Malcolm Gladwell: Čudna priča o Nordenovom nišanu za bombardiranje

Veliki pripovjedač Malcolm Gladwell pripovjeda o Nordenovom nišanu za bombardiranje, revolucionarnom dijelu tehnologije drugog svjetskog rata, s neočekivanim ishodom.

Hvala vam.

Pravo je zadovoljstvo biti ovdje.

Posljednji put sam držao TED govor

mislim prije nekih sedam godina.

Pričao sam o umaku za špagete.

I toliko mnogo ljudi, pretpostavljam, gleda te videe.

Ljudi su mi prilazili od tada

da bi me pitali pitanja o umaku za špagete,

što je predivna stvar u kratkom roku --

(Smijeh)

ali ispalo je ustvari manje idealno

kroz sedam godina.

I tako sam pomislio da dođem

i probam se riješiti umaka za špagete.

(Smijeh)

Tema ove jutarnje sesije je Things We Make (Stvari Koje Pravimo).

I tako pomislih da ispričam priču

o nekome

tko je napravio jedan od najvrjednijih predmeta

svojega doba.

I njegovo ime je Carl Norden.

Carl Norden je rođen 1880.godine

I bio je Švicarac.

I naravno, Švicarci se mogu podijeliti

u dvije glavne kategorije:

oni koji prave sitne, sjajne,

skupe predmete

i one koji se bave novcem

onih koji kupuju sitne, sjajne,

skupe predmete.

I Carl Norden stoji vrlo čvrsto u prvoj ekipi.

On je inženjer.

Studira na Federal Polytech u Zurichu.

Dapače, jedan od njegovih kolega je mladi momak zvan Lenin

koji će kasnije

razbijati sitne, skupe, sjajne predmete.

I on je švicarski inženjer, Carl.

I mislim to u najširem smislu riječi.

On nosi trodjelna odijela;

i ima vrlo, vrlo mali, važni brk;

i dominantan je

i narcisoidan

i gonjen

i ima ogroman ego;

i radi 16 sati dnevno;

i ima vrlo snažne osjećaje o promjenjivoj struji;

i misli da je sunčana preplanulost znak slabog morala;

i pije mnogo kave;

i najbolje radi

sjedeći satima u majčinoj kuhinji u Zurichu

u potpunoj tišini

s ničim osim šiberom (logaritmarom).

Uglavnom,

Carl Norden emigrira u SAD

taman pred Prvi svjetski rat

i otvara dućan u ulici Lafayette

u centru Manhattana.

I postaje opsjednut pitanjem

kako baciti bombu iz aviona.

Ako malo promislite,

u doba prije GPS-a i radara,

to je očito bio doista težak problem.

To je kompliciran problem iz fizike.

Imate avion koji je tisućama stopa visoko u zraku,

koji ide stotinama milja na sat,

i pokušavate baciti predmet, bombu,

prema nekoj nepokretnoj meti

dok vas sputavaju svakojaki vjetrovi i oblaci

te svakakve druge vrste smetnji.

I razni ljudi,

do Prvog svjetskog rata i između ratova,

su pokušavali riješiti ovaj problem,

i skoro svi su bili neuspješni.

Nišani za bombardiranje koji su bili dostupni

su bili strašno nerazvijeni.

Ali Carl Norden je bio taj koji je doista uspio probiti led.

I osmisli on taj nevjerojatno kompliciran uređaj

koji teži otprilike 23 kg,

zvan Norden Mark 15 nišan za bombe.

I ima svakakve vrste poluga i kugličnih ležajeva

i sprava i mjerila.

I on napravi ovu kompliciranu stvar,

i on pomogne bombarderima

da uzmu ovaj konkretan predmet,

ugledaju metu,

pošto su u bombarderovom kokpitu od Plexiglasa,

i unesu visinu aviona,

brzinu aviona, brzinu vjetra

i koordinate

zadane mete.

I nišan će mu reći kad da ispusti bombu.

