Kako je Drakula postao najpoznatiji svjetski vampir? - Stanley Stepanic

Pogledajte cijelu lekciju na: http://ed.ted.com/lessons/how-did-dracula-become-the-world-s-most-famous-vampire-stanley-stepanic

Više od 100 godina nakon što je njegov tvorac pokopan, Drakula živi dalje
kao najpoznatiji vampir u povijesti. Ali ovaj plemić iz Transilvanije, ni prvi izmišljeni vampir, ni najpoznatiji svoga vremena, mogao je ostati nepoznat
da nije bilo prsta sudbine. Stanley Stepanic objašnjava kako je vrlo važna bitka za autorsko pravo katapultirala lika Brama Stokera među poznate književne likove.

Lekcija: Stanley Stepanic
Animacija: Phuong Mai NGUYEN

Kako je Drakula postao
najpoznatiji svjetski vampir?

Više od 100 godina
nakon što je njegov tvorac pokopan,

Drakula živi dalje
kao najpoznatiji vampir u povijesti.

Ali ovaj plemić iz Transilvanije,

ni prvi izmišljeni vampir,
ni najpoznatiji svoga vremena,

mogao je ostati nepoznat
da nije bilo prsta sudbine.

Drakula se prvi put pojavio 1897.
u romanu Brama Stokera pod istim nazivom.

Ali to je bilo daleko
od početka mitova o vampirima.

Čudovišta koja piju krv
već su bila dio folklora barem 800 godina.

Slavenski folklor dao je riječ vampir,

ili "upir" u staroruskom.

Prvi poznati zapis te riječi potiče
iz 11. stoljeća.

Priče o vampirima u toj regiji datiraju
iz vremena prije dolaska kršćanstva

i održale su se usprkos trudu Crkve
da ukloni poganska vjerovanja.

Priče o vampirima potekle su
od pogrešnih interpretacija bolesti,

kao što je bjesnoća,

pelagra

i raspadanje.

U slučaju potonjeg, zbog plinova koji
napuhuju tijelo i krvi koja curi iz usta

leš je mogao izgledati
kao da je nedavno bio živ i hranio se.

Vampire su opisivali kao napuhnute
s dugim zubima i noktima.

Zbog toga se pojavilo mnogo obreda
s namjerom da se spriječi da mrtvi ustanu,

kao što je pokapanje tijela s češnjakom
ili zrnima maka,

kao i to da se tijelo probadalo,

spaljivalo

ili sakatilo.

Priče o vampirima
ostale su lokalni fenomen do 18. stoljeća,

kada se Srbija našla
u ratu između dviju velikih snaga,

Habsburške Monarhije

i Osmanskog Carstva.

Austrijski vojnici i službenici
promatrali su i dokumentirali

neobične lokalne obrede pokapanja,

i njihovi su izvještaji
bili objavljeni svugdje.

To je rezultiralo histerijom radi vampira
koja je tako izmakla kontroli da je 1755.

austrijska carica bila prisiljena poslati
svog osobnog liječnika.

On je istražio i stao na kraj glasinama

objavivši dokument
s detaljnim znanstvenim pobijanjem.

Panika se stišala,
ali priče o vampiru već su se ukorijenile

u mašti Zapadne Europe,

rezultirajući djelima
kao što je "Vampir" iz 1819.,

i "Carmilla" Josepha Sheridana Le Fanua
iz 1872.

Ova će knjiga jako utjecati na mladog
irskog dramskog kritičara Brama Stokera.

Poznato je da je Stoker,
koji je rođen u Dublinu 1847.,

ležao u krevetu zbog nepoznate bolesti
do dobi od sedam godina.

Tijekom tog vremena,
majka mu je pričala narodne priče

i stvarne horor priče,

uključujući njezina iskustva
tijekom izbijanja kolere 1832.

Opisivala je žrtve žive pokopane
u masovnim grobnicama.

Kasnije u životu Stoker je pisao
fantastične, romantične i pustolovne priče,

a 1897. napisao je "Drakulu".

Iako se misli da je
glavni zlikovac romana i imenjak

temeljen na povijesnoj ličnosti
Vlada III. Drakule,

ili Vlada Nabijača,

poveznica je većinom
samo ta da dijele ime.

Inspiracija za ostale elemente
i likove došla je izravno i neizravno

iz raznih dijela viktorijanskog doba,

kao što je "Tajanstveni stranac".

Roman je po izdavanju postigao
samo osrednji uspjeh,

nije čak ni bio
Stokerovo najpoznatije djelo,

spomenut je samo kratko u osmrtnici 1912.

Ali će vrlo važna bitka za autorska prava
u potpunosti promijeniti Drakulinu sudbinu

i katapultirati lik
među poznate književne likove.

Njemački je studio 1922. adaptirao roman
u sada klasični nijemi film "Nosferatu"

bez plaćanja tantijema.

Usprkos promjenama imena likova
i malih dijelova radnje,

paralele su bile očite
i studio je bankrotirao zbog tužbe.

Kako bi se spriječilo
još pokušaja plagiranja,

Stokerova je udovica odlučila
staviti autorsko pravo

na kazališnu verziju "Drakule"

odobrivši produkciju
obiteljskog prijatelja Hamiltona Deanea.

Iako su u Deanovoj adaptaciji
drastično izostavljeni dijelovi radnje,

postala je klasik,

u velikoj mjeri zahvaljujući
izvedbi Bele Lugosija na Broadwayu.

Lugosi će imati glavnu ulogu
u Universalovoj filmskoj inačici 1931.,

posuđujući liku
mnoga svoja karakteristična obilježja.

I otada se Drakula ponovno ustajao
u nebrojenim adaptacijama,

pronavši vječni život izvan okvira
skromnih stranica njegova rođenja.