Michael Norton: Kako kupiti sreću

Na TEDxCambridge-u, Michael Norton govori o fascinantnom istraživanju prema kojem novac uistinu može kupiti sreću - kada ga ne trošite na sebe. Slušajte iznenađujuće podatke o mnogobrojnim načinima prosocijalnog trošenja koje može koristiti vama, vašem poslu, i (naravno) drugim ljudima.

Danas želim govoriti o novcu i sreći,

što su dvije stvari

za razmišljanje o kojima mnogi od nas troše mnogo svog vremena,

ili ih pokušavajući zaraditi ili pokušavajući ih povećati .

I mnogi od nas se slažu s tom rečenicom.

Vidimo u religijama i knjigama za samopomoć,

da novac ne može kupiti sreću.

A danas želim pretpostaviti da je to, u biti, netočno.

(Smijeh)

Ja sam u poslovnoj školi pa je to ono što radimo.

Dakle, to je netočno, i, u biti, ako tako mislite,

zapravo ga ne trošite ispravno.

Dakle, umjesto da ga trošite na uobičajeni način na koji to činite,

možda ako ga potrošite drugačije,

to bi moglo ispasti malčice bolje.

I prije no što vam kažem načine na koje ga možete potrošiti, a da vas to učini sretnijima,

razmislimo o načinima na koje ga obično trošimo,

a koji nas, zapravo, ne čine sretnijima.

Imali smo mali prirodni pokus.

Dakle, CNN je nedavno napisao ovaj zanimljiv članak

o tome što se dogodi s ljudima kada dobiju na lotu.

Ispada da ljudi misle da će njihovi životi biti nevjerojatni kada dobiju na lotu.

Ovaj članak govori o tome kako se njihovi životi unište.

Dakle, ono što se dogodi kada ljudi dobiju na lotu

jest, kao prvo, da potroše sav novac i odu u dug,

i kao drugo, svi njihovi prijatelji i svi ljudi koje su ikad upoznali

pronađu ih i žicaju ih novac.

A to, u biti, uništi njihove društvene veze.

Pa imaju više dugova i lošija prijateljstva

nego prije no što su dobili na lotu.

Ono što je zanimljivo kod tog članka

jest da su ljudi počeli komentirati članak, čitatelji članka.

I umjesto da govore o

tome kako ih je to dovelo do spoznaje da novac ne vodi do sreće,

svi su odmah počeli govoriti:

"Znaš li što bih ja učinio da dobijem na lotu...?"

i fantazirati o tome što bi napravili.

I evo samo dva od onih za koje smo primijetili da su zanimljivi za razmišljanje.

Netko je napisao: "Kada ja dobijem, kupit ću vlastitu malu planinu

i imati malu kuću na njenom vrhu."

(Smijeh)

Jedna druga osoba je napisala: "Ja bih napunio veliku kadu novcem

i ušao u nju pušeći veliku debelu cigaru

i pijuckajući čašu šampanjca."

Ovo sad je još gore: "Tada bih se slikao

i dao napraviti desetke slika.

Bilo tko tko bi me molio za novac ili ga pokušao iznuditi od mene

dobio bi primjerak slike i ništa drugo."

(Smijeh)

I toliko komentara je bilo baš tog tipa,

gdje su ljudi dobili novac

i, zapravo, to ih je učinilo antisocijalnima.

Rekao sam vam da to uništi ljudske živote i da ih prijatelji gnjave.

Također, zbog novca se često osjećamo sebičnima

i činimo stvari samo za sebe.

Pa možda je razlog što nas novac ne usrećuje

taj da ga uvijek trošimo na krive stvari,

posebice to što ga uvijek trošimo na sebe.

I pomislili smo, pitam se što bi se dogodilo

kada bismo potakli ljude da troše više svog novca na druge ljude.

Umjesto da ste antisocijalni sa svojim novcem,

što kada biste bili malo više prosocijalni sa svojim novcem?

I pomislili smo, hajmo natjerati ljude da to učine i pogledajmo što će se dogoditi.

Dakle, neka neki ljudi učine ono što i inače čine

i potroše novac na sebe,

a druge ljude natjerajmo da daju svoj novac,

i izmjerimo njihovu sreću i provjerimo da li su, u biti, postali sretnijima.

