Filozofija za djecu – Kako zapaliti iskru za učenjem: Dr. Sara Goering na TEDxOverlake

Filozofiju je moguće podučavati u školi. Ustvari, djeca su rođeni filozofi. Dr. Sara Goering govori o načinu podučavanja filozofije kroz misaone eksperimente te kako se razvijaju dječje kognitivne i ostale vještine koje im mogu koristiti u učionici i van nje.

(Pljesak)

Pozdrav. Kad ljudima kažem da sam filozof,

u svakodnevnom razgovoru,
čudno me pogledaju.

Pogled za koji mislim da je mješavina
poštovanja i straha.

Kao, "O, stvarno kul,
duboko promišljate" i

"Molim vas, nemojte me natjerati da branim
sve što mislim da znam!"

Filozofija je nešto što -

Kad kažem da djecu i odrasle
podučavam filozofiju

ljudi me pogledaju kao da sam luda.

Filozofija je percipirana kao duboka,
apstraktna, rigorozna,

teška znanost.

Ljudi misle da djeca
nisu sposobna za nju.

Kad me pogledaju kao da sam luda,
mislim: "U krivu ste.

Djeca su po svojoj prirodi filozofi.

Sami po sebi postavljaju
filozofska pitanja."

Naš je zadatak da ih potaknemo
na postavljanje pitanja.

Što su filozofska pitanja?

Filozofi se, još od antičke Grčke
do danas, pitaju

o prirodi svemira i našem mjestu u njemu.

Filozofi, primjerice, žele znati
jesmo li uistinu slobodni.

I što za nas znači kad kažemo
da smo slobodni.

I možemo li istovremeno biti
predeterminirani i slobodni?

Većina ljudi misli da je to apsolutno
ludo i nemoguće.

Ali mnogi filozofi vjeruju
da jedino tako možemo biti slobodni:

ako smo i predeterminirani i slobodni.

Filozofi se pitaju o prirodi
ispravnog i pogrešnog.

Ne zanimaju nas samo odgovori na:
"Što je ispravno?" i "Što je pogrešno?",

"Što smijem napraviti?",
"Što ne smijem?",

nego razlozi za to i jesmo li
uistinu u pravu kad mislimo

da je nešto ispravno ili pogrešno.

Ili: "Ako Sunce pregori

za pet milijardi godina,
je li išta uopće važno?"

Kako možemo znati?

Kako stvoriti smisao u našim životima
znajući da ćemo svi umrijeti?

Ovo su primjeri
filozofskih pitanja.

Čak i: "Možemo li biti sigurni
da sad ne sanjamo?"

Navest ću vas da se zapitate o tome.
(Smijeh)

Nećete baš biti sigurni
nakon uvoda u filozofiju.

To su pitanja koja postavljaju filozofi,
i kao što sam rekla,

djeca ih postavljaju prirodno.

Odrasli se mnogo više muče s njima.

Vjerujem da je djelomice tako
jer filozofi preispituju

osnovne postavke koje imamo

o našem mjestu u svemiru
i o tome tko smo.

A toga se teško odreći

nakon što smo u odrasloj dobi
potisnuli ta pitanja.

Kao što je Jim Copacino rekao ranije,

"Odrasli se moraju odučiti
tih pretpostavki."

Naučiti postati svjestan tih pretpostavki
i onda ih pažljivo preispitati,

dok su djeca svježa.

Pitaju se o tome gdje su,

kako svijet funkcionira i koje je
njihovo mjesto u njemu.

Još nisu usvojili pretpostavke
te su stoga znatiželjni i otvoreni

za filozofsko razmišljanje o idejama.

Djeca postavljaju filozofska pitanja.

Predajem djeci od trećeg razreda

do završetka srednje škole.

Posebno predavanje održala sam
u petom razredu.

Održala sam kratak uvod
o tome što je filozofija

jer nažalost većina ljudi
to čuje tek na faksu

ili ako slučajno nalete na nju.