I kao što je Norden slavno rekao,

"Prije nego je postojao taj nišan,

bombe su rutinski promašivale svoje ciljeve

za milju ili više."

"Ali", rekao je, "sa Mark 15 Norden nišanom za bombardiranje,

mogao je pogoditi bombom u bačvu kiselih krastavaca

sa 20,000 stopa". (~6000 metara)

I ne mogu vam reći

koliko je bila uzbuđena

američka vojska

otkrićem Nordenovog nišana.

To je bilo kao manna s nebesa.

Uzmite vojsku

koja je upravo iskusila Prvi svjetski rat,

gdje su se milijuni ljudi

borili u rovovima,

ne mičući se, bez ikakvog napretka,

i sad naiđe netko tko je osmislio uređaj

koji im daje da lete s visoka,

visoko iznad neprijateljskog teritorija

i razore što god požele

s kirurškom preciznošću.

I tako je američka vojska

potrošila 1,5 milijardi dolara --

milijarde dolara po tečaju iz 1940-ih --

razvijajući Nordenov nišan.

I da to stavimo u perspektivu,

ukupna cijena Manhattan projekta

je bila tri milijarde dolara.

Pola tolike svote je uloženo na ovaj Nordenov ciljnik

kao što je potrošeno u najpoznatiji vojno-industrijski projekt

modernog doba.

I bili su ljudi, stratezi, unutar američke vojske

koji su doista mislili da će ovaj jedan uređaj

prevagnuti

između gubitka i pobjede

kad dođe vrijeme za borbu protiv Nacista

i protiv Japanaca.

I za Nordena također,

ovaj uređaj je imao nevjerojatnu moralnu važnost,

jer Norden je bio predani kršćanin.

Dapače, uvijek bi se ljutio

kad bi ljudi spominjali ciljnik kao njegov izum,

jer u njegovim očima,

samo Bog je izumitelj stvari.

On je jednostavno bio instrument Božje volje.

A što je bila Božja volja?

Pa Božja volja je bila da se količina patnje u svakom ratu

svede na minimalnu moguću.

A što je Nordenov ciljnik radio?

Pa omogućio je upravo to.

Dozvoljava da bombardirate samo one stvari

koje apsolutno trebate i želite bombardirati.

I tako u nadolazećim godinama prema Drugom svjetskom ratu,

američka vojska kupi 90.000

tih Nordenovih nišana

po cijeni of 14.000 dolara po komadu --

ponavljam, u 1940-im dolarima, to je bilo mnogo novca.

I trenirali su 50.000 ratnih pilota kako ih koristiti --

dugi, opsežni, mjesecima dugi treninzi --

jer su te stvari u osnovi analogna računala;

nisu laki za korištenje.

I svatko od njih mora položiti zakletvu,

da ako ih ikad uhvate,

da neće odati ni jedan detalj

o ovom uređaju neprijatelju,

jer je imperativ da neprijateljima ne padne u ruke

ovaj apsolutno ključni komad tehnologije.

I kad god se Nordenov ciljnik unosi u avion,

ide u pratnji naoružanih stražara.

I nosi se u kutiji prekriven platnenom presvlakom.

I kutija je lisicama vezana za jednog od stražara.

Apsolutno ju je zabranjeno fotografirati.

I unutar nišana je mala zapaljiva sprava,

koja osigurava da će nišan biti uništen ukoliko se avion ikada sruši

i ne postoji nijedan način da se neprijatelj ikako domogne nišana.

Nordenov nišan

je Sveti Gral.

I što se dogodi tokom Drugog svjetskog rata?

E, pa ispostavi se da nije Sveti Gral.

U praksi, Nordenov nišan

može ubaciti bombu u bačvu kiselih krastavaca sa 20.000 stopa,

ali pod savršenim uvjetima.

A u ratu,

uvijeti naravno nisu savršeni.

Prije svega, vrlo ga je teško koristiti.

