Vizualna povijest nejednakosti u industrijskoj Americi

Proteklih 12 godina, LaToya Ruby Frazier fotografirala je prijatelje, susjede i obitelj u Braddocku, Pennsylvaniji. Iako je čelični grad nedavno slavljen kao zaštitno lice "revitalizacije Pojasa hrđe", njena priča je drugačija i prikazuje pravi utjecaj nejednakosti i toksičnosti okoline. U ovome kratkom, ali snažnom govoru, sudionica TED Fellow programa dijeli veoma osoban pogled na svijet, koji se ne viđa često.

Duž prastarog puta,
niz rijeku Monongahela,

Braddock u Pennsylvaniji nalazi se
u istočnom dijelu okruga Allegheny

otprilike 14 kilometara izvan Pittsburga.

Kao industrijsko predgrađe,

Braddock je mjesto
prve čeličane Andrewa Crangiea,

tvornica Edgar Thompson.

Posluje od 1875.

i to je posljednja čeličana
u regiji koja još radi.

Tijekom 12 godina fotografirala sam
kolaborativne portrete,

mrtvu prirodu, pejzaže i
fotografije iz ptičje perspektive,

kako bih izradila vizualnu arhivu
i opisala presjek

čelične industrije,

okoliša,

ali i utjecaj zdravstvenog sistema
na moju obitelj i zajednicu.

Tradicija i velika pripovijest Braddocka

većinom se sastoji od priča
industrijalaca i radničkih sindikata.

Trenutno, nova pripovijest za Braddock,

je zaštitno lice
za revitalizaciju Pojasa hrđe,

a to je priča o urbanim pionirima
koji otkrivaju nove granice.

Masovni mediji izostavili su činjenicu
da je stanovništvo Braddocka uglavnom crno.

Naša egzistencija je bila preuzeta,
ušutkana i izbrisana.

Četvrta sam generacija loze žena.

Podigla me je baka Ruby
pod svojom zaštitom,

s ugla 8. ulice i 805. aveniji Washington.

Radila je kao upravnik u Goodwillu.

Mama je bila
pomoćna medicinska sestra.

Gledala je kako se čeličane zatvaraju
i kako bijelci bježe u predgrađa.

Do vremena kada je moja generacija
počela hodati ulicama,

nedostatak investicija na lokalnom,
državnom i saveznom nivou

uništio je infrastrukturu.

A rat protiv droge uništio je
moju obitelj i zajednicu.

Očuh bake Ruby, Gramps

bio je jedan od rijetkih crnih muškaraca,

koji su napustili čeličanu
Crangie s penzijom.

Radio je na visokim temperaturama,

rastavljao i ponovo sastavljao peći,
čistio komade metala i šljake.

Povijest jednog mjesta
zapisana je na tijelu i pejzažu.

Područja s dosta kamionskog prometa,

izloženost benzenu i
atomiziranim metalima,

rizik od raka i lupusa.

123 licencirana kreveta, 652 zaposlenika,

desetkovani programom rehabilitacije.

Tužbom za diskriminaciju pri smještaju
protiv okruga Allegheny

uklonjeno je mjesto
gdje su nekada stajali Talbot tornjevi.

Nedavno se pojavilo urbano planiranje
za laku industriju.

Google Maps i Google Earth
prikrivaju zapaljiv otpad,

kojim se pokušava istjerati obitelj Bunn
iz njihovog doma i s njihovog zemljišta.

2013. iznajmila sam helikopter,

kako bi sa svojim fotoaparatima zabilježila
ovo agresivno oduzimanje imanja.

U letu, moja opažanja otkrivaju
na tisuće plastičnih, bijelih svežnjeva,

koji su vlasništvo kompanije za očuvanje,

koja tvrdi da je ekološka

i reciklira milijune guma,

kako bi očuvala živote ljude,

ali i unaprijedila ih.

Moj se rad proteže od mikro
do makro nivoa,

istražujući skrivene povijesti.

Nedavno smo u Muzeju umjetnosti u Seattleu

Isaac Bunn i ja postavljali ovu izložbu

i iskoristili smo ju kao platformu
kojom on podiže svoj glas.

Kroz vraćanje naše pripovijesti,
nastavit ćemo se boriti

protiv brisanja povijesti
i socioekonomske nejednakosti

Hvala vam.

(Pljesak)