Nije sramota brinuti o svom psihičkom zdravlju

Kad je stres za poduzetnika Sangu Delle postao prejak, morao se suočiti sa svojim najdubljim predrasudama: da se muškarci ne bi trebali brinuti o svom psihičkom zdravlju. U osobnom razgovoru, Delle govori kako je naučio nositi se s tjeskobom u društvu u kojem su osjećaji neugodni. Kako on kaže "Biti iskren o tome kako se osjećamo ne čini nas slabima -- već nas čini ljudima."

Prošla godina...

je bila pakao.

(Smijeh)

Prvi put sam jeo Nigerijski "jollof."

(Smijeh)

Zapravo, najozbiljnije,

Prolazio sam kroz puno unutarnjih nemira.

Suočen sa izuzetnim stresom,

Doživio sam napad tjeskobe.

Nekim danima, ne bih mogao raditi.

Drugim danima,

Htio sam samo ležati u krevetu i plakati.

Moj doktor pitao me bi li htio razgovarati
sa stručnjakom za psihičko zdravlje

o mom stresu i tjeskobi.

Psihičko zdravlje?

Povukao sam se u sebe i silovito
odmahivao glavom u znak protesta

Osjećao sam dubok osjećaj srama.

Osjetio sam težinu stigme.

Imam obitelj koja me voli i podržava,

i nevjerovatno odane prijatelje,

a opet, nisam mogao pojmiti
da ikome govorim

o mojoj boli.

Osjećao sam da me guši
rigidna arhitektura

naše Afričke muževnosti.

"Ljudi imaju stvarne probleme, Sangu.

Saberi se!"

Kad sam prvi put čuo izraz
"psihičko zdravlje,"

Bio sam student na razmjeni,
došao sa broda iz Gane

u Školu Peddie u New Jersey-u

Baš sam bio prošao kroz brutalno iskustvo

u kojem sam izgubio sedam bliskih osoba
u istom mjesecu.

Školska medicinska sestra,

zabrinuta zbog toga kroz što sam prošao
-- Bog je blagoslovio --

raspitivala se
za moje psihičko zdravlje.

"Je li ona luda?" pomislio sam

Ne zna li ona da sam Afrikanac?

(Smijeh)

Kao Okonkwo u "Things Fall Apart,"

mi Afrički muškarci ne doživljavamo niti
izražavamo naše osjećaje.

Mi se suočavamo s našim problemima.

(Pljesak)

Mi se suočavamo s našim problemima.

Nazvao sam brata i smijao se "Oyibo"
ljudima --bijelcima--

i njihovim čudnim bolestima --

depresija, poremećaj pažnje i takve
"čudne stvari."

Odrastajući u Zapadnoj Africi,

kad bi ljudi koristili termin "psihičko,"
na pamet bi padao luđak

sa prljavom kosom u dredloksima,

koji bi teturao polugol po ulicama.

Svi znamo tog čovjeka.

Naši su nas roditelji upozorili na njega.

"Mama, mama, zašto je on lud?"

"Droga!

Ako samo pogledaš drogu,
završit ćeš kao on."

(Smijeh)

Dobiješ li upalu pluća,

majka će te odvesti u
najbližu bolnicu

na liječenje.

Ali usudi se reći da imaš
depresiju

i tvoj lokalni svećenik
će istjerivati demone

i kriviti vještice u tvom selu.

Prema Svjetskoj Zdravstvenoj Organizaciji,

psihičko zdravlje je sposobnost
da se nosite

sa normalnim stresom u životu;

raditi produktivno i plodonosno;

i da možeš pridonijeti svojoj
zajednici.

Psihičko zdravlje podrazumjeva emocionalnu
psihološku i društvenu dobrobit.

Na globalnoj razini, 75 posto svih
slučajeva psihičke bolesti

se može naći u zemljama
sa niskim prihodima.

A opet, većina Afričkih vlada

ulaže manje od jedan posto njihova
proračuna za zdravstvo

u psihičko zdravlje.

