Carrie Mae Weems: "Lutanja" | Art21 "Exclusive"

Epizoda broj 19: Carrie Mae Weems opisuje poticaj za njenu seriju "Lutanja" (2006). Istraživanjem "zdanja moći," Weems je napravila seriju fotografija po cijelom Rimu u Italiji, uspoređujući svoje tijelo sa ogromnim arhitektonskim strukturama i monumentalnim okruženjem.

Weemsova živa istraživanja fotografija, videa i stihova udahnjuju novi život u tradicionalne načine pripovijedanja - društveno dokumentarne, tablice, samoportrete, i usmenu povijest. Izazivajući epski koncept iz pojedinih uokvirenih trenutaka, Weemsova razotkriva rasističke i seksističke etikete, preispituje odnos između moći i estetike, i koristi osobnu biografiju da bi izrazila šire istine. Bez obzira da li u prilagođenim arhivskim snimkama, obrađenim slavnim modernim fotografijama, ili potpuno novim stvorenim scenama, ona nalazi više od stoljeća indirektne povijesti koja opisuje Afro Amerikance.

Saznajte viđe o Carrie Mae Weems: http://www.art21.org/artists/carrie-mae-weems

VIDEO | Producenti: Wesley Miller i Nick Ravich. Intervju: Catherine Tatge. Kamera: Joel Shapiro. Zvuk: Roger Phenix. Editor: Joaquin Perez. Umjetnička ljubaznost: Jack Shainman Gallery i Carrie Mae Weems. © 2010 Art21, Inc.

Carrie Mae Weems "Lutanja"

Mislim da se u arhitekturi,

u njenoj biti -

puno materijala -

zapravo radi o moći.

Ako razmišljamo o mjestu poput Rima -

gdje sam prije nekoliko godina boravila -

čovjek je prisiljen osjetiti

moć države

u vezi sa nižim subjektima.

Prema nižim subjektima -

odnosno općoj populaciji.

Uvijek ste svjesni da ste, na neki način,

sluga u odnosu prema tom golemom zdanju -

zdanju moći.

Koji je odnos moći prema vama?

I koji je odnos vas prema moći?

I kako je osporiti?

I kako pokušati osvijestiti

nekoga o tome?

I tako, otpužete prema crkvi.

(SMIJEH)

I tako sam pomislila, onda,

ako bih možda mogla upotrijebiti svoju kožu

u nekoj vrsti serija izvedbi.

Da bi mogla upotrijebiti moje vlastito tijelo kao način

vođenja gledatelja na ta mjesta -

vrlo svjesno -

i izazivajući ta mjesta.

Izazivajući ih,

i prikazujući šta ta mjesta zapravo jesu.

Da su, naravno, monumentalna,

i predivna,

i zdanja su izvanredna.

Ali, svjesna sam toga što ona trebaju značiti,

i šta trebaju napraviti.

Možda je i većina ljudi svjesna toga.

Oni jednostavno nekako prihvaćaju -

da im se predaju.

A ja sam, naravno, više zainteresirana da ih izazovem,

čak i kad mi se čini da su uzvišene na svom putu.