Richard Sears: Planovi za nestanak nafte

Dok se pažnja svijeta usmjerava na nedostatke iskorištavanja nafte, predstavljamo vam govor Richarda Searsa iz veljače 2010. Sears, stručnjak za razvoj novih izvora energije govori o neizbježnom i nužnom odmicanju od nafte. Prema ... čemu?

Sljedećih nekoliko minuta razgovarat ćemo o energiji.

Govor će biti ponešto raznovrstan.

Ispričat ću priču o energiji,

a nafta je prikladna kao početak.

Govor će biti o energiji u širem smislu,

ali dobro je početi s naftom.

Jedan od razloga za to je što je ona nešto izuzetno.

Uzmete osam atoma ugljika,

oko 20 vodikovih atoma,

spojite ih na pravi način

i dobijete tu čudesnu tekućinu

velike energetske gustoće koju je lako preraditi

u brojne korisne proizvode i goriva.

Nafta je sjajna.

Ima mnogo nafte

na svijetu.

Evo moje džepne karte

koja prikazuje sve lokacije.

Veću gledate vi.

Ali to je to. Ovo je svjetska nafta.

Geolozi imaju prilično dobru ideju gdje su nalazišta nafte.

Ima oko 100 bilijuna galona

sirove nafte

koju još nismo obradili i proizveli u svijetu.

To je samo jedna priča o nafti

i mogli bismo je tu završiti i reći,

"Pa, nafta će trajati zauvijek

jer je jednostavno ima mnogo."

Ali priča tu ne završava.

I, usput, ako mislite da ste jako daleko od nafte,

1000 metara dublje od mjesta gdje sjedite

nalazi se jedno od najvećih naftnih polja na svijetu.

Obratite mi se u vezi toga. Reći ću vam detalje ako vas zanima.

Dakle, to je jedna priča o nafti. Jednostavno je ima puno.

Ali što je s naftom? Koje je njeno mjesto u energetskom sustavu?

Evo malog prikaza 150 godina nafte.

Ona je dominantan element našeg energetskog sustava

tijekom većeg dijela tih 150 godina.

Ima još jedna mala tajna koju ću vam reći.

U posljednjih 25 godina,

nafta ima sve manju i manju ulogu

u svjetskom energetskom sustavu.

Imali smo naftni vrhunac 1985. godine,

kad je na naftu otpadalo 50 posto svjetske ponude energije.

Danas to iznosi oko 35 posto.

Smanjuje se

i vjerujem da će se nastaviti smanjivati.

Potrošnja benzina je u SAD - u vrhunac imala 2007.

i opada.

Znači, uloga nafte je sve manja

iz godine u godinu.

Dakle, prije 25 godina

imali smo vrhunac korištenja nafte

kao što smo u 1920-tima,

imali vrhunac korištenja ugljena,

a stotinu godina prije toga

vrhunac korištenja drveta.

Ovo je vrlo važna slika evolucije energetskih sustava.

A što kompenzira to smanjenje u posljednjih nekoliko desetljeća?

Pa, puno zemnog plina

i nešto nuklearne energije, za početak.

A što će biti u budućnosti?

Vjerujem da je za nekoliko desetljeća

pred nama vrhunac korištenja plina,

a nakon toga

vrhunac korištenja obnovljivih izvora.

Sada ću vam ispričati još jednu vrlo važnu

priču u vezi te slike.

Ne pokušavam se pretvarati da se ukupno korištenje energije

smanjuje, jer se povećava.

To je drugi dio priče. Javite mi se.

Dat ćemo vam detalje.

No, poruka je vrlo važna.

Evo 200 godina povijesti.

Tijekom 200 godina sustavno smo smanjivali udio ugljika

u našem energetskom sustavu.

Energetski sustavi u svijetu

progresivno, iz godine u godinu,

iz desetljeća u desetljeće, iz stoljeća u stoljeće,

postaju manje ugljično-intenzivni.

I to će se nastaviti u budućnosti

s obnovljivim izvorima koje danas razvijamo,

a čija će upotreba iznositi i do 30 posto primarne energije

do sredine stoljeća.

I to bi mogao biti kraj priče --

Odlično, samo sve zamijenimo s konvencionalnim obnovljivim izvorima --

no, mislim da ni tu nije kraj.

Pričamo sljedeći dio priče --

gledamo daleko unaprijed, recimo u godinu 2100. i kasnije.

Kakva je budućnost

istinski održive energije bez ugljika?

Moramo poći na kratak izlet.

Počet ćemo u središnjem Texasu.

Evo komada vapnenca.

Pronašao sam ga u blizini Marble Fallsa u Texasu.

Star je oko 400 milijuna godina.

Običan vapnenac, nema ničeg posebnog u njemu.

A ovo je kreda.

Ovo sam dobio na sveučilištu M.I.T. Nešto je mlađa.

I različita je od vapnenca. Vidite to.

Ne biste od ovoga gradili zgrade,

a ne biste držali predavanje i pokušali na ploči pisati s ovim.

Da, jako različito. Ne, nije različito.

Nije različito. To je ista stvar,

kalcij karbonat, kalcij karbonat.

Ono što je drugačije je način na koji su molekule povezane.

Ako mislite da je to zanimljivo,

sada priča postaje zaista zanimljiva.

Ovo se nalazi blizu kalifornijske obale.

Ovo je kućica morskog puža abalona.

Milijuni abalona svake godine

naprave ovakvu školjku.

O, usput, ako niste već pogodili,

ovo je kalcij karbonat.

To je ista tvar kao ovo

i kao ovo.

Ali nije isto; drugačije je.

Tisućama je puta,

možda 3.000 puta čvršća od ovoga.

Zašto? Zato što je mali abalon

u stanju polagati

kristale kalcij karbonata u slojevima,

i proizvesti ovu prelijepu, svjetlucavu

majku bisera.

Vrlo specijaliziran materijal

koji abalon sam sastavlja,

milijuni abalona,

neprekidno, svakoga dana, svake godine.

To je nevjerojatno.

Pa ipak, u čemu je razlika?

U tome kako su molekule povezane.

A kakve to veze ima s energijom?

Evo komada ugljena.

Ovaj ugljen

je otprilike onoliko uzbudljiv

koliko i ova kreda.

Govorili mi o gorivu,

ili prijenosnicima energije,

ili o novim materijalima za baterije

ili pogonskim stanicama,

priroda još nije stvorila te savršene materijale,

jer nije morala.

Nije morala budući da, za razliku od abalon školjke,

opstanak vrsta nije ovisio

o tim materijalima

sve do sada, kad bi moglo biti važno.

Pa kad razmišljamo o budućnosti energije,

zamislite

kako bi to bilo

kad bismo, umjesto ovoga,

mogli stvoriti energetski ekvivalent ovoga,

samo preslagivanjem molekula.

I to je moja priča.

Nafte nikada neće ponestati.

Ne zato što je imamo mnogo.

Ne zato što ćemo podići milijarde vjetrenjača.

Već zato što su ljudi,

prije više tisuća godina,

izumili ideje,

imali su ideje, inovacije, tehnologiju.

Kameno doba nije završilo

zato što je ponestalo kamenja.

(Smijeh)

Ideje, inovacije, tehnologija

okončat će eru nafte puno prije nego nam ponestane nafte.

Hvala vam lijepa.

(Pljesak)