VS Ramachandran: Živčane stanice koje su oblikovale civilizaciju

Neuroznanstvenik Vilayanur Ramachandran daje opći pregled fascinirajućih funkcija "zrcalnih" živčanih stanica. Tek nedavno otkrivene, ove živčane stanice omogućuju nam da usvojimo složena društvena ponašanja, od kojih su neka oblikovala osnovu ljudske civilizacije kakvu poznajemo.

Danas ću govoriti o ljudskom mozgu.

To je ono što istražujemo na Sveučilištu u Kaliforniji.

Promislite o ovom problemu.

Radi se o komadu mesa teškom 1,5 kg

kojeg možete držati na dlanovima svojih ruku.

Ali on može zamišljati prostranstva međuzvijezdanog prostora.

Može razmišljati o značenju beskonačnosti,

postavljati pitanja o svrsi vlastitog postojanja,

o prirodi Boga.

I ovo je uistinu najčudnovatija stvar na svijetu.

To je najveća tajna s kojom se susreću ljudska bića.

Kako se sve ovo zbiva?

Mozak je sastavljen od neurona.

Sada gledamo u neurone.

Mozak odraslog čovjeka ima 100 milijardi neurona.

A svaki neuron je s 1.000 do 10.000 veza

povezan s drugim neuronima u mozgu.

Na temelju ovoga, izračunali su

da je broj permutacija i kombinacija u moždanoj aktivnosti

veći od ukupnog broja elementarnih čestica u svemiru.

Pa kako onda uopće proučavamo mozak?

Jedan način je promatranje pacijenata koji imaju

oštećene dijelove mozga i promjena u njihovom ponašanju.

O tome sam zadnji put govorio na TEDu.

Danas ću govoriti o drukčijem načinu koji se svodi

na postavljanje elektroda u različite dijelove mozga

i bilježenju aktivnosti pojedinih neurona u mozgu.

Time "prisluškujemo" aktivnost pojedinih neurona.

Nedavno se dogodilo otkriće

u Italiji, u Parmi,

Giacomo Rizzolatti i suradnici su otkrili grupu neurona

koju su nazvali "zrcalni" neuroni,

smještenu u prednjem dijelu mozga, u frontalnim režnjevima.

Postoje i premotorički neuroni

smješteni u prednjem dijelu mozga

otkriveni prije više od 50 godina.

Ti neuroni se aktiviraju kada osoba izvodi određenu radnju.

Na primjer, ako ja posegnem za jabukom,

premotorički neuron će se aktivirati.

Ako povučem neki predmet, drugi neuron će se aktivirati,

nalažući mi da povučem taj predmet.

To su već dugo poznati premotorički neuroni.

Ali Rizzolatti je otkrio

da se podskupina ovih neurona,

oko 20% njih

aktivira i dok gledam nekog drugog tko izvodi istu radnju.

Dakle, imamo neuron koji se aktivira dok ja posežem za nečim,

ali aktivira se i kad gledam Ivana da poseže za nečim.

Ovo je doista zadivljujuće.

Zato što ovaj neuron praktički prisvaja

tuđe gledište.

Umalo kao da u virtualnoj stvarnosti vrši simulaciju radnje

koju izvodi ta druga osoba.

Dakle, što je značaj ovih "zrcalnih" neurona?

Oni su zasigurno uključeni u postupke poput imitiranjaj i poprimanja.

Jer da bi imitirao složenu radnju

moj mozak treba prisvojiti tuđe gledište.

Prema tome, ovo je važno za imitiranje i poprimanje.

Ali zašto je to bitno?

Pogledajmo slijedeći slajd.

Kako se imitira? Zašto je imitiranje važno?

"Zrcalni" neuroni i imitiranje, poprimanje.

Razmotrimo kulturu, fenomen ljudske kulture.

Ako se vratimo kroz vrijeme 75.000 do 100.000 godina,

promotrimo evoluciju ljudi, vidjet ćemo

da se nešto jako bitno dogodilo prije 75.000 godina.

Dogodila se iznenadna pojava i brzo širenje

velikog broja vještina, svojstvenih ljudima,

poput korištenja alata,

vatre, skloništa i, naravno, razvoj jezika

i sposobnost čitanja tuđih misli

i interpretiranja ponašanja te osobe.

Sve se to dogodilo relativno brzo.

Iako se veličina ljudskog mozga nije mijenjala

bar 300.000 do 400.000 godina,

prije 100.000 godina sve ovo se dogodilo vrlo, vrlo brzo.

A ja tvrdim da je ono što se zapravo dogodilo

iznenadna pojava sofisticiranog sustava "zrcalnih" neurona,

koji je omogućio poprimanje i imitiranje radnji drugih ljudi.

Tako da kada pojedini član grupe slučajno nešto otkrio,

na primjer, korištenje vatre,

ili nekog alata, umjesto da otkriće nestane,

ono se širilo brzo, horizontalno populacijom

ili vertikalno, novim naraštajima.

