Kako da stres postane vaš prijatelj

Stres. Uzlupa vam se srce, ubrza se disanje i s čela vam kapa znoj. Međutim, iako je stres pretvoren u najljućeg neprijatelja zdravlja, najnovija istraživanja ukazuju na mogućnost da je stres štetan samo ako vjerujete da je to istina. Psihologinja Kelly McGonigal potiče nas da gledamo na stres s pozitivne strane i predstavlja nam često podcijenjen mehanizam smanjenja stresa: ljudski kontakt.

Imam vam nešto za priznati.

Ali prije toga, htjela bih
da vi meni nešto priznate.

Podignite ruku ako ste
u posljednjih godinu dana

proživjeli relativno malu
količinu stresa.

Itko?

A umjerenu količinu stresa?

Tko je doživio mnogo stresa?

Da. I ja.

Ali moje priznanje nije to.

Moje priznanje je:

Stručnjakinja sam u psihologiji zdravlja

i cilj mi je pomoći ljudima
da budu sretniji i zdraviji.

Ipak, bojim se da
nešto čemu poučavam

posljednjih 10 godina
uzrokuje više štete nego koristi,

a ima veze sa stresom.

Godinama govorim ljudima
da zbog stresa mogu oboljeti,

da povećava rizik od bolesti,
od obične prehlade

do kardiovaskularnih bolesti.

Dakle, pretvarala sam stres
u neprijatelja.

Međutim, promijenila sam mišljenje

i danas želim promijeniti vaše.

Započet ću osvrćući se
na istraživanje

koje je potpuno promijenilo
moje viđenje stresa.

Istraživanje je osam godina pratilo
30 000 odraslih osoba u SAD-u.

Započeli su pitanjem:

"Koliko ste stresa iskusili
u posljednjih godinu dana?"

Pitali su i

"Vjerujete li da stres
šteti vašem zdravlju?"

Zatim su iskoristili javno dostupne
baze podataka da otkriju tko je umro.

(Smijeh)

U redu.

Prvo loše vijesti.

Kod ljudi koji su prethodne godine
iskusili mnogo stresa,

rizik od smrti bio je 43% veći.

Ali to je istina samo za ljude

koji su istovremeno vjerovali
da je stres štetan za zdravlje.

(Smijeh)

Kod ljudi koji su proživjeli mnogo stresa,

ali nisu vjerovali da je štetan,

rizik se nije povećavao.

Štoviše, imali su najmanji postotak rizika

od svih sudionika,

uključujući ljude
s relativno malom razinom stresa.

Istraživači su procijenili
da je u osam godina

koliko su pratili smrtnost,

182 000 Amerikanaca preuranjeno umrlo,

ne od stresa,

već od uvjerenja
da je stres štetan za zdravlje.

(Smijeh)

To je više od 20 000
smrti svake godine.

Ako su ove procjene točne,

to znači da je vjerovanje
u štetnost stresa

15. najrašireniji uzrok smrtnosti
u SAD-u u posljednjih godinu dana.

Ubilo je više ljudi
nego melanom, HIV i ubojice.

(Smijeh)

Jasno vam je zašto me
ovo istraživanje prestravilo.

Ja sam se iz petnih žila trudila
uvjeriti ljude da je stres

štetan za njihovo zdravlje.

To me istraživanje zaintrigiralo:

Može li promjena pogleda na stres
pozitivno utjecati na zdravlje?

Znanost kaže da.

Kad promijenite svoj pogled na stres,

promijenit ćete
reakciju vašeg tijela na stres.

Objasnit ću vam kako to funkcionira.

Voljela bih da se
svi pretvarate da sudjelujete

u istraživanju predviđenom
da inducira stres.

Zove se test društvenog pritiska.

Došli ste u laboratorij

i rečeno vam je
da morate bez pripreme održati

petominutni govor
o svojim slabim točkama

pred stručnom komisijom.

A da budu sigurni da ste pod pritiskom,

u lice vam se unose kamere
i blješte reflektori.

Nešto kao ovo ovdje.

(Smijeh)

A članovi komisije uvježbani su

da vas svojim držanjem obeshrabruju.

Ovako.

(Uzdah)

(Smijeh)

Kada vas dovoljno demoraliziraju,

vrijeme je za drugi dio:
matematički test.

A bez vašeg znanja,

ispitivač je uvježban
da vas cijelo vrijeme uznemiruje.

Sada ćemo pokušati svi zajedno.

Bit će zabavno.

Meni.

Krećemo.

(Smijeh)

Brojat ćete unatrag od 996,

sedam po sedam.

