Tehnologija nije promijenila ljubav, a evo i zašto

U našem međupovezanom svijetu vođenom tehnologijom razvili smo nove načine i pravila udvaranja, ali osnovni principi ljubavi ostaju isti, barem prema antropologinji Helen Fisher. U ovoj energičnoj i iznenađujućoj priči o ljubavi s prvih crta bojišnice saznat ćete kako brža povezanost zapravo vodi do sporijih, intimnijih veza. Pogledajte do kraja kako biste vidjeli živahnu raspravu s Esther Perel, stručnjakinjom za ljubav.

Nedavno sam bila
u Visočju Nove Gvineje

i razgovarala sam s čovjekom s tri žene.

Pitala sam ga koliko bi žena volio imati.

Nastala je duga pauza

i pomislih,

"Hoće li reći pet?

Ili deset?

Ili dvadeset pet?"

Nagnuo se prema meni

i šapnuo, "Nijednu."

(Smijeh)

Osamdeset šest posto ljudskih društava
muškarcu dozvoljava višeženstvo:

poligeniju.

U većini ovih društava

samo pet do deset posto muškaraca
uistinu ima nekoliko žena.

Nije lako imati više bračnih partnera.

Žene se mogu tući jedna s drugom,

a ponekad jedna drugoj otruju djecu.

Trebate imati puno krava, koza,

novca, zemlje

da biste sagradili harem.

Mi smo uparivačka vrsta.

Čak 97% sisavaca ne mora se uparivati
da bi odgajali svoje mlado,

ali ljudska bića moraju.

Ne kažem

da smo nužno seksualno
vjerni svojim partnerima.

Proučavala sam preljub u 42 kulture

i donekle razumijem genetiku preljuba

i sklop mozga u toj situaciji.

Uobičajeno je diljem svijeta,

ali stvoreni smo za ljubav.

Kako tehnologija mijenja ljubav?

Usuđujem se reći - nikako.

Proučavam mozak.

Kolege i ja skenirali smo
mozgove stotine ljudi,

ljudi koji su se nedavno sretno zaljubili,

ljudi koji su nedavno odbačeni u ljubavi

i ljudi koji su dugoročno zaljubljeni.

Moguće je biti dugoročno zaljubljen.

Već dugo stojim pri tome

da smo razvili tri različita
sustava u mozgu

za parenje i reprodukciju:

libido,

osjećaji intenzivne romantične ljubavi

i osjećaji duboke kozmičke povezanosti
s dugoročnim partnerom.

Ova tri sustava mozga zajedno

s mnogim drugim dijelovima mozga

upravljaju našim seksualnim,
romantičnim i obiteljskim životima.

No, nalaze se duboko ispod moždane opne,

duboko ispod limbičkog sustava
u kojemu osjećamo različite emocije,

u kojemu ih stvaramo.

Nalaze se u najprimitivnijim dijelovima
mozga povezanih s energijom,

pozornosti, žudnjom,
motivacijom, željama i nagonima.

U ovom slučaju

nagon da osvojimo najveću životnu nagradu:

partnera za reprodukciju.

Razvili su se prije 4,4 milijuna godina
kod naših prvih predaka

i neće ih promijeniti
vaš odabir na Tinderu.

(Smijeh)

(Pljesak)

Tehnologija neupitno mijenja
način na koji udvaramo:

mejlanje, SMS-anje,

emotikoni za izražavanje osjećaja,

seksualne poruke,

lajkanje slika, selfiji...

Primjećujemo nova pravila
i tabue u udvaranju.

Ali

mijenja li išta od toga ljubav?

Sjetite se samo kasnih 40-ih

kada su automobili postali popularni,

a s njima i kreveti na četiri kotača.

(Smijeh)

A pojava kontracepcijskih pilula?

Omogućile su ženama da se oslobode okova
trudnoće i društvene štete

i da konačno slobodno izraze
svoju primitivnu, iskonsku seksualnost.

Čak ni stranice za upoznavanje
ne mijenjaju ljubav.

Ja sam viši znanstveni savjetnik
stranice Match.com

već 11 godina.

Uporno im govorim, i oni se slažu sa mnom,

da to nisu stranice za hodanje,

već za upoznavanje.

Kada sjedite u baru,

kafiću,

na klupi u parku,

vaš prastari mozak iznenada se budi
poput uspavane mačke

i nasmiješite se,

smijete se,

slušate

i paradirate kao što su i naši preci
to činili prije 100 000 godina.

Možemo vam dati gomile ljudi -

kao i druge stranice
za upoznavanje,

ali jedini pravi algoritam
nalazi se u našem mozgu.

Tehnologija to neće promijeniti.

A neće promijeniti ni to
koga odabiremo voljeti.

