilja kada

ne postoji mogućnost oporavka

od bilo koje štete koju ste nanijeli
materijalu--lomeći ga.

[SASAMOTO] Događa se...

[TEWATIA] Da. ovaj ovdje se upravo lomi.

[ZVUK METALA KOJI PUCA]

[SASAMOTO] Wow.

--Svaki incident u životu
može se izmjeriti

magnitudom elastične konstante.

--Neki ljudi imaju višu konstantu.

--Ti ljudi imaju tendenciju biti
izgubljeni u životu.

--I donji broj predstavlja dosadu.

Uvijek sam imala problem

kada god bih učila ili čitala o znanosti

ili matematici

željela sam to iskusiti.

I kakav je osjećaj biti sam grafikon?

Kakav je osjećaj sebe staviti

na mjesto čelika koji se vuče?

[Zvuk aviona]

Svaki put kada vidim prostor
koji je dovoljno velik da uđem u njega,

sviđa mi se tamo se smjestiti.

Mislim da je

moj interes osjetiti kožu,

samo želim znati da sam živa.

[SMIJEH]

Ovo djelo mi je nekako reklo,
nakon što sam ga napravila,

da me zanima da bivam vučena.

Kako mogu produžiti proces deformacije
bez pucanja?

To je neka vrsta pitanja.

I hipoteza je ta da

možeš ostati u području
plastične deformacije

i nazvati ju ljepotom--

i nadam se, nikada ju ne završiti.

--Koliko ste elastični?

--Visoka konstanta?

--Riskirate li se izgubiti?

--Ili niska konstanta?

--Riskirate li da vam bude dosadno?

--Želite li da vam postane dosadno
u vašem gradu?

--Želite li se izgubiti u
dalekoj književnosti?

-- Ili se želite savijati?

--Želite li se savijati između različitih
konstanti?

--Možete li to?

--Možete li to?

--Koliko elastični možete biti?