Caroline Woolard: Plutajuća mogućnost | Art21 "New York Close Up"

["New York Close Up"]

Odrasla sam okružena oceanom.

To je mjesto gdje te preplave
misli,

gotovo kao dnevno sanjarenje ili spavanje,

gdje je sve moguće.

["Caroline Woolard's Plutajuće Mogućnosti"]

Mislim da biti umjetnik znači

biti potaknut ogromnom znatiželjom
prema svijetu koji te okružuje.

I držim se svake činjenice i slike
koja me zaokupi.

Tijekom istraživačkog procesa postala sam opsjednuta
ovom povijesnom posudom.

Amfora je posuda sa dva drška te
sa šiljastim dnom

koja izgleda kao repa ili mrkva,

i koristili su je osvojeni narodi

kako bi prevozili dobra kao maslinovo ulje
ili vino u antički Rim.

Također sam doznala da je "at" znak
koji koristimo u e-pošti svaki dan

znak za amforu.

I nikad ne bih pomislila da svaki put
kada pritisnem "at" znak

prizivam jednu imperijalnu formu.

Preobražaj od amfore
do "at" znaka

ima poveznice sa mnogim mojim
zanimanjima za ekonomiju i razmjenu.

Za mene to je bio jasan smjer
kojim bi mogla krenuti.

[WOOLARD]
Bok!

[HELEN LEE]
--Bok!

[WOOLARD]
--Na čemu radiš?

[LEE]
--Imam nekoliko murrine staklenih
pločica.

[WOOLARD] Znala sam

da bi za mene bilo nemoguće
da sama radim na projektu.

[LEE]
--Pokazat ću ti "at".

[WOOLARD]
--Teško je to vidjeti!

[SMIJEH]

[LEE]
--Eto vidiš.

[WOOLARD] Simbol "at" toliko govori
o digitalnoj komunikaciji,

koja se često provodi
kroz stakleno sučelje,

stoga sam htjela raditi sa majstorima
staklopuhačima.

[UrbanGlass, Brooklyn]

Zaljubila sam se u staklo jer
ono automatski uključuje suradnju.

[Alexander Rosenberg, umjetnik]

Način na koji su staklopuhači
učeni,

moraš raditi u grupi od dvoje ili
troje ili četvoro,

i u najboljem slučaju,
staklopuhači se zajedno s lakoćom kreću

u neverbalnoj koreografiji

da bi stvorili stvari koje bi bilo nemoguće
stvoriti kada bi radili sami.

[Helen Lee, umjetnica]

Stoga smo krenuli u samo
materijalno istraživanje,

što je bilo uvijek popraćeno
informacijama iz istraživanja

ali također daje prostor materijalu
da govori za sebe.

Pokušali smo oblikovati mnoge
različite amfore.

Napravili smo tradicijski puhački kalup
antičkog oblika.

Pokušali smo napraviti staklene pješčane
satove

da bi mislili na riječ "amphorae"
što znači "nošena na obje strane".

Amfore nisu napravljene za izlaganje.

Napravljene su da bi ih
prevezli brodovi

i da bi našle svoje mjesto u pijesku.

Kako bi zamislili amfore na moru,

kako su često pronađene,

odlučili smo otići na plažu.

[Rockaway, Queens]

--Bebe, puno beba.

Na plaži smo trebali naučiti

kako ovi predmeti, sa njihovim šiljastim
bazama,

mogu naći stabilnost.

Pokušali smo ih napuniti s pijeskom.

Pokušali smo ih napuniti s vodom.

Pokušali smo ih gledati
kako plutaju u vodi.

I otkrili smo da imaju

nevjerojatnu sposobnost
da gotovo lebde.

Volim predmete koje imaju
težak odnos s gravitacijom

i tu nemogućnost da se pomire
sa stvarnim i okamenjenim svijetom.

Znamo da će ovaj projekt
biti u tradicionalnom galerijskom prostoru.

Drugi će biti predavanje u obliku
performansa.

Drugi će biti online kao stranica
s projektom,

U fazi smo projekta gdje
nastavljamo eksperimentirati--

gdje nastavljamo reći "da"
hirovima jedno drugoga.

Želim ući u prostor
spekulativne fikcije

kako bi si omogućila zamišljanje,
kao vizualnom umjetniku

što bi moglo biti.

Što ako bi se amfora mogla odmotati
i postati val ili linija?

Što ako je obveza komunicanja
onoga što imamo upravo sada,

u budućnosti, obveza drugima?

Što bi značilo suzbiti nevjericu

i stvoriti umjetničko djelo za stanje snova?

Što ako bi umjetnost mogla biti kao
blistavi stakleni predmet

usred oceana?