John Hodgman: Dizajn, objašnjen.

John Hodgman, komičar i stalni stručnjak, "objašnjava" dizajn tri konvencionalna moderna objekta. (Iz The Design Studio sesije na TED2012, koju su uredili gostujući urednici Chee Pearlman i David Rockwell.)

Danas ću vam predstaviti

tri primjera konvencionalnog dizajna,

i to u potpunosti ima smisla

što ću ja to učiniti

zato što sam sveučilišni prvostupnik književnosti.

(Smijeh)

Ali, ja sam i poznata

manja televizijska ličnost

i pohlepni sakupljač

kataloga Design Within Reach,

tako da manje-više znam

sve što treba znati.

Siguran sam

da prepoznajete ovaj objekt;

mnogi od vas su ga sigurno vidjeli

kada su prizemljavali svoje privatne cepeline

u Međunarodnoj zračnoj luci u Los Angelesu

nekoliko posljednjih dana.

Poznat je kao Theme Building;

to je njegovo ime iz razloga

koji su još uvijek nepoznati.

I to je možda

najbolji primjer drevne izvanzemaljske arhitekture

koji imamo u Los Angelesu.

Iskopan je 1961.

kada se gradila zračna luka LAX,

iako znanstvenici vjeruju da

datira iz 2000. godine

prije nove ere,

kada je korišten kao

prometni trodimenzionalni svemirski portal

drevnih astronauta

koji su prvi kolonizirali ovaj planet

i izdigli našu vrstu

iz divljaštva dajući nam

dar pisanog jezika

i tehnologije i

dar rotirajućih restorana.

Vjeruje se da je bio

zamjena za starije svemirske portale

smještene, naravno, u Stonehengeu

i smatra se

znatnim napretkom

zahvaljujući njegovom urednom dizajnu,

tome što druidi ne vise uokolo cijelo vrijeme

i, očito, mnogo boljem

pristupu parkiralištu.

Kada je otkriven,

uveo je novo doba

aerodinamičnog, arhaično futurističkog dizajna

koji se zove Googie,

koji je postao sinonim

za Jet Age, što je pogrešno.

Ipak, drevni astronauti koji su ga koristili

nisu često putovali letjelicama,

umjesto toga su radije putovali pernatom zmijom

koju su pokretale kristalne lubanje.

(Pljesak)

(Glazba)

Ah, da, stol.

Koristimo ga svaki dan.

A na njemu,

Juicy salif cjedilo.

To je dizajn Philippea Starcka,

mislim da je upravo u publici.

A možete vidjeti da je to Starckov dizajn

zbog njegove preciznosti, zaigranosti,

inovativnosti i

njegovog očekivanja neposrednog nasilja.

(Smijeh)

To je dizajn koji predstavlja izazov vašoj intuiciji -

nije ono što mislite kada ga prvi put vidite.

Nije to vilica smišljena

za hvatanje tri zalogaja predjela odjednom,

što bi bilo korisno u predvorju,

rekao bih.

I unatoč očitom

utjecaju drevnih astronauta

i svojoj svemirskoj starosti i tronožnosti,

nije to nešto

smišljeno da bi se pričvrstilo na vaš mozak

i isisalo vaše misli.

To je zapravo cjedilo za agrume

i nakon što to kažem,

više ga nikad ne vidite kao nešto drugo.

To isto tako nije spomenik dizajnu,

već spomenik korisnosti dizajna.

Možete ga odnijeti doma sa sobom,

za razliku od Theme Buildinga,

koji će zauvijek ostati ondje gdje jest.

Ovo si možete priuštiti

i može ići doma s vama

i kao takvo može stajati

na vašem kuhinjskom pultu -

ne možete ga spremiti u svoje ladice;

vjerujte mi, otkrio sam to na teži način -

i pretvoriti svoj kuhinjski pult u

spomenik dizajnu.

Još jedna stvar u vezi toga,

ako zaista imate jedno kod kuće,

dopustite da vam kažem jednu od njegovih karakteristika koju možda ne znate:

kada zaspite,

ono oživi

i hoda po vašoj kući

i kopa po vašoj pošti

i gleda vas kako spavate.

(Pljesak)

Dobro, što je ova stvar?

Nemam pojma. Ne znam što je ta stvar.

Izgleda grozno. Je li to mala grijaća ploča štednjaka?

Ne shvaćam.

Zna li itko? Chee?

To je.... iPhone. iPhone.

Ah da, tako je, sjećam ih se;

zamijenio sam njima sve kupaonske pločice

u dobra stara vremena.

Ma, imam ja iPhone. Naravno da ga imam.

Evo mog voljenog iPhonea.

Toliko stvari radim na tom malom uređaju.

Volim čitati knjige na njemu.

Više od toga volim kupovati knjige na njemu,

za koje nikad ne moram osjećati krivnju ako ih ne čitam

zato što su spremljene u njemu i nikad ih više ne pogledam

i to je savršeno.

Koristim ga svakodnevno

za mjerenje težine vola,

na primjer.

Priznajem da,

tu i tamo, obavim

telefonski poziv na njemu.

A opet stalno zaboravljam na njega.

To je dizajn

koji, kada ste ga jednom vidjeli,

zaboravili ste na njega.

Lako je zaboraviti uzdah koji je prouzrokovao,

što se dogodilo 2007. kada ste prvi put

dotaknuli ovu stvar zato što se

tako brzo proširio

i zbog toga kako smo odmah

usvojili te geste

i učinili ih dodatkom našemu životu.

Za razliku od Theme Buildinga,

to nije izvanzemaljska tehnologija.

Ili, trebao bih reći,

iskoristio je tehnologiju

koja se, za razliku od ljudi u ovoj prostoriji,

mnogim ljudima u svijetu

još uvijek čini izvanzemaljskom,

i učinio ju je odmah

poznatom i bliskom.

Za razliku od Juicy salif cjedila,

ne prijeti vam

da će se spojiti na vaš mozak,

već se jednostavno

spaja na vaš mozak.

(Smijeh)

A niste ni primijetili da se to dogodilo.

Pa eto. Ja sam John Hodgman.

Upravo sam objasnio dizajn.

Puno vam hvala.

(Pljesak)