Put carbon where it belongs… back in the soil

(glazba)

Puno slušamo o promjeni klime
i ugljičnom dioksidu.

Što poljoprivrednici mogu učiniti
po tom pitanju?

"Puno," kaže australijska znanstvenica za tlo
dr. Christine Jones

i kao rezultat dobiti bolje usjeve."

Sve se svodi na to
da se svjetlosna energija

transformira u biokemijsku energiju,

dovođenja te biokemijske biokemijske energije u tlo

da pokrene ekosustav tla
i učini hranjive tvari dostupnima.

Razlog zbog kojeg je ugljik važan je

što sva živa bića sadrže ugljik.

Stoga, kako tvari žive i umiru,
one predaju svoj ugljik

a potom nešto drugo živi uzima taj ugljik.

Pretpostavljam na ono o čemu govorimo
kada govorimo o promjeni klime je,

govorimo o tom ciklusu
koji je ispao iz ravnoteže.

Dakle, tisućama godina
on je bio u ravnoteži...

atmosfera
boljke i tlo,

i sva živa bića.

(glazba)

No u moderno doba,
ljudi su iskopali i spalili fosilna goriva,

i izložili tlo poljoprivredi.

U stvari, više od trećine ugljika

koji je dodan atmosferi od 1850. godine

došao je od krčenja šuma i izlaganju,

oksidirajući bogate naslage ugljika
u našem površinskom tlu.

Američka znanstvenica za tlo
Dr. Elaine Ingham kaže,

"Ipak, mi ga možemo vratiti,

i to na način
da dobra količina njega tamo i ostane."

Dakle, sekvestracija ugljika,
govorimo o stavljanju CO2

iz atmosfere natrag u tlo.

u obliku koji neće biti izgubljen.

(glazba)

Kako to radimo?

Na isti način kako je to i priroda
prvotno učinila.

(glazba)

Moramo fotosintetizirati,

zatim moramo uzgajati biljke na tom tlu,

kako bi CO2 i sunčeva svjetlost
bili ponovo spojeni u šećerne strukture.

Kako ti šećeri siđu u korijenski sustav,

skupljajući sav dušik, fosfor,
sumpor, magnezij, kalcij

iz tla.

Grade taj biljni materijal.

Biljke u tlo stavljaju eksudate,

"kolače i kekse" u tlo,

a bakterije i gljivice koriste taj materijal

i ponovo ugrađuju organsku tvar
ponovo u tlo.

(glazba)

Ti eksudati šećerne vode su ključni.

Ova fotografija pokazuje tekući ugljik
kako teče iz korijena biljke iznad,

duž gljivične hife ili dvije,

kako bi nahranila gljivicu ispod.

U zamjenu za taj ugljik,

mikrob tla, uključujući i gljive,

korijenju donose vodu
ili mikronutijente,

uzrokujući da boljka ispušta više ugljika.

Kako bismo izgradili takav ugljik tla,

moramo paziti na mikrobe

ili podržavati mikrobnu populaciju u tlu

koji udružuju sve male atome ugljika zajedno

kako bi stvorili polimere humusa.

(glazba)

Ni ja ne mogu rasti tako dobro
ako tamo ne postoje ti mikrobi.

Oni u sebi neće imati toliko
elemenata u tragovima

ako tih mikroba tamo ne bude.

I kada biljke nemaju te elemente u tragovima u sebi,

one postaju ranjive na napade insekata i gljivica,

i patogene svih vrsta.

(glazba)

Konačno, sada vidimo svjetlo kakvo je

i shvaćamo da smo mi poljoprivrednici svjetla.

I da je ono što trebamo učiniti

je imati sunčeve energije koliko god je to moguće

imajući što je više moguće zelenog lišća.

Znači, što veći dio godine je to moguće.

(glazba)

Pošto fotosinteza pokreće čitav sustav,

tlo bi trebalo uvijek biti
prekriveno biljkama,

bilo usjevima, bilo pokrovnim biljkama.

(glazba)

Farmeri su ovdje u SAD-u

počeli s eksperimentiranjem
s dvostrukim pokrivačima,

zatim peterostrukim pokrivačima,
zatim deseterostrukim pokrivačima,

i sada ciljaju na 20-erostruke pokrivače.

Drugim riječima, u pokrovnom usjevu je
20 različitih varijanata biljaka.

zaključili su da što više učine pokrov raznolikijim,

brže će obnoviti tlo,

i štoviše - manje se trebaju oslanjati
na kemikalije općenito.

Poljoprivrednici dolaze do zaključka
da izgradnja bioraznolikosti

jača zdravlje biljaka.

I vide da više ne moraju koristiti
nikakva umjetna gnojiva,

ne moraju koristiti pesticide,
ne moraju koristiti insekticide.

Ne samo što proizvode hranu
koja je bogatija hranjivim tvarima,

već ona u sebi ima
i manje štetnih kemikalija.

I oni uzimaju CO2 iz atmosfere

i pohranjuju ga u tlo.

Mi također u našim poljima
želimo otpornost.

Ugljik gradi dobru, grudastu strukturu tla,

koja zadržava kišnicu.

A druga stvar je koliko brzo,
nakon što kišnica bude apsorbirana,

koliko brzo ona hlapi?

Dakle, kada ona dođe u zemlju,
mi želimo da ona tamo i ostane.

Znači, želimo u tlu imati agregate,

koji su male grude,
nakupine veličine zrna graška u tlu

koji imaju mnogo viši sadržaj vlage

s unutarnje strane agregata nego izvana.

(glazba)

I vidimo najveći porast u
u sekvestraciji ugljika,

kroz ono što ja zovem put tekućeg ugljika

kada on biva fiksiran u zelenom lišću,
translociran kroz biljke,

izlučen putem korijenja
u mikrobne populacije u tlu,

i formira agregate,

i vodi do postupka ujedninjenja,

koje je za tlo "sveti gral",

kako bi u tlu imali povećanje humusa.

Znači, naš posao je,
kao što dr. Ingham kaže, uzgajati

tako da radimo s prirodom.

(glazba)

Tako da nemojte orati.

Kada bismo imali popis tih poljoprivrednika

koji ne oru ili imaju nula oranja.

i dati ljudima do znanja

da su baš oni ti koji rade posao kako treba?

I, kao što kaže dr. Jones,
takva vrsta uzgoja je dobit za svakoga.

(Christine) Ako bismo mogli uzeti
više ugljika koji je u atmosferi

i pohraniti ga u našem tlu,

tada naše tlo i sustav proizvodnje hrane

budu otporniji.

(glazba)

No, mogli bismo proizvesti isti obrok
koji bi imao puno veću kvalitetu.

s mnogo nižim troškovima,

i koji u isto vrijeme izgrađuje tlo.

Mislim da je temeljna promjena
koju moramo učiniti

je da se u poljoprivredi radi o žetvi svjetla.

Kroz proces fotosinteze,

promjeniti ćemo svjetlosnu energiju
u biokemijsku energiju,

i zatim ta biokemijska energija
postaje naše biljke, naše životinje.

Znači, preko spojeva ugljika

koji su stvoreni tim procesom.

Mi smo u temelju poljoprivrednici svjetla.

i kada to shvatimo, samo nebo je granica.