Evo prvog načina na koji smo to učinili.

Jednog jutra u Vancouveru, otišli smo na kampus

Sveučilišta Britanske Kolumbije

i prišli smo ljudima s pitanjem: "Želite li sudjelovati u pokusu?"

Rekli su: "Želimo."

Pitali smo ih koliko su sretni, a onda smo im dali kuvertu.

Jedna od kuverti imala je poruku koja je glasila:

"Do 17h danas, potrošite ovaj novac na sebe."

Pa smo dali neke primjere načina na koji ga se može potrošiti.

Drugi ljudi su, ujutro, dobili komad papira s porukom:

"Do 17h danas, potrošite ovaj novac na nekoga drugoga."

A u kuverti je bio novac.

I manipulirali smo iznosom novca koji su dobili.

Neki ljudi su dobili ovaj komad papira i pet dolara.

Neki su dobili ovaj komad papira i 20 dolara.

Pustili smo ih da prožive svoj dan. Radili su što god su htjeli raditi.

Otkrili smo da su ga zapravo potrošili na način koji smo tražili da to i učine.

Nazvali smo ih u noći i pitali:

"Na što ste ga potrošili i koliko sretnima se sada osjećate?"

Na što su ga potrošili?

Pa ovo su studenti pa su velik dio onoga što su kupili sebi

bile stvari poput naušnica i šminke.

Jedna je žena rekla da je kupila plišanu igračku za svoju nećakinju.

Ljudi su dali novac beskućnicima.

Velik utjecaj Starbucksa.

(Smijeh)

Dakle, ako studentima date pet dolara, to njima izgleda kao kava

i otrče do Starbucksa i potroše ga najbrže što mogu.

No, neki ljudi su kupili kavu za sebe, kao što bi to i inače učinili,

ali drugi ljudi su rekli da su nekome drugom platili kavu.

Dakle, ista kupovina,

samo usmjerena prema sebi

ili usmjerena prema nekom drugom.

Što smo otkrili kada smo ih pozvali natrag na kraju dana?

Ljudi koji su novac potrošili na druge postali su sretniji.

Kod ljudi koji su novac potrošili na sebe, ništa se nije dogodilo.

To ih nije učinilo manje sretnima, samo im nije posebno doprinijelo.

A drugo što smo vidjeli jest da novčani iznos i nije toliko bitan.

Dakle, ljudi su mislili da će 20 dolara biti mnogo bolje od 5 dolara.

U biti, nije važno koliko ste novca potrošili.

Ono što je važno jest da ste ga potrošili na nekoga drugog,

a ne na sebe.

Vidimo to opet i iznova

kad ljudima damo novac da ga potroše na nekoga drugog, umjesto na sebe.

Naravno, to su kanadski studenti -

nisu baš najreprezentativniji uzorak svjetskog stanovništva.

Oni su također dosta bogati, dobrostojeći i sve te slične stvari.

Htjeli smo provjeriti je li to točno svugdje u svijetu

ili samo u bogatim zemljama.

Otišli smo, naime, u Ugandu i proveli veoma sličan pokus.

Zamislite, umjesto iskrenih ljudi u Kanadi,

rekli smo: "Recite nam kada ste zadnji put potrošili novac na sebe ili druge ljude.

Opišite to. Koliko sretnima vas je to učinilo?"

Ili u Ugandi: "Navedite zadnji put kada ste potrošili novac

na sebe ili druge ljude i opišite to."

A tada smo ih opet pitali koliko su sretni.

I ono što vidimo je nevjerojatno

zato što postoje ljudske univerzalnosti u onome što radimo sa svojim novcem

i onda prave kulturne razlike također u tome što radimo.

Pa na primjer,

jedan čovjek iz Ugande kaže ovo.

Rekao je: "Nazvao sam djevojku koju bih želio voljeti."

Oni su u biti bili na jednom spoju,

i na kraju kaže da je do sada nije "pridobio".

Evo čovjeka iz Kanade.

Vrlo slična stvar.

"Odveo sam djevojku na večeru.

