Kako vaša osobnost oblikuje vaša politička uvjerenja

Socijalna psihologinja Dannagal G. Young analizira poveznicu između naše psihologije i politike te nam pokazuje kako se tipovi osobnosti mogu svrstati na one kojima je prioritet otvorenost i fleksibilnost (liberali) i na one kojima je prioritet red i sigurnost (konzervativci). Poslušajte kako su oba skupa osobina ključna za bilo koje društvo te kako se naše različitosti iskorištavaju kako bi nas podijelile. Što da situacija nije takva?

Ja sam politička i socijalna psihologinja.

Proučavam način
na koji ljudi razumiju svijet

i što to znači za društvo i demokraciju.

Što je, kako ispada, puno.

Neki ljudi svijet vide kao sigurno
i dobro mjesto,

a to im omogućuje da budu u redu
kada je riječ o nesigurnosti

i da uzmu vremena za istraživanje i igru.

Drugi su pronicljivo svjesni prijetnji
u njihovom okolišu,

stoga im je prioritet red i predvidljivost

umjesto otvorenosti i eksperimentiranja.

U mom akademskom istraživanju

proučavam kako ova dva pristupa
oblikuju kako razmišljamo i osjećamo

o svemu, od umjetnosti do politike.

Također istražujem kako političke elite

i pristrani mediji upotrebljavaju
upravo ove razlike

kako bi izazvali mržnju i strah

i kako ekonomija naših medija iskorištava
ove iste podjele.

Ali nakon proučavanja ovoga

nisam dobila osjećaj kako
smo osuđeni na podjelu,

nego kako je na nama da prihvatimo
oba skupa karakteristika

kao nužne, čak i vrijedne.

Uzmimo, na primjer, dva muškarca
koja su bila utjecajna u mom životu.

Prvi, moj pokojni muž, Mike.

Bio je umjetnik koji je vidio svijet
kao sigurno i dobro mjesto.

Prihvaćao je dvosmislenost i
igru u svom životu.

U stvari, upoznali smo se kroz

komediju improvizacije, gdje je učio
improvizatore kako slušati i biti otvoren

te kako se osjećati udobno ne znajući
što će se sljedeće dogoditi.

Nakon što smo se vjenčali
i dobili dječaka,

Mikeu je dijagnosticiran tumor na mozgu.

I nakon mjeseci provedenih
u bolnici i operacija,

poslušala sam Mikeov savjet

i nastojala vježbati kako biti otvorenija,

pokušala sam biti u redu ne znati
što će se sljedeće dogoditi.

Upravo je Mikeova tolerancija za
dvosmislenost

ono što mi je omogućilo da preživim
te mjesece neizvjesnosti,

to mi je pomoglo istražiti nove načine kako
izgraditi svoj život nakon njegove smrti.

Oko godinu i pol nakon
što je Mike preminuo,

upoznala sam svog sadašnjeg muža, PJ-a.

PJ je tužitelj

koji svijet vidi kao potencijalno dobar

pod uvjetom da se prijetnje
rješavaju adekvatno.

On je također osoba koja prihvaća
red i predvidljivost.

U svojim dnevnim ritualima,

u hrani koju jede,

u njegovom izboru odjeće.

A PJ ima okrutan smisao za humor,

ali kad je moral u pitanju,
veoma je ozbiljan

i ima snažan osjećaj za dužnost i svrhu.

Cijeni tradiciju, odanost i obitelj.

Što je razlog zašto, u dobi od 28 godina,

nije oklijevao oženiti udovicu,

posvojiti njezinog sina

i odgojiti ga kao vlastitog.

PJ-eva potreba za sigurnošću i završetkom

ono je što je donijelo stabilnost
u naše živote.

Podijelila sam ove dvije priče,
Mikeovu i PJ-evu,

ne samo zato što su osobne,

nego zato što ilustriraju dvije stvari
koje sam pronašla u svojim istraživanjima.

Prvo, da naše psihološke karakteristike
oblikuju kako se odnosimo prema svijetu,

a drugo,

da oba ova pristupa čine
naše živote mogućima.

Tragično, političke i ekonomske motivacije
našeg medijskog okruženja

nastoje iskoristiti ove razlike

kako bi nas razljutili,

kako bi nam privukli pozornost,

kako bi pritisnuli okidače

i kako bi nas okrenuli
jedne protiv drugih.

A to funkcionira.

Ovo funkcionira dijelom zato što je
isti ovaj skup karakteristika

povezan s temeljnim političkim
i kulturalnim uvjerenjima.

Politički su psiholozi
godinama proučavali

kako naše psihološke karakteristike
oblikuju naša politička uvjerenja.

Proveli smo eksperimente
kako bismo razumjeli

kako naša psihologija i politika oblikuju
kako reagiramo na apolitičke podražaje.