A nisu svi

među tih 50.000 bombardera

znali valjano programirati analogno računalo.

Drugo, često se kvario.

Nišan je pun svakakvih zupčanika i kolotura

i sprava i ležajeva,

koji ne funkcioniraju toliko dobro koliko bi trebali

u jeku bitke.

Treće, kada je Norden vršio svoje računice,

pretpostavio je da će avion letjeti

na relativno niskoj brzini i visini.

Ali u pravom ratu se to ne može;

neprijatelj će te oboriti.

Tako da su počeli letjeti na većim visinama i pri daleko višim brzinama.

A Nordenov nišan ne radi tako dobro

u takvim uvijetima.

Ali najbitnije od svega,

Nordenov nišan je zahtijevao da bombarder

vidi direktno svoju metu.

Ali naravno, što se dešava u pravom životu?

Bude oblačno, jel tako.

Potrebno je nebo bez oblaka da bi bili precizni.

E pa koliko dana bez naoblake

mislite da je bilo u središnjoj Europi

između 1940 i 1945?

Ne mnogo.

I da vam dočaram

koliko je neprecizan bio Nordenov nišan,

poznat je slučaj iz 1944.

u kojem su Saveznici bombardirali kemijsku tvornicu u Leuni u Njemačkoj.

Kemijska tvornica se prostirala

na 757 jutara zemlje.

I kroz 22 misije bombardiranja,

Saveznici su bacili 85.000 bombi

na tih 757 jutara kemijske tvornice,

koristeći Nordenov nišan.

E pa koji postotak tih bombi

mislite da je zapravo sletio

unutar tog opsega od 700 jutara od tvornice?

10 posto. 10 posto.

A od tih 10 posto bombi koje su sletjele,

16 posto nije eksplodiralo; bili su ćorci.

Kemijska tvornica u Leuni,

nakon jedne od najintenzivnijih bombardiranja u povijesti rata,

je bila opet u funkciji unutar nekoliko tjedana.

Usput, sve te mjere opreza

da se spriječi da Nordenov nišan dospije u ruke Nacista?

E, pa ispalo je

da je Carl Norden, kao pravi Švicarac,

vrlo cijenio njemačke inženjere.

Stoga je u 1930-ima zaposlio hrpu njih,

među njima i čovjeka po imenu Hermann Long

koji je 1938.

predao potpune nacrte Nordenovog nišana Nacistima.

Tako da su oni imali svoj Nordenov nišan kroz tijek cijelog rata --

koji, usput, također nije baš dobro funkcionirao.

(Smijeh)

I zašto pričamo o Nordenovom nišanu?

Pa zato što živimo u dobu

u kojem je mnogo, mnogo

Nordenovih nišana.

Živimo u vremenu u kojem ima svakakvih

vrlo, vrlo pametnih ljudi

koji trče okolo, govoreći kako su izmislili sprave

koje će zauvijek promijeniti svijet.

Izmislili su website-ove koji dozvoljavaju ljudima da budu slobodni.

Izmislili su neku vrstu ovoga ili onoga

koje će naš svijet učiniti boljim zauvijek.

Ako odete u vojsku,

tamo ćete također naći mnogo Carl Nordena.

Ako odete u Pentagon, čuti ćete,

"Znate, mi sada stvarno možemo

baciti bombu u bačvu kiselih krastavaca

s 20,000 stopa".

I znate što, istina je; sada stvarno mogu to učiniti.

Ali moramo razjasniti

koliko malo to zapravo znači.

U iračkom ratu, na početku prvog iračkog rata,

američka vojska, ratno zrakoplovstvo

je poslalo dvije eskadrile F-15E Fighter Eagle-a

u iračku pustinju

opremljene s kamerama vrijednim 5 milijuna dolara

koje su im dozvoljavale da vide cijelo pustinjsko dno.

I njihova misija je bila da nađu i unište --

sjećate se Scud bacaća raketa,

onih zemlja-zrak raketa

koje su Iračani lansirali na Izraelce?