Pitala sam učenike,

nakon predavanja o tome
što je filozofija,

"Razmislite malo i zapišite
filozofska pitanja

koja se pitate, koja si postavljate,

kasno noću u miru i tišini,

na putovanju kad vam se
pokvari DVD,

i kad morate razmišljati.

Koja su pitanja koja si postavljate?"

Nevjerojatno je što su smislili.

Neka od pitanja učenika
petog razreda bila su:

Što su brojevi?
Odakle dolaze?

Kako je moguće da postoje
do beskonačnosti?

Zašto ljudi mrze jedni druge?

Zašto se pokreću ratovi?

U javnoj školi neki su pitali:

Ako postoji Bog, tko Ga je stvorio?
(Smijeh)

Kužite? Ovo su velika
filozofska pitanja.

Pitanja koja zaslužuju pohvalu
od odraslih, nije li tako?

Trebamo djecu zainteresirati
za pitanja koja imaju.

Oni pokušavaju shvatiti svijet
i stvoriti neki smisao.

Nažalost, mislim da u našem
trenutnom sustavu

ta pitanja nisu poticana.

Nisu poticana u obrazovnom sustavu

djelomice jer učitelji nisu obučeni
kako se nositi s tim pitanjima.

Odgovori su dvojaki:
bolji i lošiji,

ali nema jednog, jedinog ispravnog.

Ne možete ih lako naučiti za test.

Polako se tek krećemo u tom smjeru
u obrazovnom sustavu.

Ali mislim da ta pitanja ne potičemo
ni kod kuće.

Jer ni mnogi roditelji nisu sami
razmislili o tim pitanjima

i stvorili svoje odgovore,
ili shvatili jesmo li ili nismo

u pravu što se tiče tih pitanja.

Malo se sramimo kad nas djeca
u tome ulove.

Pa se ponašamo nervozno,
malo odgađamo te naposljetku

ne dotaknemo ta pitanja.

Rezultat je da djeca misle
da ta pitanja nisu važna.

Ali važna su. Je li tako?

Važna su za naše razumijevanje nas samih
i našeg mjesta u svijetu.

Pokušavamo progurati
filozofiju u škole

na način da djecu
oduševimo za učenje

i da damo smisao
pitanjima koja postavljaju.

Kako to radimo?

Ne damo im knjigu o Kantu, Descartesu,
Hegelu i Heideggeru uz riječi "Čitaj ovo".

Idemo analizirati pročitano pa da
vidimo što vi mislite.

Ne, jer bi tako zamrzili
filozofiju u toj dobi.

Umjesto toga koristimo
klasične tehnike

iz povijesti filozofije.

Po čemu su filozofi poznati?
Po eksperimentima.

Super je što za njih
nije potreban laboratorij.

Ne trebaju nam kemikalije,
nema opasnosti.

U ovome je stvar.

(Smijeh)

Pažljivo morate razmišljati
o nečem hipotetskom.

Primjerice, iz antičke Grčke
poznat je Gigov prsten.

Zamislite da nađete prsten
i ako ga okrenete,

učini vas nevidljivima.

Što biste radili s tim prstenom?

Damo im malo vremena
da razmisle o tome.

Zašto bi to učinili s prstenom?

Možete zamisliti što govore.

Jednom kad shvatimo što bi učinili...

Zašto to ne učinite

kad nemate prsten?
Što vas sprečava?

Neki žele raditi pogrešne,
nemoralne stvari.

Ili barem smiješne i neprikladne.

(Smijeh)

Znate, žele špijunirati ljude.

Zašto to ne radite?

Zašto je to pogrešno?

U početku neka djeca misle:

"Pogrešno je jer nas za to kazne."

Ali onda im kroz razgovor
možemo pomoći

da shvate da je kazna zato
jer su takve stvari pogrešne.

Nisu oni pogrešni jer su kažnjeni.

Moramo strelicu usmjeriti
u pravom smjeru

i tako možemo voditi zanimljive
i duboke razgovore s djecom,

temeljene na misaonim eksperimentima
koje započnemo,

a koji zapravo proizlaze
iz dječjih pitanja.

Ili koristimo filozofske puzzle.

