Potraga mlade naučnice za čistom vodom

Dipika Kurap je odlučna u želji da riješi globalnu krizu vode još od svoje četrnaeste godine, kada je vidjela djecu ispred kuće njenog djeda i bake u Indiji kako piju vodu koja je izgledala previše prljavo da bi se dodirnula. Njeno istraživanje je počelo u njenoj porodičnoj kuhinji - i u međuvremenu je dovelo do važne naučne nagrade. Poslušajte kako je ova naučnica tinejdžerka pronašla način za prečišćavanje vode, koji je ekonomičan i pogodan za životnu sredinu.

Svakog ljeta, moja porodica i ja
putujemo na drugi kraj svijeta,

3000 milja daleko,

u kulturološki raznovrsnu zemlju Indiju.

Indija je zemlja na zlom glasu
zbog svoje sparne vrućine i vlažnosti.

Za mene, jedino olakšanje od ove vrućine
je da pijem mnogo vode.

Dok smo u Indiji,
moji roditelji me uvijek podsjećaju

da pijem samo prokuvanu
ili flaširanu vodu,

zato što, za razliku od Amerike,

gdje mogu jednostavno da odvrnem slavinu
i da lako dobijem čistu, pijaću vodu,

u Indiji je voda često zagađena.

Zato moji roditelji moraju da budu

sigurni da je voda
koju pijemo bezbjedna.

Međutim, ubrzo sam shvatila

da svako nema dovljno sreće

da uživa u čistoj vodi kao mi.

Ispred kuće moga djeda i bake
u prometnim ulicama Indije,

vidjela sam ljude koji stoje
u dugim redovima,

na jakom suncu,

i pune kante vodom iz česme.

Čak sam vidjela djecu

koja su izgledala
kao da su istog godišta kao ja,

kako pune čiste plastične flaše

prljavom vodom iz potočića sa ivičnjaka.

Gledajući ovu djecu,

primoranu da piju vodu

za koju sam mislila da je
previše prljava da bi se dodirnula,

promijenilo se moje viđenje svijeta.

Ova neprihvatljiva društvena nepravda

je kod mene izazvala želju
za pronalaženjem rješenja

za svjetski problem čiste vode.

Željela sam da znam zašto
ovoj djeci nedostaje voda,

supstanca koja je ključna za život.

I saznala sam da se suočavamo

sa globalnom krizom nedostatka vode.

Ovo vas možda iznenađuje,

jer je 75% naše planete pokriveno vodom,

ali je od toga samo 2,5% svježa voda,

a manje od 1%
zemljinih zaliha svježe vode

je dostupno ljudima za korišćenje.

Uz rastući broj stanovnika,

industrijski razvoj i ekonomski rast,

naša potražnja
za čistom vodom se povećava,

ali se naši izvori svježe vode
ubrzano smanjuju.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji,

660 miliona ljudi u svijetu

nema pristup izvoru čiste vode.

U zemljama u razvoju,
nedostatak pristupa čistoj vodi

je glavni uzrok smrti
kod djece mlađe od 5 godina,

a UNICEF procjenjuje da 3000 djece

umire svakog dana
od zaraza povezanih s vodom.

Tako sam nakon povratka kući
jednog ljeta u osmom razredu

odlučila da želim da spojim svoju strast

za rješavanjem globalne krize vode

sa mojim interesovanjem za nauku.

Tako sam odlučila da bi bilo najbolje

da pretvorim svoju garažu u laboratoriju.

(smijeh)

Ustvari, prvo sam pretvorila
svoju kuhinju u laboratoriju,

ali to moji roditelji i nisu odobravali
i izbacili su me odatle.

Takođe sam pročitala mnogo novinskih
članaka u vezi sa ispitivanjima vode

i saznala da trenutno u zemljama u razvoju

nešto što se zove
solarna dezinfekcija, ili SODIS,

se koristi za prečišćavanje vode.

U SODIS-u, čiste plastične flaše
se pune zagađenom vodom

i izlažu sunčevoj svjetlosti
u trajanju šest do osam sati.

Sunčevo UV zračenje

uništava DNK ovih štetnih patogena

i pročišćava vodu.