Proučavam biologiju osobnosti

i počela sam vjerovati

da smo razvili četiri velika stila
razmišljanja i ponašanja

povezanih sa sustavima
dopamina, serotonina,

testosterona i estrogena.

Inspirirana znanosti mozga
stvorila sam upitnik

koji mjeri koliko izražavamo te osobine -

odnosno skupinu osobina -

povezane sa svakim od ova
četiri sustava mozga.

Zatim sam taj upitnik postavila
na različite stranice za upoznavanje

u 40 zemalja.

Dosada je taj upitnik ispunilo
14 milijuna ljudi

i sada vidim tko koga
prirodno privlači.

Ispostavilo se

da su oni koji imaju
izražen sustav dopamina

znatiželjni, kreativni,
spontani i energični.

Pretpostavljam da je
u ovoj prostoriji puno takvih ljudi -

njih privlače ljudi poput njih.

Znatiželjni, kreativni ljudi
trebaju ljude poput sebe.

Oni koji imaju izražen
sustav serotonina

više su tradicionalni,
konvencionalni, slijede pravila,

poštuju autoritet,

religiozni su - religioznost
se nalazi u ovom sustavu -

i tradicionalni ljudi
vole tradicionalne ljude.

U ovim primjerima sličnosti se privlače.

U druga dva primjera
suprotnosti se privlače.

Ljudi s izraženim sustavom testosterona

analitički su nastrojeni,
logični, direktni, odlučni,

a vole svoju suprotnost:

nekoga s više estrogena,

nekoga rječitog

tko zna s ljudima,

tko je intuitivan,

topao i emocionalno ekspresivan.

Imamo prirodne obrasce odabira partnera.

Moderna tehnologija neće promijeniti
koga odlučujemo voljeti.

No, moderna tehnologija
stvara moderan trend

koji je meni prilično važan.

Povezan je s konceptom paradoksa izbora.

Milijunima godina

živjeli smo u malim
društvima lovaca-sakupljača.

Nismo mogli birati

između 1 000 ljudi
na stranici za upoznavanje.

Nedavno sam ovo proučavala

i mislim da u mozgu postoji
optimalan broj koji može prihvatiti;

ne znam koji to, ali navodno,
prema iščitanim podatcima,

možemo prihvatiti od pet do devet
alternativa, a poslije toga

ulazimo u ono što znalci nazivaju
kognitivnim preopterećenjem

nakon kojega ne izabirete nikoga.

Zbog ovog kognitivnog preopterećenja

javlja nam se novi oblik udvaranja

koji ja nazivam usporena ljubavi.

Do tog sam zaključka došla
radeći na stranici Match.com.

U zadnjih šest godina svake godine

provodimo istraživanje
pod nazivom "Samci u Americi".

Ne ispitujemo
populaciju naše stranice,

već populaciju Amerike.

Uzmemo 5 000 i više ljudi,

što je reprezentativni uzorak
SAD-a prema popisu stanovnika.

Prikupili smo podatke 30 000 ljudi

i svake godine

uviđam neke od istih obrazaca.

Svake godine kad postavim pitanje,

preko 50% ljudi imalo je
vezu za jednu noć,

ne nužno prošle godine,
ali tijekom života -

50% ljudi imalo je
prijatelja s povlasticama

tijekom svog života,

a preko 50% ljudi dugoročno je
živjelo s drugom osobom

prije braka.

Amerikanci misle da je to nepromišljeno.

Dugo sam u to sumnjala;

obrasci ponašanja su prejaki.

Mora postojati neko darvinsko objašnjenje.

Nije baš toliko ljudi ludo.

Naišla sam na statistički podatak
koji mi je sve razjasnio.

Bio je to zanimljiv akademski članak

u kojem sam saznala
da 67% samaca u Americi

koji dugoročno žive s nekim

nisu se još vjenčali
jer strahuju od razvoda.

Strahuju od društvenih,

pravnih, emocionalnih

i ekonomskih posljedica razvoda.

Shvatila sam da to nije nemar -

mislim da je to oprez.

Današnji samci žele znati
baš sve o svome partneru

prije nego što se vjenčaju.

Puno se toga nauči ispod plahti,

ne samo o tome kako netko vodi ljubav

već i o tome
jesu li srdačni,

znaju li slušati,

a u mojim godinama,

imaju li dobar smisao za humor.

(Smijeh)

U današnje doba kada imamo previše izbora,

premalo se bojimo trudnoće i bolesti

i ne sramimo se seksa prije braka,

ljudima se ne žuri voljeti.

I događa se to

da se produžuje faza
koja prethodi obvezivanju

na brak.

Nekoć je brak bio početak veze,

a sada je njezin vrhunac.

Ali ljudski mozak --

(Smijeh)

ljudski mozak uvijek pobjeđuje

i u SAD-u

86% Amerikanaca
oženit će se do 49. godine.

