Nancy Lublin: SMS – poruke koje spašavaju živote

Kad je Nancy Lublin počela slati SMS-poruke tinejdžerima kako bi joj pomogli s njezinom organizacijom koja zagovara socijalne promjene, dogodilo joj se nešto šokantno – oni su joj počeli odgovarati i pisati joj o svojim, privatnim problemima – od nasilja, preko depresije, do zlostavljanja. Zato ona uspostavlja hitnu SMS-liniju čiji će rezultati možda biti važniji nego što je očekivala.

Za većinu vas, ovo je uređaj

kojim kupujete, prodajete, igrate igrice,

gledate videa.

Ja mislim da bi ovo mogla biti linija života.

Zapravo, smatram da bi moglo spasiti više života

od penicilina.

Pisanje SMS - poruka

Znam, kad kažem pisanje poruka, mnogi od vas pomisle na poruke povezane sa seksom

mnogi se od vas sjete nepristojnih slika koje viđate –

nadajući se da ih vaša djeca nikome ne šalju –
i

li pokušavate prevesti kratice

LOL, LMAO, HMU.

S tim Vam mogu pomoći kasnije.

Ali, svi roditelji u ovoj prostoriji

znaju da je pisanje poruka, zapravo,

najbolji način komunikacije s Vašom djecom.

Možda i jedini način komunikacije s Vašom djecom.

(Smijeh)

Prosječan tinejdžer pošalje 3 339 SMS – poruka mjesečno,

ukoliko je djevojka, onda je bliže 4 000.

I tajna je u tome da ona otvori svaku poruku koju dobije.

SMS – poruke imaju stopostotnu stopu otvaranja.

Roditelji su sada uistinu alarmirani.

To je stopostotna stopa otvaranja

čak i ako Vam ona ne odgovori

kad ju pitate kada dolazi kući na večeru.

Obećajem Vam da je pročitala poruku.

I ovo nije fenomen kod nekih tinejdžera iz predgrađa koji se koriste iPhone-ima.

Pisanje se SMS – poruka, zapravo, učestalije pojavljuje

kod manjina i urbane mladeži.

Ovo znam jer smo se na DoSomething.org,

koja je najveća organizacija

za tinejdžere i socijalne promjene u Americi,

prije 6 mjeseci preusmjerili

i počeli fokusirati na SMS-poruke.

Sada pišemo 200 000 poruka djeci tjedno

o pokretanju naših projekata kako bismo učinili njihove škole ekološki osvještenijima

ili kako bismo radili na problemu beskućnika i stvari poput toga.

Smatramo da je slanje SMS-poruka 11 puta učinkovitije od e-maila.

Također, doživjeli smo neočekivane posljedice.

Počeli smo natrag primati SMS – poruke poput ovih:

„Danas ne želim ići u školu.

Drugi me dječaci nazivaju homoseksualcem.“

„Rezala sam se, ali su moji roditelji saznali,

pa sam prestala.

Ali upravo sam počela ponovno, prije sat vremena.“

ili „Ne prestaje me silovati.

Rekao mi je da nikome ne kažem.

Radi se o mom ocu. Jeste li tu?“

Ovu smo zadnju poruku uistinu primili.

I da, bili smo tamo.

Nikad neću zaboraviti dan kada smo dobili tu SMS-poruku.

I to je bio dan kada smo odlučili

da trebamo napraviti hitnu liniju za SMS-poruke.

Jer to nije ono čime se bavimo.

Mi se bavimo socijalnim promjenama.

Djeca nam jednostavno šalju takve poruke

jer je slanje SMS-poruka njima toliko poznato i uobičajeno

i nemaju se kome obratiti

pa ih šalju nama.

Razmislite o tome – hitna linija za SMS-poruke, prilično je moćna ideja.

Brzo je, prilično je privatno.

Nitko Vas ne može prisluškivati, samo tiho natipkate poruku.

Pravo je vrijeme.

Možemo pomoći milijunima tinejdžera savjetovanjem i upućivanjem.

To je odlično.

Ali stvar koja sve ovo čini uistinu izvanrednim jest baza podataka.

Zato što ja neću biti potpuno mirna ukoliko toj djevojci damo

samo savjete i upute.

Ja želim u potpunosti spriječiti ove stvari.

Sjetite se policajca.

Postoji nešto u New Yorku.

Policija je to činila. Prije je to bio samo rad, običan rad policije.

A tada su započeli mapiranje zločina.

I počeli su pratiti i nadgledati

sitne krađe, pozive, svakakve stvari –

u biti, predviđati budućnost.

I tada su otkrili stvari poput,

kada vidite kristalni met na ulici,

ukoliko dodate prisutnost policije,

možete spriječiti, inače, neminovnu bujicu

napada i pljački koja bi se dogodila.

Zapravo, godinu dana nakon

što je njuroška policija postavila CompStat

stopa je ubojstava opala za 60%.

Zato razmislite o bazi podataka skupljenoj na hitnoj SMS-liniji.

Trenutno ne postoji nikakav popis ljudi povezanih s nasiljem i seksualnim zlostavljanjem

i poremećajima prehrane i samoozljeđivanjem i silovanjem –

nikakav popis.

Možda postoje nekakve studije, nekakve longitudinalne studije,

koje puno koštaju i oduzimaju previše vremena.

Ili možda postoji kakav anegdotičan dokaz.

Zamislite da imamo pravu, aktualnu bazu podataka

za svaki od ovih problema.

Mogli biste obavijestiti zakonodavstvo.

Mogli biste obavijestiti školsku upravu.

Mogli biste reći ravnatelju:

„Imate problem svakoga četvrtka u 15 sati.

Što se događa u Vašoj školi?„

Mogli biste vidjeti izravan učinak zakonodavstva

ili govor mržnje koji bi netko održao u školskoj skupštini

i vidjeti čime će to rezultirati.

Ovo je, za mene, uistinu

prava moć SMS – poruka i prava moć prikupljanja podataka.

Jer dok ljudi pričaju o bazama podataka,

čineći mogućim da Facebook

iskopa mog prijatelja iz trećeg razreda,

ili da Target zna kada je vrijeme da kupim još pelena,

ili da neki tip sastavi bolji tim za baseball,

mene, zapravo, uistinu veseli potencijalna moć koju baze podataka i SMS – poruke imaju

da pomognu djeci da odu u školu,

da pomognu toj djevojci da se prestane rezati u kupaonici

i da pomognu toj djevojci koju otac siluje.

Hvala Vam.

(Pljesak)