Aki Sasamoto se osjeća rastegnuto | Art21 "New York Close Up"

["New York Close Up"]

[ZVUK METALA KOJI PUCA]

Nosila sam zatamljene naočale.

Ljudi su mi rekli da je razlog
zašto sam izražajna

taj što nosim te naočale.

[ZVUK STROJA ZA KAVU]

Oni su predložili:
"Zašto ih ne bi promijenila u ružičaste naočale?"

U svakom slučaju, napravila sam naočale
koje mi omogućuju

gledati na svijet kroz aromu kave--

moje najdraže stvari.

Mislila sam da ću možda biti romantična
ako to napravim, znate?

["Aki Sasamoto se Osjeća Rastegnuto"]

[The Kitchen, Chelsea, Manhattan]

Planiram performansu i

razmišljam da će to biti strukturirana
improvizacija,

i strukture ili "scorevi" zadani su
instalacijama koje stvaram.

Koristim performansu kako bih produbila
svoje zanimanje za pripovijedanje.

Nikada ne znam kada će projekt započeti

ali je možda započeo kada sam shvatila
da želim staviti

trampolin u kontejner.

Ali ne znam ako je kontejner došao
zbog trampolina,

ili zato što sam jedino željela

je skakati unutar i van kontejnera.

Željela sam iskusiti upravo ovdje,

između podzemlja i površine zemlje

Kad god pokušam reći da je ovo djelo o

ovome ili onome,

tada se počinjem osjećati
kao lažljivica.

Gotovo se osjećam da
izvodim performanse da bih doznala

odgovore na svoja vlastita pitanja.

--Da bi živio miran uredski život,

--nekako moraš promatrati

--elastičnu konstantu svojih kolega.

--Ljudi uvijek vole elastičnu konstantu,

--Postaju lijeni i čudni.

--Ti ljudi ti daju nemaštovita
opravdanja

-- i ne dolaze se družiti u tvoj dom

--jednom kada se preseliš u nezgodno
susjedstvo.

--Većina incidenata u životu

--može se objasniti unutar

--elastične granice.

U posljednje vrijeme, osjećam se
rastegnuto na sve strane i ....

umorno--

pokušavajući raditi dnevni posao

i pokušavajući stvarati umjetnost--

i zanimalo me koliko
netko može sebe napregnuti.

Zato sam počela razmišljati o
elasticitetu

i testiranju te granice.

Zanima me deformacija koja se događa.

[Rutgers University, New Brunswick, New Jersey]

[ARYA TEWATIA]
Ovo je mehanički stroj za testiranje.

U osnovi može vući, gurati--

[Arya Tewatia, School of Engineering]

trgati stvari koliko treba

da se uoče finitni krajevi onoga
što materijal može izdržati

i kako se lomi.

Ali granica razvlačenja je zbilja kada

ne postoji mogućnost oporavka

od bilo koje štete koju ste nanijeli
materijalu--lomeći ga.

[SASAMOTO] Događa se...

[TEWATIA] Da. ovaj ovdje se upravo lomi.

[ZVUK METALA KOJI PUCA]

[SASAMOTO] Wow.

--Svaki incident u životu
može se izmjeriti

magnitudom elastične konstante.

--Neki ljudi imaju višu konstantu.

--Ti ljudi imaju tendenciju biti
izgubljeni u životu.

--I donji broj predstavlja dosadu.

Uvijek sam imala problem

kada god bih učila ili čitala o znanosti

ili matematici

željela sam to iskusiti.

I kakav je osjećaj biti sam grafikon?

Kakav je osjećaj sebe staviti

na mjesto čelika koji se vuče?

[Zvuk aviona]

Svaki put kada vidim prostor
koji je dovoljno velik da uđem u njega,

sviđa mi se tamo se smjestiti.

Mislim da je

moj interes osjetiti kožu,

želim samo znati da sam živa.

[SMIJEH]

Ovo djelo mi reklo,
nakon što sam ga napravila,

da me zanima da bivam vučena.

Kako mogu produžiti proces deformacije
bez pucanja?

To je neka vrsta pitanja.

I hipoteza je ta da

možeš ostati u području
plastične deformacije

i nazvati ju ljepotom--

i nadam se, nikada ju ne završiti.

--Koliko ste elastični?

--Visoka konstanta?

--Riskirate li da se izgubite?

--Ili niska konstanta?

--Riskirate li da vam bude dosadno?

--Želite li da vam bude dosadno
u vašem gradu?

--Želite se pogubiti u
dalekoj književnosti?

-- Ili se želite savijati?

--Želite li se savijati između različitih
konstanti?

--Možete li to?

--Možete li to?

--Koliko elastični možete biti?