Otišli smo u kino, izašli prije kraja

i otišli u njenu sobu na..." samo tortu - samo komad torte.

Ljudske univerzalnosti - trošite novac na druge ljude,

dobri ste prema njima.

Možda nešto smjerate, možda ne.

Ali onda vidimo nevjerojatne razlike.

Pogledajte ove dvije.

Ovo je žena iz Kanade.

Mi kažemo: "Navedite vrijeme kada ste potrošili novac ne nekog drugog."

Ona kaže: "Kupila sam dar za svoju mamu,

odvezla sam se do trgovačkog centra svojim autom, kupila dar, dala ga mami."

Veoma lijepa stvar za učiniti.

Lijepo je kupovati darove ljudima koje znate.

Usporedite to s ovom ženom iz Ugande.

"Šetala sam i srela dugogodišnju prijateljicu

čiji sin je bolovao od malarije.

Nisu imali novca, otišli su u kliniku i ja sam joj dala ovaj novac."

To nije 10,000 dolara, to je lokalna valuta.

To je zapravo veoma malen iznos.

Ali prisutna je bitno drugačija motivacija.

Ovo je prava medicinska potreba,

doslovno donacija koja spašava život.

Kod prve žene, to je kao, kupila sam dar za svoju mamu.

Što vidimo, međutim,

jest da određen način na koji trošite na druge ljude

nije ni približno važan

kao činjenica da trošite na druge ljude

da biste sebe usrećili,

što je zapravo dosta važno.

Dakle, ne morate raditi čudesne stvari sa svojim novcem da biste se usrećili.

Možete raditi male, trivijalne stvari i opet imati dobiti od toga.

To su samo dvije zemlje.

Htjeli smo otići i dalje i pogledati svaku zemlju u svijetu kada bismo mogli

da vidimo koja je veza između novca i sreće.

Dobili smo podatke od organizacije Gallup,

koju znate iz svih političkih anketa koje su se nedavno održavale.

Oni pitaju ljude: "Jeste li nedavno donirali novac u dobrotvorne svrhe?",

zatim: "Koliko ste sretni sa svojim životom općenito?"

I možemo vidjeti koja je veza između te dvije stvari.

Jesu li u pozitivnoj korelaciji? Davanje novca vas čini sretnima.

Jesu li u negativnoj korelaciji?

Na ovoj karti, zeleno će značiti da su u pozitivnoj korelaciji,

a crveno znači da su u negativnoj korelaciji.

I kao što vidite, svijet je ludo zelen.

U skoro svakoj zemlji na svijetu

za koju imamo ove podatke,

ljudi koji daju novac u dobrotvorne svrhe su sretniji ljudi

od ljudi koji ne daju novac u dobrotvorne svrhe.

Znam da svi gledate u ovu crvenu zemlju u sredini.

Bio bih kreten kad vam ne bih rekao koja je to zemlja,

ali zapravo, to je Centralna Afrička Republika.

Možete izmišljati priče. Možda je tamo drugačije iz ovog ili onog razloga.

Međutim, odmah ispod na desno je Ruanda,

koja je čudesno zelena.

Dakle, skoro svugdje gdje pogledamo

vidimo da vas darivanje novca čini sretnijima

nego kada biste ga zadržali za sebe.

Što je s vašim poslovnim životom, gdje provodimo ostatak svog vremena

kada nismo s ljudima koje znamo?

Odlučili smo ubaciti se u neke tvrtke i napraviti vrlo sličnu stvar.

Ovo su prodajni timovi u Belgiji.

Rade u timovima; izađu i prodaju liječnicima

i pokušavaju ih nagovoriti da kupe lijekove.

Pa možemo pogledati i vidjeti kako dobro prodaju robu

kao funkciju člana tima.

Neki timovi, damo ljudima iz tima nešto novca za njih same

i kažemo: "Potrošite ga kako god želite na sebe",

baš kao što smo to učinili sa studentima u Kanadi.

Ali drugim timovima kažemo: "Evo 15 eura.

Potrošite ih ovaj tjedan na nekoga iz tima.

Kupite im nešto na dar i dajte im to."