Ovo je evoluciju učinilo više lamarkističkom

nego darvinističkom.

Darvinistička evolucija je spora, potrebne su joj stotine tisuća godina.

Dok se polarnom medvjedu razvio ogrtač,

trebalo je tisuće generacije, možda 100.000 godina.

Ljudsko biće, dijete, može jednostavno promatrati svog roditelja

dok ubija polarnog medvjeda

i skida mu kožu da stavi krzno na svoje tijelo,

i naučiti ovo brzo. Polarnom medvjedu je trebalo

100,000 godina da "nauči",

djetetu treba 10 minuta.

Jednom kad nauči, znanje se širi

geometrijskom progresijom kroz populaciju.

Ovo je osnova. Imitacija složenih vještina

je ono što zovemo kultura, dakle osnova civilizacije.

Postoji još jedna vrsta zrcalnih neurona,

uključena u nešto poprilično drugačije.

A to je -- postoje zrcalni neuroni --

slično kao što postoje zrcalni neuroni za radnju, postoje i oni za dodir.

Drugim riječima, ako me netko dodirne za ruku,

neuron somatozenzornog korteksa

u osjetnoj regiji mozga se aktivira.

Ali isti taj neuron se nekad aktivira

dok samo promatram drugu osobu dok ju se dodiruje.

Dakle, kao da suosjeća s dugom osobom dok ju dodiruju.

Znači, većina će se aktivirati dok mene dodiruju

po različitim mjestima. Različiti neuroni za različita mjesta.

Ali jedan dio njih se aktivira čak i kada samo gledam

dok se nekog drugog dodiruje po tom mjestu.

Prema tome, opet imamo

"empatične" neurone.

Pitate se: "Zašto se onda, dok gledam da se nekoga dodiruje,

ne zbunim i doslovno osjetim te dodire

kao da netko dodiruje mene?"

Mislim, ja susojećam s tom osobom, ali ipak ne osjećam te dodire.

Pa, to je zato što u koži imate receptore

za dodir i bol koji su povezani s vašim mozgom

i koji govore: "Ne brini, tebe se ne dodiruje.

Dakle, suosjećaj s tom osobom,

ali nemoj doista osjetiti dodire,

u protivnom ćeš se zbuniti."

Prema tome, postoji povratni signal

koji nadjača signal iz zrcalnog neurona

što onemogući da svjesno osjetite taj dodir.

Ali ako odstranite ruku ili jednostavno anestetizirate ruku

injekcijom anestetika,

pa moja ruka umrtvi

i izgubi se osjet,

ako sada gledam da vas dodiruju,

ja to doslovno osjećam na svojoj ruci.

Time ste maknuli barijeru

između vas i drugih ljudskih bića.

Ja ih zato zovem Gandhi neuroni ili empatični neuroni.

(Smijeh)

I ovo nije nekakav apstraktni, metaforični osjet,

sve što odvaja vas od nekog drugog

je vaša koža.

Makne li se koža, u svom umu ćete osjetiti dodire te osobe.

Maknula se barijera između vas i drugih ljudskih bića.

Ovo je zapravo osnova većeg dijela Istočnjačke filozofije.

A to je da ne postoji pravi, neovisni ja,

odvojen od drugih ljudskih bića, koji promatra svijet

i druge ljude.

Zapravo ste povezani, ne samo Facebookom i internetom;

vi ste doslovno povezani vašim neuronima.

U ovo sobi su lanci neurona koji međusobno komuniciraju.

I nema prave razlike

vaše svijesti od tuđe svijesti.

Ovo nije mambo-đambo filozofija.

To je rezultat našeg razumijevanja neuroznanosti.

Imate pacijente s fantomskim udovima. Ako se ruka amputira

i imate fantomski ud, dok promatrate da nekog dodiruju,

osjećate to na svom fantomskom udu.

Ali zapanjujuće je da,

ako imate bolni fantomski ud, stisnete tuđu ruku,

masirate tuđu ruku,

to će olakšati bolove u vašoj fantomskoj ruci,

gotovo kao da su neuroni

primili olakšanje samo gledajući

da se nekoga masira.

Ovo je moj posljednji slajd.

Dugo vremena ljudi su razdvajali znanost

i društvene discipline.

C. P. Snow je govorio o dvije kulture:

znanost na jednoj, a društvene discipline na drugoj strani;

nikada se neće sastati.

Ja kažem da sustav zrcalnih neurona čini sučelje kroz koje

možete ponovno promisliti pitanja poput svjesti,

onog što predstavlja vas,

što vas odvaja od drugih ljudi,

što vam omogućava da suosjećate s drugim ljudima,

čak i pojavu kulture i civilizacije jedinstvene ljudima.

Hvala!

(Pljesak)