Povijest protiv Augsta - Peta Greenfield i Alex Gendler

Pogledajte cijelu lekciju na: https://ed.ted.com/lessons/history-vs-augustus-alex-gendler-and-peta-greenfield

Njegova vladavina označila je početak jednog od najvećih carstava u povijesti ... i kraj jedne od prvih republika. Je li prvi car Rima bio vizionarski vođa koji je garantirao mjesto svoje civilizacije u povijesti, ili tiranin koji je uništio njegove osnovne vrijednosti? Peta Greenfield i Alex Gendler sude ovoj kontroverznoj osobi u slučaju Povijest protiv Augusta.

Njegova vladavina označila je
početak jednog od najvećih carstava

i kraj jedne od prvih republika.

Je li prvi vladar Rima

bio vizionarski vođa koji je
garantirao mjesto u povijesti

ili tiranin koji je uništio
njegove osnovne vrijednosti?

Saznajte u Povijest protiv Augusta.

Mir, mir.

Optuženi danas je
Gaj Oktavije?

Gaj Julije Cezar / August...

Imamo li krivog tipa?

Ne, časni sude.

Gaj Oktavije, rođen 63. PNE,
bio je pranećak Julija Cezara.

Postao je Gaj Julije Cezar

kada su ga nazvali posvojenim
sinom praujaka i nasljednikom.

A naslov August dobio je 27. PNE

kada mu je Senat dodijelio
dodatne počasti.

Mislite kada je sam zavladao
i postao car Rima?

Je li to loše?

Nije li svako mjesto imalo
nekog kralja ili cara tada?

Zapravo, časni sude,

Rimljani su zbacili kraljeve s vlasti
stoljećima prije

kako bi uspostavili republiku,

vladu namijenjenu služenju ljudima,
ne za privilegije vladajuće obitelji.

I Oktavije je uništio ovu tradiciju.

Oktavije je bio uzoran sluga javnosti.

Sa 16, izabran je u Kolegij Pontifeksa

koji je nadzirao vjersko štovanje.

Borio se za rim u Španjolskoj
sa svojim praujakom Cezarom

i uzeo na sebe dužnost
da osveti Cezarovu smrt

kada su ga korumpirani oligarsi u Senatu
izdali i ubili.

Cezar je bio tiranin gladan moći
koji je pokušao postati kralj

dok je surađivao s egipatskom
kraljicom Kleopatrom.

Poslije njegove smrti,

Oktaviju se pridružio njegov general
Marko Antonije

u započinjanu građanskog rata
koji je razorio rim,

a zatim mu je zabio nož u leđa
kako bi povećao svoju moć.

Antonije je bio budala.

Vodio je užasan rat u Parthii

i planirao je pretvoriti rimske teritorije

u osobna kraljevstva za sebe i Kleopatru.

Nije li to ono za što su optužili Cezara?

Pa...

Oktavije je uništio Antonija
jer je pokušao postati kralj

i onda sam postao kralj?

Tako je.

Možete vidjeti megalomaniju i u usvojenom
nazivu - "Slavni."

To je bila vjerska čast.

I August nije tražio moć
za sebe.

Kao pobjednik građanskog rata
i zapovjednik većine trupa,

njegova dužnost bila je uspostaviti
red i mir u Rimu

kako se druge frakcije
ne bi nastavile boriti.

Nije uspostavio zakon -
potčinio ga je sebi!

Nije istina.

August je radio da vrati
prestiž Senatu,

popravi stanje s hranom
za niše klase

i prepustio kontrolu nad vojskom
kada se povukao s mjesta konzula.

Samo prividi.

Koristio je svoj vojni utjecaj
i osobno bogatstvo

kako bi pridobio Senat na svoju stranu,

dok zadržava moći vladara

i pravo da slavi vojne trijumfe.

Držao je kontrolu nad provincijama
s najviše legija.

I kao da to nije bilo dovoljno,

dva puta je ponovno postao konzul
kako bi promovirao svoje unuke.

Očito je pokušavao uspostaviti
dinastiju.

Ali što je učinio sa svom tom moći?

Drago mi je da ste pitali, Časni sude.

Augustova postignuća
bila su gotovo nemoguća za pobrojati.

Uspostavio je stalno oporezivanje
svih provincija,

privodeći kraju privatno iskorištavanje
lokalnih poreznika.

Osobno je financirao mrežu cesta
i zaposlio kurire

kako bi vijesti i vojska putovali
jednostavno kroz čitavo kraljevstvo.

I pod Augustom

su mnoge slavne zgrade u Rimu izgrađene.

Pisci toga vremena bili su
jednoglasni u hvaljenju njegove vladavine.

Jesu li pisci imali nekog izbora?

August je izgnao mnoštvo ljudi
na temelju opskurnih optužbi,

uključujući Ovida,
jednog od najvećih pjesnika Rima.

I zaboravio si spomenuti zakone
koji su zadirali u osobne živote građana -

kažnjavajući preljub,

zabranjujući brak između
društvenih klasa,

čak i kazne ako se ne uđe u brak.

Pokušao je popraviti građanstvo
i usaditi disciplinu.

I uspio je u tome.

Njegovo nasljeđe govori za sebe:

40 godina unutarnje stabilnosti,

profesionalna vojska koja je proširila
rimske granice u svakom smjeru,

i vlada koja se još uvijek pamti
kao model građanske vrline.

Njegovo nasljeđe je carstvo

koje će nastaviti voditi beskrajne ratove
dok ne propadne,

i tradicija vojne autokracije.

Svaki put kad diktator u generalskoj uniformi
počini zločin

dok tvrdi kako to čini "za ljude",

možemo se zahvaliti Augustu Cezaru.

Kažete da je August bio dobar car,

i kažete da nešto takvo ne postoji?

Navikli smo slaviti
povijesne vođe

zbog njihovih postignuća i pobjeda.

Ali pitati treba li pojedinac imati uopće
takvu moć

je staviti povijest na sud.