I tada možemo vidjeti, sada imamo timove koji troše na sebe

i imamo te prosocijalne timove

kojima dajemo novac kako bismo tim učinili malo boljim.

Ondje imam smiješnu pinjatu

zato što je jedan od timova udružio svoj novac i kupio pinjatu,

i svi su se skupili oko nje i izlupali pinjatu i svi slatkiši su ispali iz nje i tako.

Vrlo blesava, trivijalna stvar za napraviti,

ali razmislite o razlici između tima koji to uopće nije napravio,

koji je dobio 15 eura, stavio ih u svoj džep,

možda si je kupio kavu,

i timova koji su imali ovo prosocijalno iskustvo

gdje su se svi povezali skupa da bi nešto kupili i imali grupnu aktivnost.

Ono što ovdje vidimo, zapravo, jest da timovi koji su prosocijalni prodaju više robe

nego timovi koji su samo dobili novac za sebe.

Jedan način na koji se o tome može razmišljati

jest da za svakih 15 eura koje date ljudima za njih same,

oni ih stave u svoj džep, ne učine ništa drugačije od onoga što su prije činili.

Iz toga ne dobivate novac.

Zapravo gubite novac jer vas ne motivira da bolje radite.

Ali onda im date 15 eura da potroše na članove svoje grupe,

toliko bolje rade u svom timu

da zapravo imate veliku korist od ulaganja takvog novca.

I shvaćam da vjerojatno mislite u sebi

da je sve to u redu,

ali postoji kontekst koji je od nevjerojatne važnosti za državnu politiku

i ne mogu zamisliti da bi to tamo funkcioniralo.

I, u biti, ako mi ne pokaže da to tamo djeluje,

ne vjerujem u ništa što je rekao.

I znam da svi razmišljate o timovima u graničaru.

(Smijeh)

Bila je to velika kritika koju smo dobili,

ako ne možeš to pokazati na timovima u graničaru, sve je to glupost.

Pa smo izašli i našli te timove u graničaru

i ubacili se među njih.

I napravili smo baš istu stvar kao i prije.

Dakle, nekim timovima, damo ljudima u timu novac, oni ga potroše na sebe.

Kod drugih timova, damo im novac

da ga potroše na članove svog graničarskog tima.

Timovi koji potroše novac na sebe

imaju isti postotak pobjeda kao i prije.

Timovi kojima dajemo novac kako bi ga potrošili jedni na druge,

oni postanu drugačiji tim

i, zapravo, dominiraju ligom do kada su gotovi.

Kroz sve te različite kontekste -

vaš privatni život, vaš poslovni život,

čak i blesave stvari kao što su školski sportovi -

vidimo da trošenje na druge ljude ima veći povratni efekt na vas

nego trošenje na sebe same.

I zato ću samo reći, ako vi mislite da novac ne može kupiti sreću,

mislim da ga ne trošite ispravno.

Pretpostavka nije da biste trebali kupiti ovaj proizvod umjesto onog proizvoda

i da je to način na koji ćete se učiniti sretnijima.

Pretpostavka je, u biti, da trebate prestati razmišljati

o tome koji proizvod kupiti za sebe

i probati umjesto toga dati nešto drugim ljudima.

I, srećom, imamo priliku za vas.

DonorsChoose.org je neprofitan

i uglavnom pomaže učiteljima državnih škola s niskim prihodima.

Oni objavljuju projekte,

i kažu: "Želim svoj razred naučiti o Huckleberryju Finnu, ali nemamo knjige",

ili "Želim mikroskop da bih svoje učenike naučila o znanosti,

ali nemamo mikroskope."

Vi i ja možemo otići i kupiti ih za njih.

Učitelj vam napiše pismo zahvale. Djeca vam napišu pismo zahvale.

Ponekad vam pošalju slike sebe kako koriste mikroskop.

To je nevjerojatna stvar.

Otiđite na web stranicu i započnite

razmišljati, ponavljam, manje o tome kako možete potrošiti novac na sebe,

a više o načinu na koji kada imate pet ili 15 dolara

možete pomoći drugim ljudima.

Jer, na kraju krajeva, kada to učinite, vidjet ćete da sebi pomažete mnogo više.

Hvala vam.

(Pljesak)