Brojat ćete naglas,

što brže možete,

počevši od 996.

Krenite!

(Publika broji)

Brže. Brže, molim.

Prespori ste.

(Publika broji)

Stanite. Dosta, stanite.

Ovaj je pogriješio.

Moramo početi ispočetka.

(Smijeh)

Ne ide vam ovo baš, ha?

Shvatili ste poantu,

da ste uistinu dio ovog istraživanja,

bili biste pod stresom.

Srce bi vam lupalo,

disanje ubrzalo,
možda biste se preznojili.

Obično ovakve fizičke promjene
interpretiramo kao tjeskobu

ili znakove da se
ne nosimo najbolje s pritiskom.

Ali što ako bismo ih tumačili

kao naznake da se tijelo puni energijom,

priprema vas za suočavanje s izazovom?

Upravo je to rečeno

sudionicima istraživanja na Harvardu.

Prije pristupanja
testu društvenog pritiska,

poučeni su da gledaju
na svoju reakciju na stres kao korisnu.

Lupanje srca priprema te na akciju.

Ubrzano disanje nije problem,

dovodi više kisika tvom mozgu.

Sudionici koji su naučili gledati

svoju reakciju na stres kao korisnu,

proživjeli su manje stresa, tjeskobe,
bili su samouvjereniji.

Za mene je najzanimljivije bilo
u kolikoj se mjeri promijenio

njihov fizički odgovor na stres.

Kod tipične reakcije na stres,

poveća se broj otkucaja

i krvne se žile stisnu, ovako.

Upravo je to jedan od razloga
zašto se kronični stres

ponekad vezuje
uz kardiovaskularne bolesti.

Nije zdravo nalaziti se
konstantno u ovom stanju.

U ovom istraživanju,

kada su sudionici gledali
na svoje reakcije kao pomoć,

njihove su krvne žile
ostale opuštene, ovako.

Srce im je lupalo,

ali sveukupna kardiovaskularna slika
bila je zdravija.

Slična se reakcija dogodi

u trenucima sreće i hrabrosti.

Kada je u pitanju život pod stresom,

ovakva jedna biološka promjena

može značiti razliku

između stresom uzrokovanog
srčanog udara u 50-oj

i života daleko iza 90-e.

Upravo to potvrdila su
nova istraživanja stresa,

da je važno kako gledamo na stres.

Zato, moj se cilj promijenio.

Više ne pokušavam eliminirati stres.

Želim vas naučiti
da budete bolji u njemu.

I upravo smo proveli
jednu malu intervenciju.

Ako ste podigli ruku

jer ste u protekloj godini
proživjeli mnogo stresa,

možda smo vam spasili život

jer ćete se, sljedeći put
kad vam se srce uzlupa od stresa,

sjetiti ovog govora

i pomisliti:

moje mi tijelo upravo pomaže
suočiti se s izazovom.

Kad na ovaj način gledate na stres,

tijelo vam povjeruje

i vaša je reakcija na stres zdravija.

Rekla sam vam da se imam iskupiti

za deset godina ocrnjivanja stresa,

zato ćemo prirediti
još jednu intervenciju.

Predstavit ću vam
jedan od najpodcijenjenijih aspekata

reakcije na stres,

a to je:

Stres vas čini društvenima.

Da bismo razumjeli ovu stranu stresa,

potrebno se osvrnuti
na jedan hormon, na oksitocin.

Svjesna sam da je oksitocin već popularan
koliko to hormon može biti,

ima i vlastiti nadimak, hormon ljubavi,

jer se ispušta prilikom zagrljaja,

ali to je tek manji dio
funkcija oksitocina.

Oksitocin je neurohormon.

Oblikuje društvene instinkte našeg mozga.

Potiče nas da radimo stvari

kojima gradimo bliske društvene veze.

Zbog njega žudimo za fizičkim kontaktom
s obitelji i prijateljima.

Pospješuje empatiju.

Čak nas čini voljnijima
pružiti pomoć i podršku

ljudima do kojih nam je stalo.

Neki su ljudi čak predlagali
da bismo trebali snifati oksitocin

da postanemo brižniji i suosjećajniji.

Međutim, ljudi ne shvaćaju jednu stvar.

Oksitocin je hormon stresa.

Hipofiza ga izlučuje

kao odgovor na stres.

Dio je vaše reakcije na stres

koliko i adrenalin
od kojeg vam srce počinje lupati.

Oksitocin ispušten u stresnoj situaciji

motivira nas da tražimo podršku.

Vaš biološki odgovor na stres

potiče vas da nekome kažete
kako se osjećate

umjesto da potiskujete osjećaje.

