-
Sindi Šerman: Karakteri
-
Znaš li da postoje veštački nokti za noge?
[SMEH]
-
Nisam isprobala, ali to jako želim.
-
Zar to nije ludo?
[SMEH]
-
Mislim da ih nosim samo za...
-
...zabavu, kao šalu, znaš?
Mislim, to je... [SMEH]
-
Znaš, ovi nisu tako očigledni.
-
Ovi su možda manje očigledni
jer imaju tačkice
-
i deluju kao: "Ko bi da nosi
tačkice na nožnim prstima?"
-
Moj rad nije samo sanjarenje
o likovima ili situacijama.
-
Neki ljudi, mislim, misle
da likovi koje pravim...
-
.. su kao da oduvek zamišljam
da sam fatalna žena ili,
-
znaš, u mojim nepokretnim slikama.
-
Ne mislim tako bukvalno o sebi
-
Kad slikam likove, ne osećam
da je to neka vrsta..
-
nešto što buja iz moje mašte
-- moji vlastiti snovi.
-
Na koledžu, dok sam to radila,
-
ja bih postajala lik
i onda bih kao mislila:
-
"Eto, bože, ovde sam kao Lucille Ball.
Šta ću sada radim?"
-
Tako da je to postalo
kao neki mali performans,
-
I počela sam da to radim
na žurkama.
-
Jednom sam sasvim ušla u karakter
i poželela da odem na neko otvaranje,
-
i osećala sam da nešto nedostaje --
-
i onda sam gurnula jastuk ispod haljine
i postala sam trudnica.
-
Kada sam se preselila u Njujork, uradila
sam to par puta. Nije više bilo isto,
-
jer sam u gradu osećala da mi je
potrebno ulično oružje
-
ili nešto, da bih mogla da se nosim
sa ulicom,
-
sa ljudima na ulici i sa ludacima,
-
i sa stvarno ludima, koji su izgledali
kao neki karakteri na koje sam ličila
-
i nisam htela da me pomešaju
sa njima.
-
Prednost da ja budem ja
je da samo mogu da se igram.
-
Eksperimentisala sam sa drugim ljudima
u njima, kao sa plaćenim modelima --
-
ili prijateljima ili porodicom --
-
osećala sam se samo...
-
da ne znam šta da im kažem da rade
-
jer u stvari ne znam šta tražim
dok to i ne vidim,
-
tako da nastojim da ih požurujem
kroz ceo proces.
-
A onda to ponovo uradim sama,
a to je naporno, tako...
-
da iako to volim da radim
to je mnogo više posla
-
i frustrirana pokušavam da fotografišem
nešto što u stvari ne znam ni da razlučim,
-
jer ne znam šta je to
dok to ne vidim.