Morse Code & The Information Age (Language of Coins 8/12)

U 1832. g. matematičar, Carl Gauss,

i profesor fizike, Wilhelm Weber

su dizajnirali sustav koji im je
omogućio komunikacju

na udaljenosti dok su radili na njihovim
eksperimentima-

povezujući obzervatorij i labaratorij
za fiziku.

Ovo je riješilo vrlo važan problem,

koji je više bio zagonetka:

kako poslati sva slova abecede

koristeći samo jedan krug - ili crtu.

I njihov sustav je koristio galvanometar,

jer je bilo poznato da električna struja,
prolazeći kroz

zavojnicu, stvara magnetsko polje
koje prolazi

kroz centar petlje, i koje može pomicati iglu.

Ali umjesto samog pomicanja igle na daljinu,

njihov sustav je koristio prekidač koji
je mogao obrnuti

smjer struje istog trenutka.

Ovo bi uzrokovalo da se

magnetsko polje oko petlje okrene,

i da se igla otkloni u desno ili u lijevo,

ovisno o smjeru struje -

time, davajući dva različita oblika signala -

ili 'simbola' - desnog ili lijevog otklona.

Najvažnije,dodjelio je kraći

simbol najčešćim slovima.

[Npr.] 'A' je bio jedan otklon u desno.

A 'E' je bio jedan otklon u lijevo.

I koristio je duže kodove za manje česta slova,

kao što je 'K' koji je bio tri otklona u desno.

I nakon nekog vremena, brzina prijenosa je bila

oko devet slova u minuti.

Svi telegrafi sa iglom koji su usljedili

patili su od istog problema -

i to je bio inžinjerski problem.

'Brzina signaliranja je bila spora.

Sada je 'Brzina signaliranja'

bila broj otklona u minuti

koja se mogla točno prenjeti i primiti.

I ako bi približio signale jedan drugome,

primatelj bi se zbunio, zbog brzine -

što bi rezultiralo greškama -

slično kako se slične note na klaviru poklope

i zajedno zvuče manje prepoznatljivo
- ako sviraš brzo.

I tjekom vremena, brzina signaliranja

se ubrzano popravila.

Jedno poboljšanje je bilo da se

maleni trajni magnet doda na vanjski dio zavojnice.

Ovo je pomoglo da se igla vraća nazad

u neutralnu poziciju,nakon svakog otklona.

I ovi dizajn je doveo do širokog spektra

telegrafa sa iglama, koji su razmješteni
diljem europe.

The Electric Relegraph Company

je bila prva javna telegrafska kompanija,

Formirana je u 1846. g. nakon što su
njezini vlasnici kupili

patent za telegrafe sa iglom u to vrijeme.

Ali brzina tih raznih telegrafa sa iglom

nikada nije prekoračila brzinu od
60 slova u minuti -

jer nijedna igla nije mogla postići brzinu signala
veću od

jednog otklona u sekundi.

I u početku, kompanija je naplaćivala
korisnicima

prema njihovim porukama -

koje su mogle sadržavati do maximalno
dvadeset riječi -

što je dužina jednog ''stausa na Twitteru''.

I do 1848, cijena slanja jedne poruke

iz Londona u Edinburg je bila šesnaest šilinga.

I to je otprilike bila tjedna plaća za, recimo,

vlasnika trgovine u to vrijeme.

Tako je ova tehnologija bila van dometa

većine ljudi.

U SAD-u, komercijalizacija telegrafa je bila

predvođena slikarom portreta, zvanog Samuel Morse.

koji je pratio razvoj

telegrafa sa iglom u Europi.

Morse je bitan, jer se fokusirao na

povećanje brzine kojom su slova mogla putovati.

To je učinio sa iglama.

I u 1838.g. je prvotno podnio patent

baziran na ideji da električna struja

može ili teći ili biti prekinuta -

i neprekinutost može biti organizirana da
ima smisao.

Iako su njegovi dizajni na koji način proizvesti
ove prekide

bili komplicirani, uključujući savijen sustav

zupčanika, poluga i elektromagneta.

Ipak, njegov sustav je bio pojednostavljen

nakon njegove suradnje sa Alfredom Vail-om.

To je dovelo do ikoničnog dijela korisničkog
sučelja -

jednostavna poluga pokrenuta oprugom
ili ključem

koji se mogao kontrolirati pritiskom prsta.

I na primateljskom kraju se nalazila
poluga pokrenuta oprugom

koja se mogla povlačiti i puštati

pomoću snažnog elektromagneta.

Da bi se stvorila razlika slična otklonu lijevo-desno,

mijenjao je dužinu pritiska ključa ili širinu pulsa.

Zatvaranje sklopke prvi put za kratko vrijeme,
se nazivalo točka.

Točka se može zamisliti kao

osnovna jedinica Morseova koda.

Zatvaranje sklopke

za tri jedinice vremena predstavlja crticu.

[ZVUK PORUKE KOJA SE ŠALJE MORSEOVIM KODOM]

Razmak upravo dovoljan.

Vrlo mali, uski razmaci između

točkica i crtica u slovu.

Točkica crtica točkica

[PORUKA SE ŠALJE MORSEOVIM KODOM]

Točkica crtica točkica

[PORUKA SE ŠALJE MORSEOVIM KODOM]

I to je bio izvor razlike

u njihovoj strategiji kodiranja.

Počevši od početne točke ili crtice - lijeve ili desne strane-

koja vodi ka drugoj točki ili crtici, i tako dalje.

I ta šema je pridodavala kraće redove simbola

češćim slovima -

bazrano na učestalosti slova -

koja su mogla biti preuzeta iz knjiga.

Najjednostavniji elementi -

kao što je jedna točka - predstavlja E.

Jedna crtica predstavlja T

Kako se elementi kompliciraju,

pridodajemo im rijeđe korištena slova.

I nakon slova, ovaj sustav umeće pauzu
od tri jedinice vremena

Razmak između znakova u riječi ili grupi

je konstantan također - ali duži.

[PORUKA SE ŠALJE MORSEOVIM KODOM]

Važno je shvatiti da je značenje ovih poruka

bilo isprepleteno sa kontekstom u kojem su se slali

Sigurno se pitaš dali je točan razmak

stvarno tako bitan?

Ili je to samo dodatno uglađivanje -

lijepa stvar za učiniti- poput lijepog rukopisa?

Ako misliš tako, u krivu si.
I pokazati ću ti zašto.

[PORUKA SE ŠALJE MORSEOVIM KODOM]

Točka za točku, crtica za crticu
oni se poklapaju.

Samo razmak čini razliku između

jedne riječi i druge.