Misija te dvije eskadrile

je bila da se riješe svih Scud bacača raketa.

I tako su letjeli po pustinji danonoćno,

bacajući tisuće bombi,

i ispaljujući tisuće raketa

u pokušaju da se riješe te pošasti.

I nakon što je rat završen, napravljena je revizija --

kako to vojska uvijek radi, zrakoplovstvo uvijek radi --

i pitali su se slijedeće:

koliko Scud bacača smo zapravo uništili?

Znate koji je bio odgovor?

Nula, niti jedan.

Zašto se to desilo?

Je li zato što im oružje nije dovoljno precizno?

Ne, oružje je bilo briljantno.

Mogli su naciljati ovu ovdje stvarčicu

s 25.000 stopa.

Problem je bio da nisu znali gdje se Scud bacači nalaze.

Problem s bombama i bačvama krastavaca

nije u tome da ubacite bombu u bačvu krastavaca,

nego da znate naći tu bačvu krastavaca.

To je uvijek bio veći problem

kod ratovanja.

Ili uzmite rat u Afganistanu.

Koje je glavno oružje

CIA-e u ratu u sjeverozapadnom Pakistanu?

Dron. Što je dron?

E pa to je unuk Nordenovog Mark 15 nišana.

To je oružje uništavajuće preciznosti i točnosti.

I kroz zadnjih šest godina

u sjeverozapadnom Pakistanu,

CIA je poslala stotine dron raketa,

i koristila je te dronove

kako bi ubila 2.000 osumnjičenih

pakistanskih i talibanskih militanata.

I kakva je preciznost tih dronova?

O, pa nevjerojatna je.

Mislimo kako smo sada na 95-postotnoj preciznosti

kod dronovskih napada.

95 posto ljudi koje ubijemo trebaju biti ubijeni, jel tako?

To je jedan od najnevjerojatnijih rekorda

modernog ratovanja.

Ali znate što je ključna stvar ovdje?

U tom istom periodu

u kojem koristimo te dronove

s uništavajućom preciznošću,

broj napada, samoubilačkih napada i terorističkih napada,

protiv američkih snaga u Afganistanu

se udeseterostručio.

Kako smo mi postajali sve precizniji

u ubijanju njih,

oni su postali sve bijesniji i bijesniji

i sve motiviraniji da ubiju nas.

Ja vam nisam opisao uspješnu priču.

Ja sam vam opisao

suprotnost uspješne priče.

I u tome leži problem

s našom zaluđenošću stvarima koje proizvodimo.

Mi mislimo da nam ti proizvodi mogu riješiti probleme,

međutim naši problemi su kompliciraniji od toga.

Problem nije u preciznosti bombi koje imamo,

nego u načinu na koji koristimo bombe koje imamo,

i još važnije,

trebamo li uopće koristiti bombe.

Nordenova priča

ima postskriptum

o Carlu Nordenu i njegovom poznatom nišanu.

A to je da je 6. kolovoza 1945. godine,

B-29 bombarder avion zvan Enola Gay

preletio preko Japana

i, koristeći Nordenov nišan,

bacio vrlo veliki termonuklearni uređaj

na grad Hirošimu.

I kako je bilo već tipično za Nordenov nišan,

bomba je zapravo promašila metu za 800 stopa.

Ali naravno, to nije bilo bitno.

I najveća ironija od svega

kada dođe do Nordenovog nišana

je da je taj 1,5 milijardi dolara vrijedan nišan

korišten da baci tu tri milijarde dolara vrijednu bombu

koja uopće nije trebala nišan.

U međuvremenu, nazad u New Yorku,

nitko nije obavijestio Carla Nordena

da je njegov nišan korišten nad Hirošimom.

On je bio predani kršćanin.

Mislio je da je osmislio nešto

što će smanjiti količinu stradanja i patnje u ratu.

To bi mu slomilo srce.

(Pljesak)