Iako je SODIS zaista lak za korišćenje
i energetski efikasan,

jer koristi samo solarnu energiju,

veoma je spor,

jer proces traje i do dva dana
kada je oblačno.

Stoga, kako bi se ubrzao SODIS proces,

u posljednje vrijeme se koristi
nova metoda

koja se naziva fotokataliza.

Šta je tačno fotokataliza?

Raščlanimo ovaj pojam:

''foto'' znači ''iz sunca'',

a ''kataliza'' je nešto
što ubrzava reakciju.

Zapravo, fotokataliza samo ubrzava

ovaj proces solarne dezinfekcije.

Kada uđe svjetlost i dođe
u kontakt sa fotokatalizatorom,

kao što je TiO2, ili titanijum-dioksid,

stvaraju se veoma reaktivne
vrste kiseonika,

kao što su superoksidi,
vodonik peroksid i radikali hidroksila.

Ove reaktivne vrste kiseonika

mogu iz pijaće vode da uklone
bakterije i organske materije,

kao i cijeli niz materija
koje zagađuju vodu.

Ali, nažalost,
postoji nekoliko nedostataka

u načinu na koji se trenutno koristi
fotokatalitički SODIS.

Zapravo se dešava sljedeće -
uzimaju se čiste plastične flaše

i unutrašnjost se prekriva
ovim fotokatalitičkim omotačem.

Ali fotokatalizatori,
kao što je titanijum dioksid,

zapravo se uobičajeno koriste
u kremama za sunčanje,

kako bi blokirali UV zračenje.

Zato, kada se postave
u unutrašnjost ovih flaša,

oni zapravo blokiraju
jedan dio UV zračenja

i smanjuju efikasnost procesa.

Takođe, ovi fotokalitički omotači

nijesu čvrsto zalijepljeni
za plastične flaše,

što znači da se spiraju
i da na kraju ljudi piju katalizator.

Iako je TiO2 bezbjedan i inertan,

on je neefikasan ukoliko nastavite
da pijete katalizator,

zato što morate da nastavite
da ga dopunjavate,

čak i nakon nekoliko upotreba.

Zato je moj cilj bio
da prevaziđem nedostatke

ovih sadašnjih metoda
prečišćavanja vode

i da stvorim bezbjedni, održivi,

isplativi način prečišćavanja vode,
pogodan za životnu sredinu.

Ono što je počelo u osmom razredu
kao projekat za sajam nauke,

sada je moja fotokatalitička mješavina
za prečišćavanje vode.

Ona kombinuje titanijum dioksid
sa cementom.

Mješavina nalik na cement može
se formirati u nekoliko različitih oblika,

što za posljedicu ima izuzetno raznovrsan
niz metoda za njenu upotrebu.

Na primjer, možete da napravite šipku

koja se može lako smjestiti
u flaše vode za individualnu upotrebu,

ili možete napraviti porozni filter
koji može prečišćavati vodu za porodice.

Možete čak i obložiti unutrašnjost
postojećeg rezervoara za vodu,

kako bi se pročistile veće količine vode

za zajednice, na duži vremenski period.

U svemu ovome,

prešla sam nimalo lak put.

Znate, nijesam imala pristup
sofisticiranoj laboratoriji.

Imala sam 14 godina kada sam započela,

ali nijesam dopustila godinama
da me spriječe

u mom nastojanju da pronađem
naučno rješenje

i mojoj želji da riješim
globalnu krizu vode.

Vidite, voda nije samo
univerzalni rastvarač.

Voda je univerzalno ljudsko pravo.

I iz tog razloga,

nastavljam da radim
na ovom naučnom projektu od 2012. godine,

kako bih ga iz laboratorije
prenijela u stvarni svijet.

I zato sam ovog ljeta osnovala
Katalizator za svjetsku vodu,

društveno preduzeće koje ima za cilj

kataliziranje rješenja
za globalnu krizu vode.

(Aplauz)

Sama za sebe, jedna kap vode
ne može da učini mnogo,

ali kada se spoji mnogo kapi,

one mogu održati život na našoj planeti.

Baš kao što se kapi vode spajaju
kako bi stvorile okeane,

vjerujem da svi mi moramo da se udružimo

dok pokušavamo da riješimo
globalni problem.

Hvala vam.

(Aplauz)

Hvala vam.

(Aplauz)