Što je na dnu oceana - i kako stižemo onamo

Victor Vescovo vodi prvu ljudsku ekspediciju do najdubljih točaka svih pet oceana svijeta. U razgovoru s TED-ovim moderatorom za znanost Davidom Biellom, Vescovo govori o tehnologiji koja omogućuje istraživanja - o titanskoj podmornici dizajniranoj da se odupre iznimnim uvjetima - te pokazuje snimke nikad prije viđenog bića koje je snimio tijekom svojeg putovanja na dno Indijskog oceana.

David Biello: Victore, čime si se bavio
u zadnje vrijeme?

Victor Vescovo:
Ovo je dno Atlantskog oceana,

i vjerojatno sam čitao previše
Julesa Vernea kao dječak,

u zadnje četiri godine sam vodio
tim za dizajn i gradnju

trenutno najnaprednije i najdublje
zaranjajuće podmornice na planetu,

kojom mogu i osobno upravljati.

Ovo smo mi u prosincu prošle godine,

prvi put na dnu Atlantskog oceana.

DB: I to još nitko nije vidio, je li?

Osim tebe?
VV: Ne.

Sada će vidjeti svi.

DB: Tko to radi?

Kao --

VV: Mislim da su svi vidjeli trendove
u zadnjih 10-15 godina.

Mnogi imaju sredstva za
istraživanje svemira,

npr. SpaceX ili Blue Origin --

ti ljudi --

mi odlazimo u drugom smjeru.

Ovo je divno doba

pojedinaca koji koriste svoje resurse

za razvoj tehnologija koje nas
mogu odvesti na mjesta

koja nikad ranije nisu bila istražena,

a oceani svijeta su --

gotovo je uobičajeno reći
da čine 70 posto našeg planeta,

a 95 posto od toga je neistraženo.

Našom ekspedicijom pokušavamo

sagraditi i testirati podmornicu

koja se može spustiti na bilo koju
točku na dnu planeta

da istraži 60 posto planeta kojih je
još uvijek neistraženo.

DB: Potreban je prilično "cool" alat
za tako nešto, zar ne?

VV: Točno.

Taj alat je podmornica,
"The Limiting Factor".

To je najmodernije plovilo

kojem potporu pruža
potporni brod "The Pressure Drop".

Ono ima titansku kabinu za dvije osobe,
debljine 90 milimetara,

koja ga održava na jednoj atmosferi

i ima mogućnost višestrukog zarona

do najdublje točke oceana.

DB: Nešto poput SpaceX-a
za istraživanje oceana?

VV: Da, slično SpaceX-u
za istraživanje oceana,

samo što ja upravljam svojim plovilima.

(Smijeh)

DB: Hoćeš li povesti Elona ili ...?

VV: Da, mogao bih povesti nekoga dolje.

Eto, Elone, ako slušaš,

povest ću te u svome plovilu
ako me ti povezeš u svom.

(Smijeh)

DB: Reci nam kako je tamo dolje.

Govorimo o mjestu na kojem je
pritisak toliko jak

kao da si stavite Eiffelov toranj
na nožni prst.

VV: Jači je od toga.

Iznosi oko 110 milijuna Pa (Pascala).

Radi se o titanskoj kabini

koja nam omogućuje spuštanje
na ekstremne dubine

i višestruko izranjanje.

To nikad prije nije učinjeno.

"The Challenger Deep" bio je
uronjen dvaput,

1960. godine i 2012. godine kada ga je
uronio James Cameron,

spustili su se i vratili,
bila su to testna plovila.

Ovo je prva komercijalno
potvrđena podmornica

koja se spušta i uzdiže
tisuće puta s dvije osobe

uključujući znanstvenika.

Ponosni smo što smo spustili

britanskog državljanina s najdubljim
zaronom u povijesti

prije tek tri tjedna, dr. Alan Jameson
sa sveučilišta u Newcastleu,

koji je bio s nama u Javanskoj brazdi.

DB: Znači, ništa posebno te ne može
zastrašiti, pretpostavljam.

VV: Pa puno je drugačije od
običnog ronjenja.

Ako ste klaustrofobični,
ne želite se naći u podmornici.

Zaranjamo na prilično veliku dubinu

i misije obično traju 8-9 sati
u tijesnom prostoru.

Sasvim drukčije od moje
prethodne karijere

planinskog penjanja gdje ste
na otvorenom prostoru,

šiba vas vjetar, iznimno je hladno.

Ovo je suprotnost tome.
Puno je tehnički izazovnije.

Bitnija je preciznost u
korištenju instrumenata

i pronicanje u sve što bi
moglo poći po zlu.

Ali ako nešto u podmornici
doista pođe po zlu,

vi to nećete znati.

(Smijeh)

DB: Želite reći da se bojite
puknuća podmornice.

Puknuća nisu dobra,
ali ako dođe do njega,

nije tako strašno;
jer da je zaista strašno,

opet - ne biste to znali, ali --

znate, plamen u kabini,
ni to ne bi bilo dobro,

ali zapravo je to prilično
sigurna podmornica.

