-
Misliš da mi je stalo do ove haljine?!
-
Nekada vas neki ljudi toliko povrijede...
-
Ne razumiješ ti ništa!
-
...da čak u potpunosti prestanete osjećati bol.
-
Dok se ponovno dogodi nešto što vas 'vrati na staro'...
-
...i opet sve proživite ispočetka.
-
Svaku riječ.
-
Svaku uvredu.
-
Svaki trenutak.
-
Kako da uopće objasnim kroz što prolazim?
-
Možete me ispitivati, slušati moju ispovijest...
-
...ali, ne možete shvatiti, osjetiti, biti u potpunosti na mom mjestu.
-
Nećete se sjećati moje priče.
-
Niste proživjeli ono što sam ja doživjela.
-
Niste vidjeli ono što sam ja vidjela.
-
Prošlost je ostavila trag, oblikovala i definirala me kakva sam sada.
-
Neshvaćena,
-
nikada duboko saslušana,
-
nepoželjna.
-
To sam ja.
-
Ako se to uopće i računa. Više nitko, nego netko.
-
Uhićeni ste!
-
Policija!
-
Lezi na pod!
-
Čini mi se...
-
da je ono što me držalo živom zapravo ubilo.
-
Svijet se okrenuo naopačke
-
i sve je nestalo.
-
Ništa više nije onako kako bi trebalo biti.
-
Ispunila me tama.
-
Sve se više zatvaram u sebe.
-
U mojoj glavi ne postoji izlaz.
-
Izgubljena i ožalošćena.
-
Ne osjećam da mogu vidjeti svjetlo,
-
svitanje zore.
-
Napustili su me osjećaji,
-
nada.
-
Napuštena od svojih snova.
-
Ono čega me najviše strah: tek slutim najcrnje dane.
-
Kao da nema kraja ovom užasu.
-
Sve mi se više čini
-
kao da je moj cijeli život satkan od noćnih mora...
-
...nikada veselog i lijepog jutra.
-
Ponekad se pitaš 'kako, zašto?',
-
ali opet nastojite sve zaboraviti,
-
proživjeti,
-
preživjeti.
-
Sve drugo se čini potpuno
-
nevažno u usporedbi sa
-
željom da se vrati trenutci koji su te nekad činili sretnom osobom.
-
Npr., poželite opet vidjeti osmijeh na majčinom licu
-
i čuti njen glas dok vam pjeva vašu omiljenu pjesmu koja
-
vas je umirila kada se sve činilo u rasulu.
-
Ili, ako već ne mogu vratiti nju,
-
da se barem mogu vratiti i pobrinuti za malog brata...
-
...jer sada znam da me trebao...
-
...i da je bio posve sam i uplašen.
-
Tko će mu stisnuti ruku
-
i šapnuti da će sve biti u redu?
-
Hoće li meni netko nekada šapnuti te riječi?
-
Znam da sam nemoćna, ovisna o drugima,
-
očajna, ali što se dogodi da osobe
-
koje trebaš postanu prijetnja tvom opstanku?
-
Slušala sam beskonačna obećanja...
-
...i sva su zvučala jednako.
-
Čak i ako dozvoliš da se u tebi probudi nada,
-
shvatiš da si izrađen.
-
Sunce svejedno izlazi svakog jutra,
-
ali znate li gdje?
-
Svakog puta na drugom mjestu.
-
Teško je pronaći istok kad se vrtite u krug...
-
...ali, barem znate da ipak izlazi. Negdje.
-
U tome sam našla neki oslonac, tračak snage.
-
Polako su se počela smjenjivati godišnja doba...
-
...i rodila se opet nada da će možda ovog
-
puta sve biti drugačije.
-
Da budem na čvrstom tlu.
-
Mali pupoljci nade kao utjeha.
-
Dopuštaš si da povjeruješ u 'novi život'.
-
Želim da mi netko kaže
-
da će sve biti u redu.
-
Možda jednog dana...
-
...ću se osjećati normalno.
-
Da ću osjetiti kako nisam sama.
-
Da ću imati majku koja će mi pružiti zagrljaj,
-
biti snažna za mene,
-
jer ja možda ne budem imala dovoljno snage da sve izdržim.
-
Moja prošlost, ova moja priča...
-
...nisu moja krivica.
-
Nisam ja kriva za to.
-
To ne treba definirati moju budućnost.
-
Ja sam osoba koju se može voljeti.
-
Vrijedim.
-
A onaj tračak nade i svjetla...čini razliku.
-
Tračci koji mi daju nadu
-
da će i meni jednom biti lijepo.