Kako sam se zaljubila u kvazare, blazare i naš nevjerojatan Svemir

Jedidah Isler se još kao djevojčica zaljubila u noćno nebo. Sada je astrofizičarka koja proučava supermasivne, hiperaktivne crne rupe. U njenom divnom govoru, vodi nas trilijune kilometraa daleko od Zemlje kako bi nas upoznala s objektima koji mogu imati masu 1 do 10 milijarde veću od Sunca i koji ponekad izbacuju snažne mlazove čestica u našem smjeru.

Moja prva ljubav bila je noćno nebo.

Ljubav je složena.

Gledate snimku ultra-dubokog polja
svemirskog teleskopa Hubble,

jednu od najudaljenijih slika
našeg Svemira koja je ikad snimljena.

Sve što ovdje vidite je galaksija

koju čine milijarde zvijezda.

Najudaljenija galaksija je
bilijune i bilijune kilometra daleko.

Kao astrofizičarka imam
privilegiju proučavati

neke od najegzotičnijih objekata
u Svemiru.

Objekti koji su me najviše očarali od
prvog zaljubljivanja pa sve kroz karijeru

su supermasivne,
hiperaktivne crne rupe.

S masom 10 milijardi većom
od mase našeg Sunca,

ove galaktičke crne rupe
proždiru materijal

brzinom 1000 puta većom od

"uobičajne" supermasivne crne rupe.

(Smijeh)

Te dvije karakteristike,

s nekoliko drugih čine ih kvazarima.

Istovremeno, objekti koje istražujem

proizvode jedne od najsnažnijih
protoka čestica

ikada uočenih.

Ti uski protoci, nazvani mlazovi,

kreću se 99.99% brzine svijetlosti,

i usmjereni su direktno prema Zemlji.

Te hiperaktivne i supermasivne crne rupe
s mlazovima usmjerenim prema Zemlji

se zovu blazari ili gorući kvazari.

Blazari su posebni po tome
što su jedni od

najefikasnijih svemirskih akcelatora
čestica

koji rasipaju nevjerojatne količine
energije u galaksiju.

Ovdje možete vidjeti umjetnički
prikaz blazara.

Rotacijska os kojom materija
biva privučena u crnu rupu

se zove akrecijski disk,

prikazan ovdje plavo.

Neki od tih materijala se poput
praćke gibaju oko crne rupe

i bivaju ubrzani do nevjerojatnih brzina

u mlazu koje je ovdje prikazan bijelo.

Iako je blazar rijetka pojava,

proces kojim priroda
privlači materiju u disk

i onda ju djelomično izbacuje kao mlaz
puno je češći.

Sada ćemo se udaljiti od
blazara

kako bih objasnila njegov odnos
u širem kontekstu cijele galaksije.

Osim kozmičkog računanja
što ide unutra, a što van,

trenutno jedna od vrućih tema u
astrofizici blazara

je saznati odakle dolazi
visoko-energetski mlaz.

Na ovoj slici mene zanima
gdje se točno stvara ova bijela grudica

i dali možda postoji posljedična
veza između mlaza

i materije akrecijskog diska.

Jasan odgovor na to pitanje

bilo je nemoguće dobiti
sve do 2008.,

kada je NASA lansirala novi teleskop
koji bolje detektira gama zračenje,

tj. emisiju svjetlosti s energijom
milijun puta većom

od standardnih X-zraka.

Ja istovremeno uspoređujem varijacije
u podatcima između gama zračenja

i vidljive svjetlosti, iz dana u dan i
godine u godinu,

kako bih bolje lokalizirala te grudice
gama zraka.

Moje istraživanje pokazuje da
se u nekim slučajevima,

te grudice stvaraju puno bliže
crnoj rupi

nego što smo prvotno mislili.

Kako sa sve više sampouzdanja
lokaliziramo

gdje se stvaraju grudice
gama zraka,

bolje razumijemo kako se
mlazovi ubrzavaju

i naposlijetku nam otkrivaju
dinamičke procese

kojima se stvaraju jedni od
najočaravajućih objekata u Svemiru.

Ovo je počelo kao ljubavna priča.

I još uvijek to jest.

Ta ljubav me transformirala iz znatiželjne
djevojčice zaljubljene u zvijezde

u astrofizičarku po profesiji,

koja je u potrazi za nebeskim otkrićima.

Tko bi znao da će me svemirska potraga

duboko vezati za moju misiju
ovdje na Zemlji.

S druge strane, znamo li ikada gdje će
lepršanje leptira u zaljubljenom srcu

nas zaista odvesti.

Hvala.

(Pljesak)