Ovo istraživanje pokazalo je

da oni ljudi koji se manje
zabrinjavaju oko prijetnji,

koji toleriraju dvosmislenost,

ti ljudi kulturalno su i
društveno liberalniji

oko tema kao što su imigracije,
zločini ili seksualnost.

Zato što toleriraju dvosmislenost,

također su u redu s neosjetnim razlikama

i uživaju razmišljati samo zbog
razmišljanja,

što pomaže objasniti zašto postoje

određene estetičke sklonosti
lijeve i desne strane,

gdje će liberali,
prije nego konzervativci,

cijeniti stvari kao što je
apstraktna umjetnost

ili čak priče koje nemaju jasan kraj.

U mom eksperimentalnom radu

također sam otkrila kako ove
razlike pomažu objasniti

zašto će ironična, politička satira
biti cjenjenija

i jasnija liberalima
nego konzervativcima.

S druge strane,

oni ljudi koji paze na prijetnje,

koji više vole sigurnost i završetke,

to su naši politički, kulturalni
i društveni konzervativci.

Zato što su na oprezu,

donose odluke brzo i učinkovito,

vodeći se intuicijom i osjećajima.

Otkrili smo da ove karakteristike
pomažu objasniti

zašto konzervativci uživaju u emisijama
gdje se raspravlja o političkim temama

koje jasno i učinkovito određuju
prijetnje i neprijatelje.

Ono što je ključno

je da ove sklonosti nisu apsolutne --

one nisu nepromjenjive.

Postoje liberali koji paze na prijetnje,

kao što postoje i konzervativci
koji toleriraju dvosmislenost.

U stvari, PJ-eva politička uvjerenja

nisu toliko radikalno drugačija
od Mikeovih.

Poveznica između psihologije i politike
ovisi o konteksu:

s kime smo i što se događa oko nas.

Problem je što upravo sada

naš dominantan kontekst,

politički i medijski kontekst,

zahtijeva da ove razlike budu apsolutne,

da se učvrste,

čak i da uključe naoružanje.

Iz razloga povezanih s moći i profitom,

određeni ljudi u politici i medijima
žele da vjerujemo

kako su ljudi koji pristupaju svijetu
drugačije od nas --

Mike-ovi i PJ-evi --

sami po sebi opasni.

A platforme na društvenim mrežama
koriste algoritme i mikro-ciljanje

kako bi širili ove poruke podjele

u estetici koja odgovara
našem načinu razmišljanja.

Poruke koje se odnose na politiku,
kulturu i rasu.

A mi vidimo razarajuće posljedice takvih
poruka svakog dana.

Amerikanci koji su ljuti i koji se boje
druge strane.

Optužbe kako druga strana
uništava Ameriku.

Ali zaustavite se i razmislite
na trenutak.

Što bi se dogodilo da ove razlike
nikad nisu uključivale naoružanje?

Liberalne sklonosti prema otvorenosti
i fleksibilnosti ono su

što nam dopušta
da se nosimo s nesigurnošću

i što nam dopušta da istražimo nove puteve
prema inovacijama, kreativnosti --

znanstvenim otkrićima.

Zamislite samo putovanja svemirom
ili lijekove za bolesti

ili umjetnost koja zamišlja
i iznova stvara bolji svijet.

A konzervativne sklonosti prema
osveti i sigurnosti

i tradiciji --

to su stvari koje nas motiviraju

da napravimo ono što se mora napraviti

za našu zaštitu i stabilnost.

Zamislite sigurnost koju nude
naše oružane snage

ili sigurnost bankarskog sustava.

Ili zamislite stabilnost

koju nude demokratske institucije,
kao što je sudjelovanje u poroti,

ili kulturalne tradicije,
kao što je vatromet 4. srpnja.

Što ako prave prijetnje
društvu i demokraciji

ne predstavlja druga strana?

Što ako pravu opasnost predstavljaju
političke i medijske elite

koje nas navode da mislimo

kako bi nam bilo bolje bez druge strane

i koji koriste ove podjele
za njihov osobni,

financijski, politički profit?

Mike i PJ gledaju na svijet različito,

ali ovi različiti pristupi i dalje
obogaćuju moj život svaki dan.

Umjesto našeg političkog
i medijskog sadržaja

koji određuje kako je
druga strana neprijatelj,

i uljuljkava nas da mislimo kako
je to istina,

što ako izaberemo stvoriti
vlastiti kontekst?

Stvarni ljudi koji se povezuju
s drugim stvarnim ljudima,

koji cijene ova dva pristupa
takve kakvi oni jesu:

nužni darovi koji nam mogu pomoći
da preživimo i napredujemo zajedno.

Hvala.