Čak i u kulturama diljem svijeta
gdje ženidba nije tako česta

stanovnici se na kraju skrase
s dugoročnim partnerom.

Počela sam razmišljati:

ako se tijekom ovog dugog razdoblja
koje prethodi obvezivanju,

možete riješiti loše veze
prije nego što se vjenčate,

možda ćemo sada imati
više sretnih brakova.

Provela sam istraživanje na
1 100 američkih bračnih parova --

naravno, ne na stranici Match.com --

i postavila sam im puno pitanja.

Jedno od pitanja glasilo je:

biste li se ponovo vjenčali za osobu
s kojom ste trenutno u braku?

Odgovor je bio u 81% slučajeva bio da.

Najveća promjena
u modernoj romantici i obiteljskom životu

nije tehnologija,

a nije čak ni usporena ljubav,

već navala žena na burzu rada

u kulturama diljem svijeta.

Milijunima godina

naši su predci živjeli
u lovačko-sakupljačkim društvima.

Žene su putovale na posao
kako bi skupljale voće i povrće.

Vraćale su se kući sa 60% - 80% večere.

Obitelj dvostrukog dohotka
bila je pravilo,

a žene su smatrane
jednako ekonomski, društveno

i seksualno moćne kao i muškarci.

Okolina se nekako promijenio
prije 10 000 godina.

Počeli smo se nastanjivati na farmama

i žene i muškarci
nekako su postali prisiljeni

vjenčati se za pravu osobu

pravog porijekla,

pripadnika prave religije,

iz prave obitelji,
društvenih i političkih veza.

Muški poslovi postadoše važniji:

morali su micati kamenje,
rušiti drva, obrađivati zemlju.

Opskrbljivali su lokalne trgovine
proizvodima i kući donosili

njihovu protuvrijednost.

Uz to

uvriježila su se određena uvjerenja:

djevičanstvo prije braka,

ugovoreni brakovi
- strogo ugovoreni brakovi -

uvjerenje da je muškarac glava kuće,

a da je ženi mjesto u njoj

i što je najvažnije -

poštuj muža svoga
i dok nas smrt ne rastavi.

Toga više nema.

Ova uvjerenja nestaju, a posvuda su

već i nestala.

Trenutno se nalazimo u bračnoj revoluciji.

Odbacujemo poljoprivrednu tradiciju
staru deset tisuća godina,

a prihvaćamo egalitaran
odnos među spolovima -

nešto što je sukladno
pradavnom ljudskom duhu.

Nisam blesava;

treba žaliti za odbačenim.

Proučavala sam razvod u 80 kultura,

i prevaru u mnogima

i ima tu puno problema.

Kao što je William Butler Yeats rekao:

"Ljubav je nepredvidljiva."

Dodala bih: "I svi od nje pogibamo."

(Smijeh)

Svi imamo problema,

ali mislim da je pjesnik Randall Jarrell
to najbolje objasnio:

"Mračan, mučan svijet obiteljskog života -

tu i najbolji padaju,
a i najponizniji se uzdižu."

Zapamtite ovo:

ljubav i privrženost ostaju,

tehnologija to ne može promijeniti.

Zaključit ću riječima:

svaki pokušaj razumijevanja
ljudskih odnosa mora uzeti u obzir

jedno od najmoćnijih odrednica
ljudskog ponašanja:

neutaživ,

prilagodljiv,

iskonski ljudski nagon za ljubav.

Hvala vam.

(Pljesak)

Kelly Stoetzel: Hvala ti, Helen!

Kao što znaš, imamo još jednog govornika

koji se bavi tvojim područjem.

Ona tome prilazi iz druge perspektive.

Esther Perel psihoterapeutkinja je
za parove.

Ti proučavaš podatke,

a ona priče koje joj parovi ispričaju

kada joj dođu u potrazi za pomoći.

Pridruži nam se na pozornici,

Esther.

(Pljesak)

Esther,

slušajući Helenin govor,

je li ti se neki dio

učinio već viđenim u tvom radu,

a koji bi željela prokomentirati?

Esther Perel: zanimljivo je
jer je u jednu ruku

potreba za ljubavi
sveprisutna i univerzalna,

ali način na koji volimo --

značenje koje mu pridajemo --

pravila koja vode naše odnose

značajno se mijenjaju.

Do sada smo radili prema modelu

koji je reguliran dužnostima i obvezama,

potrebama kolektiva i odanosti,

a sada prelazimo

na model slobodnog izbora i osobnih prava,

samoostvarenja i sreće.

To sam prvo pomislila -

ta se potreba ne treba mijenjati,

ali kontekst i način
na koji reguliramo te odnose

uvelike se mijenjaju.