Još jedan primjer iz antičke Grčke
je Tezejev brod.

Zamislite da imate brod.

Kroz neko vrijeme,
možda pet godina,

zamijenite sve dijelove broda.

Na kraju procesa,
imate li i dalje isti brod?

Nekim ljudima intuicija kaže
da je to isti brod.

Ako mislite da je isti - zašto?

Što ostaje nepromijenjeno tokom
tog procesa i protekom vremena?

A ako mislite da nije isti brod,

recite mi kad se pretvorio
u neki drugi brod.

U kojoj točki procesa promjene
biste rekli:

"A ne, ovo je novi brod."

Počevši s brodom,

diskusiju možemo usmjeriti na temu
ljudskog identiteta, osobnog identiteta.

Mi smo bića koja se protekom vremena
mijenjaju, nije li tako?

Jesmo li isti kao i raniji mi?

Hoćemo li biti isti kao naše buduće ja?

I što nam dopušta da to tvrdimo?

Ili ako ostajemo isti,

ili ako se mijenjamo -
kako zadržavamo identitet?

Djeca ovo obožavaju raditi.

Zanimaju ih ta pitanja i
unose se u njih.

Koristimo i dječju literaturu.

Najbolja dječja literatura
bavi se filozofskim pitanjima.

Koristimo se i jednostavnima poput

"Avanture Žapca i Žabe krastače"
A. Lobela.

Ako ste roditelj, poznati su vam.

Govorimo o hrabrosti.

Žabac i Žaba krastača bježe
od mnogočega,

govoreći: "Hrabri smo."

"Gledajte kako bježimo od zmije,
ali jako smo hrabri."

Vodimo zanimljiv razgovor s djecom.

Što je hrabrost?
Što je u prirodi hrabrosti?

I može li ona biti u tandemu
sa strahom?

Je li ona u tome da se
suočimo sa strahom?

Razvijamo zanimljive diskusije

temeljem literature, puzzli
i misaonih eksperimenata,

te se koristimo različitim
filozofskim igrama.

Cilj nam je trojak.

Želimo pospješiti kognitivne vještine.
Kritičko razmišljanje.

Naučit će argumentirati,

ocijeniti argument koristeći logiku,

odgovoriti na primjedbe na
svoje stajalište.

To su im korisne vještine

i za druga područja.

Želimo da razmišljaju kreativno.

Da smisle protuprimjer!

Tvoj je prijatelj ustvrdio jedno.

Možeš li smisliti protuprimjer
ili alternativu?

Reci koja je i kako se kosi
s prijateljevom tvrdnjom.

Radimo i na vještinama ponašanja.

Kako možeš razgovarati
s vršnjacima?

Slušaj ih pažljivo,
shvati ih ozbiljno,

ne moraš se složiti s njima,
ali učini to bez borbe

i bez da ih povrijediš.

Najbolje je kad čujete
najbolje prijatelje da kažu:

"Nisam dosad shvaćao
da se ne moramo slagati

oko nečega što oboje
smatramo važnim,

ali sve je u redu."

Dodatno na kognitivne

i ponašajne vještine, tu su i
vještine filozofske osviještenosti.

Znati što je filozofsko pitanje
i znati da na njega mogu odgovoriti.

Mogu proraditi teška pitanja

i nešto sami pokušati zaključiti.

Mislim da je za njih to osnažujuće.

Ono što smo otkrili,
ne samo kroz naš rad,

koji djeca vole i u njemu uživaju,

nego diljem svijeta,

s malim džepnim izdanjima
filozofije za djecu,

jest da su uspješni na
standardiziranim testovima,

da razvijaju kritičko mišljenje,
jezik i pismenost,

sposobnosti za druge vještine
koje cijenimo.

Najvažnije, učenici to vole raditi.

Oduševljeni su,
to potiče njihovu ljubav za učenjem,

shvaćaju važnost tih pitanja
i kako im može koristiti

da sami odgovaraju na njih.

Mislim da je to svrha obrazovanja.

Zato nam je potrebna filozofija.

Hvala.

(Pljesak)