Čak i gore,

imamo manjak psihijatara u Africi.

Npr. Nigerija, ih po procjeni
ima 200 --

u zemlji sa više od 200 milijuna ljudi.

U cijeloj Africi,

90 posto naših ljudi
nema pristupa liječenju

Kao rezultat,

Patimo u samoći,

utišani stigmom.

Mi kao Afrikanci često odgovaramo
na psihičko zdravlje sa distancom,

neznanjem,

krivnjom,

strahom

i bijesom.

U istraživanju koju je napravila
Arboleda-Florez,

na direktno pitanje, "Što je uzrok
psihičke bolesti?"

34 posto Nigerijskih ispitanika
je navelo zlouporabu droga;

19 posto je reklo pravednički gnjev
i volja Božja --

(Smijeh)

12 posto,

vradžbine i opsjednuća.

Ali nekolicina je navela druge
poznate uzroke psihičke bolesti,

poput genetike,

društveno ekonomskog statusa,

rata,

sukoba

ili gubitka voljene osobe.

Stigmatizacija protiv psihičke bolesti

često rezultira proganjanjem
i demoniziranjem bolesnika.

Fotoreporter Robin Hammond je
zabilježio neka od ovih zlostavljanja ...

u Ugandi,

u Somaliji,

i ovdje, u Nigeriji.

Za mene,

stigma je osobna stvar.

2009.,

Dobio sam mahnit telefonski poziv
usred noći.

Moj najbolji prijatelj na svijetu ---

briljantan, filozof, šarmantan,
moderan mladi čovjek --

je dobio dijagnozu shizofrenije.

Posvjedočio sam da su se neki prijatelji
s kojima smo odrasli užasavali.

Čuo sam podsmijeh.

Čuo sam šaputanje.

"Jesi li čuo da je poludio?"

"Pošizio je!"

Uvredljivi, ponižavajući komentari
o njegovoj bolesti --

riječi koje nikad ne bismo rekli
o nekom tko ima rak

ili oboljelome od malarije.

Nekako, kad se pojavi psihička bolest,

naše neznanje izbriše svu empatiju.

Bio sam uz njega
dok ga je njegova zajednica izolirala,

ali naša ljubav se nikad nije pokolebala.

Prešutno, strastveno sam se zainteresirao
za psihičko zdravlje.

Inspiriran njegovim stanjem,

Pomogao sam osnovati interesnu grupu
bivših psihičkih bolesnika

na mom fakultetu.

I kad sam predavao kao stalni predavač
na postdiplomskim studijima,

podržavao sam mnoge studente
u njihovim izazovima psihičkog zdravlja.

Vidio sam da se afrički studenti muče

i ne mogu govoriti bilo kome.

Čak i sa ovim znanjem
i sa njihovim pričama na umu,

ja sam se, također, kolebao,

i nisam mogao nikome reći
kad bih se suočio sa svojom tjeskobom,

toliko je dubok naš strah
od toga da budemo ludi.

Svi mi --

ali mi Afrikanci posebno --

trebamo shvatiti da naše psihičke borbe
ne umanjuju našu muževnost,

niti da naša trauma kalja našu snagu.

Trebamo shvatiti da je psihičko zdravlje
jednako bitno kao fizičko zdravlje.

Trebamo prestati patiti u tišini.

Moramo prestati stigmatizirati bolesti

i traumatizirati unesrećene.

Razgovarajte s prijateljima.

Razgovarajte s voljenima.

Razgovarajte sa liječnicima.

Budite ranjivi.

Napravite tako sa pouzdanjem

da niste sami.

Progovorite ako se mučite.

Govoriti otvoreno o tome kako
se osjećamo

ne čini nas slabima;

čini nas ljudima.

Vrijeme je da ukinemo stigmu povezanu
sa psihičkom bolesti.

Zato idući put kad čuješ "psihički,"

ne misli samo o luđaku.

Misli o meni.

(Pljesak)

Hvala vam.

(Pljesak)