Što se tiče paradoksa izbora,

čini mi se kao da uživamo u neobičnosti

i zaigranosti

koju veća mogućnost izbora donosi,

a istovremeno,

kako ste govorili
o kognitivnom preopterećenju,

primjećujem mnogo ljudi

koji se užasavaju nesigurnosti
i sumnji u sebe same

koja nastaje uslijed
ovolike količine izbora.

Time nastaje SOPP

koji nas vodi -

SOPP, strah od propuštenih prilika,
odnosno strah od propuštanja -

i tjera nas da se zapitamo kako znamo
da smo našli pravoga -

onog pravog.

Stvorili smo nešto što ja nazivam
stabilnom nejasnoćom.

Stabilna nejasnoća nastaje
kad se previše bojimo biti sami,

ali ne želimo stvarati intimnost.

To je niz taktika koje produžuju
nesigurnost odnosa,

ali i nesigurnost prekida.

Na internetu razlikujemo
tri takve taktike.

Prva: zahlađenje i zakuhavanje.

To su sjajne taktike
ako si želite kupiti vremena,

a pružaju pasivnost

koja naglašava nedefiniranu narav odnosa,

ali istovremeno vam daje
dovoljno utješne dosljednosti

i dovoljno slobode neodređenih granica.

(Smijeh)

Da?

Druga: iščezavanje.

Iščezavanje je

kada nestanete s platforme za dopisivanje

i tada se ne morate nositi s boli
koju nanosite drugima

jer je nevidljiva i vama.

(Smijeh)

Da?

Razmišljala sam - ove su mi riječi
same došle dok sam vas slušala,

kako rječnik također stvara stvarnost,

a to je istovremeno

moje pitanje za vas:

Kada se promijeni kontekst, mislite li

da narav ljubavi ostaje ista?

Vi proučavate mozak, a ja
ljudske odnose i priče,

pa mislim da vrijedi
sve ono što ste rekli i još ponešto.

Ne znam uvijek do koje razine
promjena konteksta...

Počinje li se mijenjati
u određenom trenutku --

ako se značenje promijeni,
mijenja li se i potreba,

ili je potreba neovisna o kontekstu?

HF: Opa! Pa --

(Smijeh)

(Pljesak)

Imam tri stvari za reći, zar ne?

Prvo, kao odgovor
na vaš prvi argument:

nesumnjivo smo se promijenili,
sada želimo osobu koju ćemo voljeti,

a tisućama godina,
morali smo se vjenčati za pravu osobu

pravog porijekla i s pravim vezama.

U biti, u mojim istraživanjima
od 5 000 ljudi godišnje

pitam ih što traže.

Svake godine,
preko 97 % ispitanika odgovara:

EP: Popis traženog raste.

HF: Pa ne baš.

Preko 97% ljudi

želi nekoga tko ih poštuje,

nekoga kome mogu vjerovati i povjeriti se,

nekoga tko ih nasmijava,

nekoga tko će izdvojiti vrijeme za njih

i nekoga tko im je fizički privlačan.

To je konstanta.

A svakako postoje dva dijela --

EP: Znate li kako ja to nazivam?

To ljudi nisu prije govorili --

HF: Upravo tako.

EP: Govorili su da žele nekoga za društvo,

ekonomsku podršku, djecu.

Prešli smo iz proizvodne
u uslužnu ekonomiju.

(Smijeh)

Uvelike smo to učinili u kulturi,
a sada to činimo i u braku.

HF: Točno, to uopće nije upitno.

Milenijalci zaista
žele biti dobri roditelji,

dok starije generacije žele lijep brak,

ali nisu toliko željni
biti dobri roditelji.

Sve su te finese vidljive.

Osobnost se sastoji od dva osnovna dijela:

kulturu -- sve što su vas odgajali
da činite, vjerujete i govorite --

i temperament.

Ja sam ovdje govorila o temperamentu,

a on će se mijenjati
kako se mijenjaju i vremena

i uvjerenja.

Po pitanju paradoksa izbora,

uopće nije upitno da je to nezgodno.

Milijunima godina gledali smo zgodne dečke

s druge strane bare

i prepustili se.

EP: Da, ali --

HF: Želim reći još nešto.

U konačnici društva lovaca sakupljača

za života su imala po dva-tri partnera.

Nije im bilo dosadno!

Ne kažem da i mi tako živimo,

ali uvijek smo imali alternative.

Čovječanstvo je oduvijek --

zapravo, mozak je "uravnoteženo" građen

i odlučuje na temelju pokušaja:

Hoću li doći i ostati?
Hoću li otići ili ostati?

Kakve mi ovo prilike pruža?

Kako da se nosim s ovime?

Upravo gledamo drugu verziju toga.

KS: Hvala vam objema.

Mislim da ćete večeras imati
milijun partnera za večeru.

(Pljesak)

Hvala vam, hvala vam.