Nemam povjerenja u
mnoge stvari u životu,

ali vjerujem u titan i matematiku,

vjerujem u konačnu analizu elemenata,

jer tako otkrivate

mogu li ovakve stvari preživjeti

te ekstremne pritiske i uvjete.

DB: Kabina je tako savršeno
projektirana, zar ne?

To je stvarno jedinstveno plovilo.

VV: To je bilo doista teško --

izgraditi titansku kabinu

točnošću unutar 0.1 posto stroja.

Titan je metal težak za obradu

i mnogi nisu još proniknuli u to,

ali mi smo imali sreće.

Naš izniman tim uspio je napraviti
gotovo savršenu kabinu,

i kada nešto podvrgavate pritisku,

to je najsnažnija geometrija
koju je moguće dobiti.

Kada uđem u podmornicu
i ona sklopka se zatvori,

uvjeren sam da ću se spustiti dolje
i ponovo izroniti.

DB: A ovime provjeravate

da je sklopka zatvorena?

Samo su dva pravila pri
upravljanju podmornicom.

Prvo, dobro zatvorite sklopku.

Drugo, ponovite prvo pravilo.

DB: Dakle, odradili smo Atlantski ocean.

Južni ocean također.

VV: Još nitko nije zaronio u Južni ocean.

Znam i zašto.

Vrlo je neprijateljski nastrojen.

Vremenski uvjeti su užasni.

Pada vam na pamet pojam sudaranja.

Ali i to smo odradili, da.

Srećom je to prošlost --
DB: Da --

VV: Hvala.

(Pljesak)

DB: Kao da jurite kroz ocean.

A sada Indijski ocean,
kako je Kelly spomenula.

Da, to je bilo prije tri tjedna.

Posrećilo nam se da riješimo misterij.

Da ste me prije tri tjedna pitali,

"Koja je najdublja točka
Indijskog oceana?" --

nitko ne bi znao.

Postojalo je dvoje kandidata,

jedan blizu Zapadne Australije
i jedan u Javanskoj brazdi.

Imamo sjajan brod s iznimno
dobrim sonarom.

Snimili smo ih oba.

Poslali smo sonde na dno i potvrdili.

To je u središnjem dijelu Javanske brazde,

gdje nitko nije očekivao.

Zapravo, po svakom završetku naših zarona,

morali smo pohitati na Wikipediju
te je promijeniti

jer je imala potpuno pogrešne podatke.

(Smijeh)

DB: Trajanje spuštanja je vjerojatno duže

od vremena koje je moguće provesti dolje?

VV: Ne, zapravo smo prilično dugo dolje.

U plovilu imam
četverodnevnu zalihu kisika.

Ako sam četiri dana dolje,

nešto je vjerojatno toliko pošlo krivo
da ga neću niti iskoristiti,

ali treba oko tri sata
do najdubljeg dijela oceana,

zatim obično provedemo
tri do četiri sata

te još tri sata do površine.

Ne želite ostati ondje duže
od 10 ili 11 sati.

Postane malo tijesno.

DB: Dakle, dno Indijskog oceana.

Ovo nitko osim vas nije
dosad vidio --

VV: Ovo su snimke naših
robotskih sondi.

Dolje desno vidite
robusnu koštunjavoglavu ribu --

tako se zapravo zove.

(Smijeh)

Ali slijeva se vidi dosad
neviđeno stvorenje.

To je meduza koja živi na dnu,
imena "stalked ascidian",

ali nijedna od njih ranije
nije ovako izgledala.

Zapravo nosi mladunče
na dnu svog ticala

i upravo je božanstveno otplutalo.

I svaki put kad bismo zaronili,

iako bismo bili dolje tek nekoliko sati,

pronašli bismo tri do četiri nove vrste,

jer to su mjesta koja su bila
izolirana milijardama godina

i ljudsko biće nikada
nije bilo dolje da ih snimi

ili da uzme uzorke.

I ovo je za nas iznimno --

(Pljesak)

Stoga se nadamo --

glavni cilj naše misije je
gradnja ovog alata.

Ovaj alat predstavlja vrata,

jer ovim alatom

ćemo moći izgraditi više primjeraka

i poslati znanstvenike dolje
u tisuće zarona,

kako bismo otvorili ta vrata istraživanju

i našli stvari za koje nismo bili
svjesni da postoje.

DB: Više je ljudi bilo u svemiru
nego na dnu oceana.

Vi ste jedan od troje.

Povećat ćete taj broj,
prepustit ćete i drugima.

VV: Da, troje ljudi je zaronilo
do dna Tihog oceana.

Batiskaf Trieste 1960. godine
s dvije osobe.

James Cameron 2012. godine
u svom Deep Sea Challengeru,

hvala ti, Jime, sjajno plovilo.

Ovo je tehnologija treće generacije.

Nećemo samo pokušati
sići na dno za dva tjedna,

nego ćemo i pokušati
to višestruko učiniti,

što nikad prije nije učinjeno.

Ako uspijemo, dokazat ćemo
da tehnologija radi

i ta vrata nećemo samo otvoriti,
nego će ona i ostati otvorena.

(Pljesak)

DB: Sjajno. Puno sreće!

VV: Puno vam hvala.
DB: Hvala vama.

VV. Hvala svima.

(Pljesak)