Tijelo vas potiče da primijetite

kad je nekom drugom u vašoj okolini teško,

da možete podržati jedan drugoga.

U teškim trenucima,

takav odgovor na stres
potiče vas da se okružite

ljudima kojima je stalo do vas.

U redu. Ali kako će vas poznavanje
ove strane stresa učiniti zdravijima?

Pa, oksitocin ne utječe samo na mozak.

Utječe na cijelo tijelo,

a jedna od njegovih primarnih uloga

je zaštita kardiovaskularnog sustava
od posljedica stresa.

Prirodno je protuupalno sredstvo.

Pomaže i da se krvne žile
ne stegnu pod utjecajem stresa.

Ipak, meni najdraži je
utjecaj koji ima na srce.

Na srcu se nalaze
receptori za ovaj hormon,

a on pomaže regeneraciji srčanih stanica

i zacjeljivanju štete uzrokovane stresom.

Ovaj hormon stresa osnažuje vaše srce.

Odlično je što se sve ove
pozitivne fizičke posljedice

pospješuju kroz
društveni kontakt i potporu.

Dakle, kada pod stresom
zatražite pomoć od okoline

tražeći podršku
ili pružite pomoć drugoj osobi,

lučite više ovog hormona,

vaš odgovor na stres postaje zdraviji

i brže se oporavljate od stresa.

Fascinira me

da naše tijelo ima urođeni mehanizam

za nošenje sa stresom,

a taj je mehanizam ljudska povezanost.

Završila bih spomenuvši
još jedno istraživanje.

Slušajte dobro, jer i ovo bi vam
moglo spasiti život.

Praćeno je oko 1 000
odraslih osoba u SAD-u,

u rasponu od 34 do 93 godine,

a započeli su pitanjem:

"Koliko ste stresa doživjeli
u posljednjih godinu dana?"

Pitali su i

"Koliko ste vremena proveli
pomažući prijateljima, susjedima,

ljudima u vašoj zajednici?"

I sljedećih su pet godina
u javno dostupnim bazama

pratili tko je umro.

Prvo loše vijesti:

Svako je stresno životno iskustvo,

poput financijskih poteškoća
ili problema u obitelji,

povećalo rizik od smrti za 30%.

Međutim -- a nadam se
da nakon ovoga očekujete "međutim" --

međutim, to se nije
pokazalo točnim za svakog.

Ljudi koji su uložili vrijeme
u pomaganje drugima

nisu pokazali povećanje smrtnosti
vezano uz stres.

Niti malo.

Brigom su izgradili otpornost.

Ovo još jednom dokazuje

da štetan utjecaj stresa na zdravlje

nije neizbježan.

Naš način razmišljanja i djelovanja

može potpuno promijeniti
naš doživljaj stresa.

Kada odlučite reakcije na stres
vidjeti kao korisne,

gradite biološku hrabrost.

A kad se pod stresom odlučite
pružiti ruku drugima,

gradite otpornost.

Ne priželjkujem si nužno
više stresnih iskustava u životu,

ali zbog ovih istraživanja
počela sam cijeniti stres.

Stres otvara vrata naših srca.

Milosrdnih srca koja pronalaze
sreću i značenje

povezujući se s drugima.

Ali i fizičkom srcu
koje kuca iz sve snage,

daje sve od sebe
da nam podari snagu i energiju.

A kada odlučite
na taj način gledati na stres,

ne samo da se bolje nosite s njim,

već činite važan korak,
izjavljujete samima sebi

da vjerujete u svoju sposobnost
da se nosite sa životnim izazovima

i podsjećate se da se s njima
ne morate suočiti sami.

Hvala vam.

(Pljesak)

Chris Anderson:
Ovo što nam govorite je nevjerojatno.

Nevjerojatno je da nečiji pogled na stres

može u toj mjeri utjecati
na njihov očekivani životni vijek.

Kako biste to pretočili u savjet?

Kad netko, na primjer,
mora odlučiti između

stresnog posla ili onog bez stresa,

je li važno za što se odluče?

Je li jednako mudro
odlučiti se za stresan posao

ako vjerujete da se možete nositi s njim?

KM: Da, ono u što smo sigurni je

potraga za značenjem, smislom,
bolja je za zdravlje

nego izbjegavanje nelagode.

Zato, rekla bih da je
najbolji način donošenja odluka

utrka za nečim što će
vašem životu dati smisao,

a nakon toga vjera da se možete
nositi sa stresom.

CA: Puno vam hvala, Kelly.
To je izvrsno.

(Pljesak)